Muškarci i žene...i nešto između

foto: Rosea Posey


Oduvijek je bila u funkciji.

Oderano krzno navučeno na golo tijelo i u kožu umotana stopala.
Pamučna tkanina obavijena oko tijela i pridržana na jednom ramenu ukrasnom, bakrenom kopčom.
Krinolina ispod koje se je, u slojevima čipke skrivala čednost, a bivala prodana za dvorac više.
Ravne linije koje se raskošno, žensko tijelo minimalizirale.
Hlače muškog kroja kao dokaz da žene ne moraju, ako ne žele, hodati nekoliko koraka iza svog ili tuđeg muškarca.

S rubom suknje iznad koljena započela je ženska igra odjećom. I muškim pogledima, ciljano usmjerenim. Ponekad i krivo tumačenim :)


Danas, odjeća nije ništa drugo nego ambalaža. A svaka ambalaža ima za cilj opravdati cijenu, postići raznolikost u uobičajenoj ponudi, potisnuti konkurenciju i na kraju iznivelirati uloženo s dobivenim, ako već nije riječ o pozitivnoj bilanci.

S odjećom možemo sve! Barem do trenutka kad ona više nije samo vizualni oblik (privremene) identifikacije.
Možemo komunicirati na način da sugovornicima šaljemo sadržaj koji zamjenjuje riječi. Ili je dodatak izgovorenom, ako je jedno i drugo spretno povezano.
O nespretnostima neću. Ili hoću, ali drugi put :)

Odjećom, o sebi, možemo davati informacije koje želimo da budu vidljive. I univerzalno prihvatljive, bez dodatne provjere, nebitno da li su istinite ili ne.
A možemo sve to i sakriti.
Zaokrenuti smjer.
Namjerno. Ili slučajno.
Biti netko drugi. Pomalo nevidljiv. Bez oznaka koje bi nas unaprijed odredile. I ljude oko nas prema nama samima.

Jer ipak, odjeća je samo nadogradnja. Ponekad dobra. Ponekad loša. Sa stilom ili bez njega. Oku ugodna ili tema za svakakve komentare.

Ali kad otkopčamo i zadnji gumb, pustimo da nam se odjeća obavije oko gležnjeva, ostajemo ono kaj jesmo.
Odjeveni samo u svoju kožu. A to je ipak najteže. Ili najzabavnije, ako se ne bojimo mraka, pogleda u ogledalo i/ili imamo ugodno društvo ;)


foto: Thorsten Jankowski



O tome sam prije 3 godine, tu.

U međuvremenu baš nemam niš za dodati. Ne danas.
Osim da smo sami sebe ukalupili u obrasce ponašanja, pa i kad je o odjeći riječ...

Zgodan zapis :))

postala sam ko HTV..s reprizama :D
ali evo, bum nastavila ovo, u slijedećem zapisu ;)

(fala)

Problem s porukama poslanim odjećom je taj što ga vide i oni kojima poruka nije poslana, pa to može stvoriti probleme.

No to je generalno problem komunikacija među ljudima.

Bilo bi zgodno nositi majice s natpisima: "Danas sam se obukao za Štefu."

ili "Ovu klajdu nosim za Štefeka".

Ola.... meni je fora kako komentiramo 'muški' nemar u odijevanju...ono, odijelo ne čini čovjeka. Naravno, nikad ni nije..ali ga baš uvijek - predstavlja! ... A još je zanimljivije da i dalje živimo u svijetu koji funkcionira ovako: atraktivno odjevena žena, traži da je siluju! ... nda a neki dan sam na face-u dobila i pojašnjenje za (ne)udobnost moje kože - da si ružna, imala bi i muške prijatelje! ahahahha

ček, još ti moram nekaj reći! One mace kaj žive u duplji stabla na Bundeku...eee to mi je bila mrak spoznaja!!!

jazz...i kaj ako ga vide? pametan će skužiti da nije njemu namijenjen i znat će kaj dalje :)

Pam...svatko dužinu suknje vidi na svoj način, na žalost

miceki...vidjela sam...zakon su :)

meija, problem je što neki shvate krivo. kao da je za njih, a nije.