posve osobno

Želja za tobom vuče se za mnom svaki dan, ne mogu je se riješiti. Kad god otvorim oči, pričam s njom, sa željom mojom za tobom o tebi, i ona mi se smiješi, razgovara, razumije me. Okrenem se iza sebe, a ona lagano daje do znanja da me prati u stopu. Svaki Božji dan, svaki trenutak. Želja moja za tobom postaje ti, ali je ponekad tužna jer zna da je samo ona tu i da više ničim ne može pomoći.
Toliko sam je puta zamolila da ode. Spustila bi glavu pokorno, kao da me razumije i otišla bi neodlučno, laganim korakom, osvrćući se. Ne bi bilo lako gledati je na pragu mojih vrata kako molećivo ispituje moje lice, ali obje bismo znale da je tako bolje. To bi trajalo trenucima, satima, danima ponekad. Vratila bi se u hipu, iznenada, sretna što je ponovno došla pod moje okrilje.
Pričala bi mi o tebi, a ja sam slušala raznježenog lica, s osmijehom, skoro zavideći. Pričala mi je kako te je vidjela, tako divnog i jakog, nasmiješenog. Pričala mi je, kad nisi znao da te gleda, kako si me budio poljupcem u pupak. Pravio bi se da je ne vidiš, ali bi joj šapnuo na uho da mi javiš kako ponekad tako poželiš da sam pored tebe.
I već sam vidjela u mislima tvoje mišice, tvoj zagrljaj i tvoje usne. Tvoje trepavice bi za trenutak pomilovale moj obraz, a tvoj miris širio bi aromu, dobro poznatu, poželjnu, nikad zaboravljenu, i ja bih zarila usne u tvoj vrat.
Želja moja za tobom i ja već smo dobre prijateljice. Briše mi ponekad suze na licu, a ponekad, kad se vrati s dugih putovanja, ona mi ih stvara. Želja moja za tobom i ja se ne moramo pogledati, jer znamo. Sjedim na krevetu, sklupčavam noge, stavljam bradu u koljena i razmišljam o tebi. Ljuljam se u laganom ritmu dok su oči zagledane u jednu točku. Osjećam svu težinu samoće što mi sjeda na dušu.
Nikoga baš nema. I prođu ti trenuci slabosti. Spustim noge na pod, a ona, želja moja za tobom, lagano mi namiguje s oba oka, dajući do znanja da je čitavo vrijeme bila tu, u meni, da nikuda nije otišla. Nasmiješim joj se. Izlazimo iz sobe. Ona u meni, ja u njoj. Ti u nama.
Uvijek.
Želja moja za tobom i ja.

Bila si jednom u tami noći
Dalekoga južnog grada
I poljupci tvoji najslađi od svega,
I ljubav u meni, najjača od sviju,
Ljubav u meni, koja traje i sada.

I ljubavi su nove
Prošle pored mene
Ostao sam sam,
Ja, Ti i uspomene snene.

Da, bila si jednom u okrilju noći
Daleke južne sreće
I meni je bez tebe sve teže i teže
Zar se to nikad vratiti neće,
Zašto me sve lijepo za Tebe veže ?

Na ponovno nemam prava,
Niti srca da te tražim,
Al’ samo jedno Ti moraš znati
Snage za dalje više nemam
Bez Tebe duša pati.

I ljubavi su nove
Prošle pored mene
Ostao sam sam,
Ja, Ti i uspomene snene.

hedo draga, ipak nije, vidish... hmhm _valjda_ ipak nije. nesporazum. :)