Muškarci i žene...i nešto između

Susresti nekoga danas, biti nam ugodno u njegovom društvu, provesti, a ne potrošiti vrijeme čavrljajući, ne skužiti istovremeno da sat ima samo 60 minuta i da je otrčao u drugu uru i prije nego smo naručili drugu kavu, jako je puno.

Kad nekog upoznamo, slučajno ili namjerno, nebitno, prema njemu reagiramo iz pozicije svoje potrebitosti, uglavnom, i uguravamo ga u neku priču koja se nama tada čita.
To sve u početku nema baš nikakve veze s njima samim, on je samo medij preko kojeg oblikujemo svoje želje, očekivanja i nadamo se da će biti baš onako kako smo zamislile.
Čak i kad nismo toga svjesne, tražimo u njemu onog muškarca kakvog želimo, kakav nam treba, s kojim želimo nekaj – popiti još jednu kavu, ali ne više nasuprot jedan drugome, prebrojati korake od Trga do Zrinjevca, provjeriti toplinu njegovih dlanova, mekoću usana i/ili (samo) spretnost i maštovitost u gužvanju plahti.

Ak frajer ima dobre crte lica koje nisu krivo spojene, nema čudan omjer visine i težine, ne rokće kad se smije, ne šnjofa po sarmi i kobasama, ne oblizava se i ne slini iza svake izgovorene rečenice, ne tupi o temama koje su za gerijatrijski domjenak uz čaj od šipka i vanili kiflice, ne kužim priču o klikovima i inim psihosomatskim reakcijama na prvim kavama.

Kaj ako smo čipirane na određeni tip muškaraca jer eto takvi su poželjni, ako u svakom budućem potencijalnom kao partneru tražimo ono na kaj smo se navikle u prošlim vezama kao dobro ili loše, pa to želimo ponoviti, odnosno izbjeći, a ne dajemo si priliku da provjerimo da li je to baš tak kak nam on na prvu izgleda?

A kaj ako smo taj dan nabrundane, loše volje, a da nemamo pojma zakaj, sve nam ide na žifčeke, pa i mi same sebi, ljute smo i razočarane na nekaj kaj nema veze s njim, čekamo proljeće i mrzimo zimu ili samo smo malo krivo nasađena jer nas drmaju hormončeki prije nego zatvorimo mjesečni krug, a on uleti s pozivom na kavu, pa mi u njemu tražimo mane, ne vrline, i nestrpljivo čekamo da nam nekaj zazvrnda oko pupka, pa i niže, kao potvrda međusobne kompatibilnosti, prividne?

Kajaznam, kaj ako samo žurimo?

Može fakat biti kao u ekraniziranim pričicama – klecnu koljenja, ako furamo cvike, zamagle nam se stakla od požude koja struji zrakom, čak do susjednog kvarta :D, zaboravimo di smo, tko smo, i zakaj smo tam di jesmo, super nam je prvih tjedan dana s njim, a onda skužimo da je ipak jedan običan seronja, istinabog zgodan i sexy seronja, kojeg unatoč dobrim namjerama nemremo iskoristiti više ni za kaj drugo?
Ha?

Kažu pametniji – dobro je žuriti polako.
Znam, oskimoron, ali kužite me, kaj ne?

Dobar vam dan :)

Iskreno, ne pamtim kad su mi zaklecala koljena
od neke cure koju sam baš tad vidio/upoznao itd.
Starim :)

sjećam se, to je bilo pred kraj
1998 (ozbiljno, ngdje 11 mjesec )
Jutro :)

Dobar i tebi:-)

Bilo je tako davno, ( oj mladosti moja) danas gledam ušima. Simbioza sa godinama pa je korak lakši bez usporavanja:-)

dis...čekaš proljeće? :D

ništa ja više ne čekam :)

bis, pa to je to kaj ipak dolazi uz godine koje nižemo
a opet, nekak mi se čini da inzistiranje na nečemu kae nekad bilo, pa i padanje u nesvijest uz zgodnog lika, je u stvari jamranje za vremenima kad smo bili mlađi ;)

Mladost je bila lijepa i moja i nikada prežaljena ,uvijek ću se ju rado sječati ALI sam znala da ću i ja ostarit, hvala genima , zdravlju, Prihvaćam godinice a u nesvijest ću past jedino zbog tlaka , veselja , nekog velikog iznenađenja, ali nikako zbog nekog Apolona.

:)

to samo znači da ne lelujaš, a ako i otplahutaš, znaš se vratiti :)

Mei, znam da karikiraš o nesvijesti oko lijepog muškog lika, ja samo volim pisati kako JA razmišljam, o drugima ja apsolutno ništa ne odlučujem:-))))

a gle...ja ne padam u nesvijest, ali me zašarafi, ni mali romantično, u trbuhu. pa se možda i to računa? :DDD

lelujam dok gledajući slušam "njega":-)))

SVE, samo da se ti osjećaš voljeno i dobro i zadovoljno i zadovoljeno:-))

sad si me podsjetila - koliko su nam muški glasovi važni, ne samo kao šapat na uho?
;)

a ovo kaj si nabrojala - još nisam čangrizava. i to nekaj govori :)

aha, podsjetila...reci mu neka ti priče i da mi dužan piče!
Ati si dužna blog zapis:-)))

odoh posjeta;-)

vratim se kasnije

Imam ja dva primjera kad se desio nesporazum i neugodna situacija a ljudi se nastavili družiti bez klika, u nadi da će se s vremenom dogoditi.
Ali sad sam u letu, budem kasnije napisala.
I još jednom, mislim kako smo pobrkali klikove o kojima pišemo.
Klik je osjećaj da osobu želimo opet vidjeti, čuti, a ne da nam je svejedno hoćemo li se vidjeti za tri dana ili tri tjedna.
Nije to izgaranje od želje i klecanje koljenima od uzbuđenja, nego osjećaj : bilo je baš zgodno, lijepo bi bilo ponoviti.
Nazovite me naivnom i djetinjastom, ali kava sa iskričarem koja.je totalno neutralna što se tiče klika, meni se nije pokazala dobrom.
Jer muški već pristanak na kavu tumače kao malo odškrinuta vrata za neku vezu, a nakon par susreta uz razgovor i osmijehe, očekuje se intimnost, a ako žena veli: "idemo polako, jer mi još nisi baš napet, možda postanemo nešto više s vremenom" jel možete zamisliti njegovu reakciju?
Ja govorim o iskričarskim kavama.
Ne govorim ako svakodnevno srećemo radnog kolegu pa se s vremenom možda nešto desi.
Ne govorim o liku kojeg redovito srećemo u teretani par puta tjedno, pa nakon par kava skužimo da ima tu nešto.
Klik i iskrica.
O tome ja trkeljam.
Sorry na dugom komentaru.

ok, zapis. ne volim ostati dužna :)

kada se jave "leptirići",srce viče woooow,a mozak govori "POZOR",pa tko koga nadglasa :)
mozak se sjeća onoga poslije leptirića i upozorava na oprez,a srce ko' srce...treperilo bi..

ofco :)
(ma ti znaš da si mi simpa i draga. znaš to? :)

ali gle..

možda da si neki drugi dan s njim otišla na kavu, sve bi bilo drugačije (ma nebitno ti ili netko drugi)
o tome ja danas

bezi, možda sam postala mirnija, pa drugačije reagiram i na ovakve problemčeke koji to i nisu. kajaznam...

ali znam da je dobro dati ljudima šansu i drugi put, ako nisu nekaj grdo zeznuli, pa i za još jednu kavu

kavu treba piti...poslije...slađa je i više godi :)))

i nekaj konkretno..ogladni se :)))

znaš ti,znaš ;))

a kava i prva kava i muško razmišljanje?
ježi ga, pa ni mi ne razmišljamo o njima kao potencijalnim vodoinstalaterima jer nam negdje nekaj curi ispod sudopera
m/ž odnosi su primarno anatomski, ali muška ekipa je eksplicitnija u tome, i još ako zna to odraditi kak treba, može biti zanimljivo, vjerujem svakoj ;)

(ak i ne znam, znam tko zna :)

više volim kada bude..."jbš kavu,ajmo...." ) ;)))))
( ono,kada te prvi pogled,obori i stvori želju )

i kaj ako te obori, a skužiš da bi ti bilo pametnije da si ostal na kavi..ak ti nije baš bilo samo do hopa-cupa?

hoću reći ..kaj hoću reći?

ček...

ta prva energija koja nas šusne, brzo se potroši. pa onda ili ostanemo razočarani kad skužimo da to nije to ili znamo reći - ježi ga, idem dalje

ili ostanemo negdje između...

ah,što ćeš...takav je život. bitno je udahnuti i nastaviti dalje.

mora se ići...danas sam fizikalac i posao čeka...pozzz :)

hm...ali rijetkima uspijeva - ježi ga, dogodilo se je
skupljaju se iskustva na hrpu, pogotovo ona koja bi rado zaobišli ili preskočili

mah-mah :)
(vratim se i ja kasnije)

Meija, ja rijetko popijem jednu kavu sa iskričarima.
Osim u par slučajeva kad su totalno odstupali od onoga kakvima su se predstavljali tipkanjem ( lagali debelo godine, najčešče, recimo)
Dam sebi i drugome još jednu šansu nakon par dana.
Jednom smo nastavili druženje kao frendovi, kao možda se nešto desi, desio se loš sex koji je sve pokvario.
Ja govorim o svojem iskustvu.
Voljela bih da netko napiše priču kako je uz iskričarskog prijateljstva rođena ljubav.
Da su nakon dva mjeseca druženja bili totalno sexualno neprivlačni jedno drugome, samo prijateljstvo, a onda nakon pola godine klik!

Hm, teško je reći, ali ovisi i o raspoloženju...
Nije isto idemo li na kavu nervozni, jer poslije moramo
kod zubara, ili smo došli nasmijani, opušteni
Ista osoba drugačije zrači u jednoj situaciji, a drugačije
u drugoj

Da se razumijemo, ne kažem ja da je ovo moje pametno ili glupo, dobro ili loše, ali je tako.
To sam ja, idem iz srca.
Kad sam išla protiv sebe, nije dobro završilo.
Jer čemu zadovoljiti formu, okolinu, očekivanja drugih ( nisi više dijete, sad si odrasla) ako JA nisam zadovoljna i sretna.
A, bez obzira i na gubitke, bila sam istinski sretna samo kad sam bila vjerna sebi.

(eto me na brzaka)

ok, da sam pročitala da ti nije seksualno privlačan, bilo bi i ovo moje u drugom smjeru
a opet..kajaznam, seksualnost nisu samo feromoni nego sve ono kaj nekoga čini poželjnim, od izgleda koji nam se sviđa, kako priča, smije se, hoda...kako samo ispunjava prostor u kojem trenutno je

a za sve to, treba ipak malo više od jedne kave

(ili više sam se ulijenila, pa na muškarce gledam kao usputne prolaznike ;)

i dis je dobro napisao - puno toga ovisi i o nama samima, kakvi smo taj dan

(odnosno, ak nisi skužila - navijam za tebe i njega, pa te gurkam malo... ;)

Ma otići ćemo mi i na treću kavu ako oboje to budemo željeli.
Ja sad ne znam jel ju želim.
Eto, to ti je.
Ravno mi do mora hoćemo li se vidjeti.
Ono, ravnooooo

jedan..malo partybraekerski osvrt...

svi smo mi ..iole zdravi pojedinci koji si...prirodno...traze ispunjenje nekih potreba. Ajmo reci da smo dovoljno Uzdignuti...svijesni..svega sto se tice nas iznutra i nasih potreba. Jesmo li?

Da li je ta nasa svijest o nama stvarna ili se mijenja ovisno..ko sto kazes Meija... o nasim hormonima i okopupcanim titrajima...volji, naherenosti... (kak veli ona u vicu.."..cujte...sve krva...ja si vjutro popijem dve rakijice i boli me turac kak ste vi nahereni to jutro..")

Nadalje, ocekujemo od druge strane da bude u istoj vibri, a uopce ni ne promisljamo koliko je druga strana uopce svjesna svojih unutarnjih x-lema, volje i inih vec navedenih i nenadvedenih ne/potisnutih cinjenica...

Na kraju..donosi se neki zakljucak...krivnja se prebaci na sebe ili na drugu stranu..i to je to...jel? Jel' to to?

Ili je zelja pomucena sa svim onim cega nismo svijesni i to nas frustrira na polusvjesnom ili nesvjesnom nivou. Ne zelimo to ni razmotriti jer za to treba vremena..i opet volje... ali zamislimo samo..koliko smo fer prema drugima ako izadjemo pred njih...sa nekim otvorenim mogucnostima koje obostrano predlazemo, a totalno nespremni da nesto stvarno i prihvatimo/pokrenemo...u sebi..u njima... i..najzad..koliko smo fer prema sebi.

Mozda samo razmisljanje dovede neke od nas u fazu "spremno" i onda to ne/urodi nekim plodom...jer faktor x nije podrzan sa druge strane ....jer, opet, druga strana nije bila u fazi "spremno".

OK..ajmo reci da smo to apsolvirali.

A sto je sa bolesnima? Ovdje nemam konotacije na nikoga iz ekipe ovdje. Mislim na ljude, bolesne, fizicki, psihicki..zeljne paznje, empatije, prisnosti, a nadasve ljubavi. Kad se nakon ove recenice vratimo gore..na pocetak ovog komentara, probajte shvatiti da smo svi isti i kad se pocnemo tako iznutra pripremati, razmjena misli, dijalozi, stremljenja i sve ostalo u cilju zadovoljenja potreba za drustvom, vezom, ljubavi..sjest ce na neka drugacija,pripremljenija, mjesta.

Pocnimo prvo sa prijateljstvom....

Ostalo je ples dusa :)

Meni je jednom davno bila jedna kava , ona poslije posla, s jednom slobodnom djevojkom vrlo ugodna, merak, dodir... ( pitao sam se pa zašto mi ne hodamo ). Pa smo se našli ponovo, pa smo se viđali u selu, a klik se nije ponovio. Što kažeš na to, Ovco?

Ne može biti slučajni KLIK. Bio je klik i kvit. Kamo je nestao?

pimpi...nismo svi isti, a bome nismo ni mi sami sebi slični iz dana u dan, tjedan, kak nas kaj pričepi
pa zato sve ovo moje gore

vrijeme!

i naravno, fer odnos

a može i biti - ježi ga, nisam baš neko društvo danas, sorry

hoću reći - toliko toga se može zvuzlati, a mi zaključiti unaprijed...i fulati. zato mi je žao kaj se dogodi da ne damo šansu ni sebi ni drugima za nekaj kaj bi moglo i biti

(a ak nastavim, bum se i ja zvuzlala :)

Svi imamo svoja iskustva i na temelju njih klikamo kroz život.
Popravljamo situacije,velimo sebi, drugi puta ću drugaćije, a drugačije opet ne bude dobro jer nije ista osoba nasuprot nas...i tako idemo sistemom pokušaja i pogrešaka :))

Medo,velim, da je bio prekratak klik :)
Ima i takvih, parminutnih...

hm...bila sam u vezi 2,5 godine...i danas, nakon brdo godina sjećam ga se ;), a nismo kliknuli na prvu, ni na drugu
15 godina smo zajedno, a kliknuli smo na prvu

i kaj reći na to?

osim da se nekako poklopi..i vrijeme i ljudi

Razmišljam o svojim vezama nakon braka.
Svaki put je bio klik obostrani.
Ok, osim jednom.
Tad sam ja bila mlaka na početku,ali smo rekli da nam je baš dobro tako.
Nakon tri mjeseca smo se poljubili a on je rekao da to čeka nakon druge kave.
Veli, odmah sam mu bila mmm, ali je skužio da bi upropastio da je odmah to pokazao, nego mu je bilo dovoljno da se družimo i bez klika.
A nije potrajalo zbog drugih razloga.

i ja bi klik odma i na prvu ;PPP

ali ..... mozda da je priča, tipkanje ili kaj god, i to ono...malo da je duže tipkanje, malo duze upoznavanje.... malo šale i bezazlene zafrkancije.....možda bi to dovelo do nečega što bi taj famozni klik aktiviralo

malo začina :-)))))

pa bi i prva kava bila uzbudljivija, iščekivanija .... nervoznija

tek tada bi se valjda klik ili dogodio ili ne

za usporedbu, recimo to tako .....to ti je otprilike tak ko kad vidiš u izlogu lijepu haljinu. i svaki dan prolaziš pored tog izloga, svaki ju dan gledaš, i svaki ju dan sve više želiš. a ne znaš ni dal bi ti opće odgovarala :-(
pa jednom popustiš, uđeš u dućan ..... probaš...a kad onooooooooo ..... ili ti ne paše, ili se ne osjećaš ugodno, ili nema tvog broja..... ili ti stoji savršeno.
u svakom slučaju, dileme više nema.

i da ti nije odgovarala, bar znaš da si pokušala i više ne žudiš za njom.

ili ti odgovara i jedva čekaš prvu priliku da se zbigecaš ...hahaha

ma znaš kaj, badava mi sad tu solimo pamet i tebi i sebi ..... ti buš i tak napravila onak kak ti osjećaš da treba

držim papke :-)))

ja fige :)

čitamo se...čuvajte blog od hejtera! :)

mei .. nisi trebala naše intimne stvari stavljati na blog, mogao bi nas neko prepoznati..
OK čuvam Blog, makar ne znam iz koje busije neprijatelj vreba ali to je njegov problem što nema muda boriti se face to face, ovako mogu laprdati mala djeca „vratite mi moje krpice“ a ne hejteri

:))

znala sam na koga mogu ovdje računati :D