Muškarci i žene...i nešto između

OK, mogu ignorirati, ali fakat me zanima - kaj baš mora tako? Je, mlatili smo se ovdje riječima, nismo baš bili pristojni, trajalo je to i danima, i sama sam razvlačila po blogu tada meni nešto bitno u reakciji, ali s vremenskim odmakom, ma daj...

Nemres sad na blog, nije 5 u jutro, popodne je...


:)

Ma neeee, sve je isto, samo drugi nick, drugi target i 11 godina između ...

:)

...sereš!




Svaka sličnost je namjerna...
:)

Bok Heidi :)



Ok, muškarci ne moraju imati +190cm i oko stotke, formirane mišićne strukture i sve ostale atribute koji se vide, a i ne vide, pa da nam zatitraju ;)
Ali, muškarce babe nemres fulati.
Čim ga vidiš i skužiš, zaobiđi ga, ako nije moguće, ignoriraj ili komuniciraj što je minimalno moguće, ako je moguće.

Nit smrde nit mirišu, ukratko.

Energije tek toliko, nužno potrebne da disanjem daju do znanja da su tu negdje, blijede kože i prozirne duše, a ako su naspavani jer su im planete sretno posložene, ni jednu babu ne mogu nadlajati nepotrebnim rečenicama kojima žele prezentirati sebe kao jedno od x svjetskih čuda, očekujući povratne hvalospjeve, ne birajući spol.
Ako izostanu, nafunje se k'o klinke, samo im još fali kiklja čiji bi rub nestrpljivo i nervozno frkali u rolicu, šćućureni u kutu, a palac druge ruke bi bio im supstitut za dudu.

Njima se nikako ne smijemo zamjeriti jer pamte kao slonovi i mogu konkurirati svakoj ženi koja marljivo pohranjuje nebitno po folderima sjećanja i prašnjave izvlači pri svakoj raspravi u kojoj nema argumente za nastavak, a ne zna se zaustaviti na vrijeme.

E, takvi su i muškarci babe.

Ali oni ne kuže da su babe.
Čak ni onda kad oko sebe imaju hrpu žena s kojima ugodno i zabavno čavrljaju, ali ništa više od toga jer ni jedna u njima ne vidi potencijalnog u nekoj od poželjnih varijanti m/ž odnosa.

Ako im slučajno dođe iz dupeta u glavu, teško za povjerovati, ali ponekad, iako rijetko - dogodi se, i skuže zakaj im susjed/kolega/frend ševi njegovu, kako on misli - najbolju frendicu, a on o njoj poskrivečki vrti bludne misli, obično poslije večernjih vijesti i prognoze vremena, postat će čangrizavo dosadno stvorenje sklono etiketiranju žena ne birajući riječi.
Na žalost, ni prema konkurenciji neće imati milosti, iako će smiješno zvučati u pozi hard muškarca, a picek je.
Pizdekasti.
Ovak i onak :P

I dodatak:
Neki dan sam napisala da za razliku od uobičajeno hormonalno nadrkanih žena, za muškarce nadrkance teško pronalazim i razumijevanje i prihvaćanje, valjda zbog ipak ženske solidarnosti.
Takvi su, čak i uz sve vidljive atribute kao vlasnici pripadajuće anatomije, totalno aseksualni.
Vjerojatno na isti način kao i muškoj populaciji žene koje će potegnuti pivu iz flaše, povući izlučevinu iz nosa i grla i ciljati čep od pive metar dalje, uz zvučnu kulisu sočnog podrigivanja.

Isprika na eksplicitnosti...



Ovako rano, dok još svi spavaju, a dan je na pola budan, prije nego uhvatim ritam četvrtka i sve što me danas čeka, mogu pisati i o cvijeću, leptirima i pčelicama, mačkama, naravno, o kolačima, modi, dizajnu, strikanju i sivanju, o pravim ženskim temama, uz poneku prikladnu sličicu.
Ali ne bum, ne danas... :)

Paranoja, opsjednutost nečim ili nekim, intelektualna potkapacitiranost, prirodno urođena glupost, u kombinaciji s menopauzom dobitna je kombinacija za....za maksimalno izbjegavanje takvih osebujnih žena

I, kak ste kaj danas?
Treba li nekoga banirati?

Fascinira me i svaki put iznova se čudim umnim kreacijama ljudi koji, valjda opravdavajući glasove u svojoj glavi, stvore priču vjerujuci u nju svim svojim čulima, trećim okom, tjelesnim izlučevinama i ostalim segmentima bića.
Ne znam da li im je tako jednostavnije, da li ne znaju posložiti bitno u smislenu cjelinu ili su samo zločesti pa....
Pa, napišu glupost, laž i puno toga između, s evidentnom namjerom i još jasnijim ciljem.

Nekad sam, pa i tu, imala potrebu demantirati laži, je, idu mi na živce i dalje, priznajem, ali više mi se ne da, ne vidim ni svrhu ikoga uvjeravati u suprotno.
Tkogod želi vjerovati da keramički vrtni patuljci s prošlog zapisa noću pjevaju uspavanke, da sam moćna adminica koja beskrupulozno banira neistomisljenike, njegov je izbor.

Život je, u stvari, jako jednostavan.
Ponekad to naučimo i prekasno, možda i na teži način, ali i to je nešto.
Za razliku od ljudi koji zabetonirano hodaju svijetom, s protokom vremena se ne mijenjaju i...
I ostaju zamrznuti u nekim prošlim, pa i bloskim vremenima.
Imaju arhivu tuđih komentara, zapisa, vjerojatno složenih po folderima, neka se nađu pri ruci, zlu ne trebalo, pa ih izvuku po potrebi kao argument, samo ne znam za kaj jer kome je nešto bitno datirano iz npr 2017-te, osim takvim virtualnim, bloskim arhivarima.

Dobar dan :)

Ako ste pripremili kokice i čekate nastavak sage o adminici bloga, ne znam kaj da vam velim.
Osim ponudim - hoćete pivu ili Colu? :)
I priupitam - želite li da laži gospoje sare rasclanim na dijelove i zabavim vas još malo?
Kao npr - iskamcila sam, tak piše, njen broj mobitela od Vrbice, a kopirala je moju poruku s messa gdje joj nudim priliku da ostavi broj, da popričamo i odgovara xxxxxxx kojim je markirala svoj broj.
Pa kak?

Ma neee, neću, neću razvlačiti nekaj kaj je fakat prozvakano već nekoliko puta, pa i danas na njenom blogu.
Treba samo poklopiti wc školjku, tipnuti gumb na vodokotliću i oprati ruke, naravno...

Pametniji su me naučili da ljude samo treba pustiti, pogotovo one kojima jezik slobodno šeće u leru jer kad tad će uhvatiti sami svoj rep.
Možda će ga gadljivo ispljunuti ili i dalje s repom u ustima promatrati svijet oko sebe....

Dobar tek, i njima i vama :)

..tko još ne zna, ja sam adminica bloga

:)



Vrtni patuljci, kad sunce ode spavati, vlasniku vrta u kojem su posađeni pjevaju uspavanku na francuskom. I pripreme mu doručak, ostave ispred ulaznih vrata spavaće sobe, diskretno pokucaju i pobjegnu...

Znam da godine čine svoje i da moždane vijuge više nisu aktivne kao nekad, zaborav je ponekad i bonus, ali i nedostatak.
Jedino ne znam da li to vrijedi za one koji namjerno zaborave kaj je bilo, u stvari ne zaborave, ali vole se i dalje kao klinci igrati u pijesku bacajući ga drugima u oči?

E sad, kaj napraviti?
Ignorirati?
Prespavati?
Ili reagirati...

Da sam adminica (jesam li?) blogerici kojoj je baniran nick zbog objave fb prepiske i privatnih podataka na blogu, tuđeg imena i prezimena, blokirala bih i drugi nick, pa i IP adresu s koje se logira i velikodušno joj poklonila igle, heknadlu i 2 klupka vune, da korisno potroši tako stvoren višak vremena.

Možda i budem to napravila.
A možda je sutra i petak...


:)

Tko je one...i još nešto u nicku?

Nije da sam baš, baš znatiželjna :)) ali kad netko nakon samo 2 komentara drugog frkne u podrum, nešto je:
-čudno u zraku
-pun mjesec
-nadrkanost (ne)poznate etiologije
-repovi bloske prošlosti, jednom poznate, drugom ne

Zakaj muškarci ne kuže da ženska nadrkanost ima koliko toliko opravdanja, a muška nikako?
I ovo pitam za prijateljicu, drugu...


:)

OK, dobro, dobro, neću u petak gledati tekmu.
Citat ću nekaj.
Razmišljati o prolaznosti života.
I o bitku, ako skužim kaj je to.
Pustiti nekaj uhu ugodno, možda bubamare koje pjevuše šećući zelenim livadama.
Tak nekak...

Još malo o gluposti, ali ne samo o njoj...

Pokušat ću biti pristojna ;), mada nekome reći da je glup nije baš toliko nepristojno da bi se itko trebao ljutiti.
Samo nečije mišljenje o nekome.
Direktno.
S razlogom.
OK, moze se to reći i na neki drugi način, uokolo, s mašnicom, ali nisam baš sigurna da bi bilo shvaćeno kako treba.
Uostalom, jezgrovita komunikacija, bez previše nepotrebnih riječi i dvosmisla svima nama bi trebala biti cilj, kaj ne?

Zašto na kritike i negativna mišljenja uglavnom reagiramo negodovanjem, zacrvenimo se od muke i zagrcnemo, gledamo prema vratima kako što prije uhvatiti kvaku s druge strane zatvarajći ih ili lupimo kontru pokušavajući preokrenuti takvo mišljenje u njegovu suprotnost?
Na komplimente se samo ljubazno zahvalimo, ili niti to, ali nas nekako ugriju, kaj ne?

E sad, kaj je bolje?
Komplimenti ili kritika?
Oboje mogu biti angažiranog djelovanja, ali komplimenti ne moraju uvijek biti ni iskreni ni korisni u konačnici, pogotovo ako ih prihvatimo jer smo gladni.
Kritike su čišće, iskrenije, direktne i nema baš puno dodatnih sadržaja u proredima.
Korisne?
Kako za koga...

Evo tu, sve smo dobile poruku, barem jednu takvu - zanimljiva si, zgodna, sviđa mi se tvoj profil - a lik ženu nije ni vidio, nema pojma tko je, kakva je, možda ima dvije lijeve noge, rep joj se vuče po podu i rokće kad se smije.
To su ti komplimenti koji su ciljani, a tu, na Iskri, imaju i jasno određenu namjeru.
Da tipkam na pvt-u, prije bih odgovorila nekome tko me prozove za ne znam kaj i tako uleti sa blatnjavim cipelama nego ljigicama koje uokolo, u zglancanim, dijele primamljive riječi, egu titrajuće.

Ako se vratim na prethodnu blosku zabavu, sorry ekipo, nema kokica danas, bit ću dobra :), napisala sam da je netko glup, obrazložila i zakaj, a povratna reakcija je bila verbalno jako bogata, zapljuckani monitori i vjerojatno nastavak na pvt, na istu temu :D

Ma, nemam nis protiv toga, svatko od nas reagira kako zna i može ili su nas neki drugi ljudi naučili, pa i životna iskustva, ali miša mu, pa ne ide to tak, nemres, ako pretendiras biti ne-glup, dokazivati baš suprotno i potvrditi prvo.
Ili možeš? :)

Nije sad ovo, ili ono, vise bitno, završena priča, barem za mene, ali nekaj me baš zanima - koliko ste svi vi ovdje, u realnom svijetu, iza monitora, pristojni, zahvalni, sućutni, empaticni, ugodni sugovornici, odmjereni, podrška drugima, do nivoa - ak me tražiš bubreg, dat ću ti ga?
Teško mogu povjerovati da je to baš tako jer ako jeste, stvarno jeste i nemate figu u džepu, pokunjeno odlazim s bloga svjesna da čuda postoje, da ima nade još za čovječanstvo i da je blog ekipa zvijezda vodilja u neko novo bolje sutra za generacije koje dolaze.
:)
Ma niste, nemrete biti baš tako plastični....

Ili....

Znam da glup čovjek nije svjestan svoje gluposti, ali ako mu se jednom nešto objasni, dvaput, x puta, zakaj je toliko tvrdoglav i mazohistički dokazuje da je glup?
Kaj, misli da će ponavljanjem poništiti očito - činjenice koje govore suprotno?
I zakaj se petlja u nekaj o čemu nema pojma, ali se uporno penje na stolcek, valjda da ga se bolje vidi i čuje?
Glupost ostaje i dalje samo to, glupost.

Društvene mreže, pa i ovaj naš blog mediji su kroz koji možemo štošta reci, pročitati, suglasiti se, negodovati, psovati i pokazati svu raskoš verbalnog izričaja.
Pa i dokazati evidentnu glupost, neobrazovanje, zadrtost i razmišljanja koja su zapela tko zna gdje.
A kojih se vlasnici ni malo ne srame jer ili nisu svjesni svojih limitiranih kapaciteta ili ih je netko potapšao par puta po ramenima, tko zna iz kojeg razloga, dajući im na vrijednosti koja se ni sa čim ne može iskazati.
Osim preokretanja očima, odmahivanjem rukom minimalizirajuci čak i početni impuls moguće reakcije.

A reagiram.
Mozda sam i ja glupa zbog toga, ali nekako vjerujem da nismo baš toliko zabetonirani da kao odrasli ljudi ne možemo odustati od svojih stavova ako nas netko, s više iskustva i znanja, uvjerava u suprotno.
Ili ipak ne?

I čini mi se da takva moja upornost nije uvijek isplativa jer glupi ljudi su uporniji u svojoj gluposti.
I za nju će uvijek pronaći opravdanje, naravno u okviru svojih intelektualnih mogućnosti.

S neznalica je jednostavnije jer su svjesni svog deficita.
I mogu naučiti. Čak to i žele. Korigiraju svoje stavove, razmišljanja i ponašanje.
Glupi?
Ostaju i dalje glupi!
Na žalost...


Pero, nisi blokiran na mom blogu i malo ti je bedasto tipkati na tuđem o kastraciji macaka, onak, kao pao s Marsa, nevezano s temom tog zapisa.
Možeš i tu, vec kad imaš potrebu stalno se na to lijepiti
I fakat me zanima koliko si ulicnih nekastriranih macaka izliječio, spasio, udomio?
Pokupio macice nekastriranih mačora koji štancaju klince po kvartu, kao tvoj nekastrirani koji bi vjerojatno i dan danas bio živ da si ga kastrirao, da nije siroče lunjao kvartom u potrazi za ženkom, lud od hormona, a pokupio ga je auto?
I malo uguglaj o kastraciji I sterilizacija jer ni jedan veterinar ne vadi jajne stanice :)) i mačkama ne podvezuje jajnike i mačorima testise
Ocito nikad nisi ni vidio reproduktivne organe maca jer da jesi ne bi o tome tako samouvjereno pisao.

Ah...