Laprdarij

Pokušavam s prisjetiti kakva sam bila kao mlada.. Sjećam se da sam bila kampanjac, sve u zadnji čas, i malo iza. Osnovnu i srednju sam prošla praktički ne učeći, samo slušajući na satu. Na faksu sam shvatila da ne mogu više tako i morala zagrijati stolac.

I sjećam se da mi je bilo važno - razveseliti roditelje :) Možda sam bila odličan đak zbog njih. Trudila sam se, i uživala kad bi me pohvalili. Bio mi je važan osjećaj - lojalnost prema svojim roditeljima. Ja pripadam njima, i neću iznevjeriti njihova uvjerenja i njihove vrijednosti. Čak i danas, 30 godina što ih nema, i dalje osjećam tu lojalnost, i pripadnost. I dalje mi je to važno, lijep mi je to osjećaj, ugodan.

Moji su roditelji bili najkraće rečeno - karmički čisti. Dvoje nevinih ljudi, pomalo naivnih, vrijednih, veselih, iznad svega jednostavnih. Čast mi je da su me dopali njih dvoje. I u meni je jaki osjećaj da sam dužna taj njihov duh njegovati i prenositi ga dalje.

Možda bi netko mogao reći da sam si neke stvari uskratila zbog te lojalnosti, no ja tako ne osjećam. Ne znaju drugi što je sve meni sveto. A puno toga mi je sveto.

Velika svetinja mi je život sam po sebi. Život je čudo pred kojim se doslovno klanjam. Svetinja su mi ljudi oko mene. Priroda. Pa i ja sam samoj sebi - svetinja :) Kad se pogledam kao rezultat tog čuda zvanog život, koliko je generacija prošlo i zahvljujući njima sam tu, vučem korijene od prve pojave života ako je takav trenutak uopće postojao.. Meni je to fascinantno! Pa kako imam sreće da sam se rodila na najljepšem mjestu na svijetu, od najboljih roditelja, da sam rodila zdravu i dobru djecu, da sam okružena zlatnim ljudima, pa tko to ne bi smatrao svetinjom?

Nadam se da sam barem dio prenijela svojoj djeci, i ljudima oko sebe, i da nisam previše zmazala obiteljsku karmu..

A htjela sam napisati nešto drugo.. pa je ispalo ovo. Valjda tako treba biti :)

Oda životu! Pa kako ne bi.. život buja gdje ga ne treba, a gdje ga se očajnički zove, samo isklizne.. Život ima neke svoje prioritete koje mi ne možemo razumjeti.

Čovjek se zanosi da upravlja životom :)

čovjek životom, život čovjekom.. jel uopće bitno tko je upravljač? ili ima li razlike..

Želim reći da imam osjećaj kako me život nosi, a ja samo malo kormilarim da se ne razbijem..

ufff životne faze
moj tata je najbolji
starci su glupi
samo da je love
samo da je zdravlja
samo da ne boli
kad će više proći?

u svemu tome nema mjesta samoupravljanju već čežnja da je nos nad vodom barem povremeno

A to je kao vožnja brodom, tako si zamišljam, ja upravljam dok ne pretjeram, ili dok je mirno. U suprotnom brod upravlja mnome.. s tim da je život jaka zvjerka od broda, i more je uglavnom nemirno..

Haha, Gosparu, i tebi voda pada na pamet :) Da, važno je da je nos iznad, i dobro je dok je iznad.. ne talasaj :)

I to čekanje što kažeš, samo ovo ili samo ono.. a što je s onim kako je sad? Evo, meni je sad dobro, i lijepo mi je, uživam ko prase.. Ne mora mi se pogoršati pa da znam da mi je prije toga bilo loše..

Ma htjedoh zapravo reći, volim druge razveseliti, volim ugoditi.. i ne smatram to nedostatkom..

To me hrani..

ŠTO DRUGO REĆI-SVAKA TI ČAST-SRETNI RODITELJI KOJI IMAJU TAKOVO DIJETE SRETNA DJECA KOJA IMAJU TAKOVU MAJKU.

U se, na se, i podase - to mi je šuplje, i prazno..

Fala brojček :)

svrha iskrive je poda se.. hmm, ne treba idealizirati obične stvari. Samo imati mjere.

*iskrice

diš u se na se
e to ne dam i gotovo
aj poda se je okej

Zakaj ne idealizirati obične stvari? Pa kaj nije upravo čarolija u običnim stvarima?

Ajd, možemo i na se i podase, manje u se, kile rastu :(

Gospar voli biti gore :)

Čarolija je uzeti drveni tanjur, pa nareckati nekaj za klopu, i podijeliti u dvoje :)

Ovo 'u dvoje' je doduše neobično..

A niš, mene moj život ne gura 'u dvoje', pa onda to poštivam. Valjda ima dobre razloge..

da sve je (bitno) u običnim stvarima, sitnicama.. kad ih idealiziramo tad stvaramo 'potencijalni problem'. Dok su obične do tad su 'ljudskije', prirodnije. Mada su u biti stvari-pojave ostale jednake, samo se naš pogled-značenj na njih mijenja.

Tj. gura me 'u dvoje', no ja se ne mogu načuditi.. zato i velim da život ima neke svoje nedokučive fore..

.. u gornjem zapisu je spomenut 'drveni tanjur'... da je npr zlatni tad bi upravo to bio problem, odlično si iskoristila drveni, svrhovit, .. za dvoje, za hranu. O tome brbljam :)

Neki dan pričam s jednim klincem od 30 godina cca, i on stalno nešto njurga, te mu ne valja ovo, te ono, a ja kao stara sova mu ispričam što pročitah nedavno, a to je da svaki dan zahvalimo za najmanje 50 stvari.. Kojih 50 stvari?, zgrozi se on.. A ja krenem - dišeš, gledaš, čuješ, hodaš, ruke koristiš, toplo ti je, imaš hrane, imaš posao, imaš stan, mir je, zdrav si, bla bla...

Pa eto, ja se često zahvaljujem na onomu što imam, jer mislim da je dobro znati cijeniti to što imamo, da se ne PODRAZUMIJEVA (opasna riječ)

Hush, mi o istome :) samo na drukčiji naćin

'normalan' muško-ženski rakurs/izbor riječi/ .. a opet bitan je smisao na kraju.
ili smiješnije, ''veliki umovi ..'' :))

oš jabuku?
https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/564x/f2/37/8a/f2378a9abc4fe83f61e44df2
d9922b0d.jpg

ma što je u stvari na čemu?

Fala, Gosparu, preslatka je ova jabučica, razveselio si me:) Eto, što život radi :)

Hush, mene preplavilo neko blžaenstvo, opuštam se pa mi je sve lijepo :)

koko, gripa? oče to kod promijene vremena :)

Nije gripa, zakaj gripa? Imala sam naporne dane, i danas odlučila ne izaći iz kuće, cijeli sam dan u pidžami i lijepo mi je :))

Radila sam na jendom projektu zadnja 4 mjeseca, prezahjtevnom, do jučer, krajem dana sam poslala izvještaj i sad dolazim k sebi.

A opuštala sam se danas kreirajući neku excel tablicu koja bi mi bitno skratila muke, pa mi je dobro išlo..

I razmišljala kako validirati tu tablicu da mi ju inspekcija prizna..

opet isto/različito.. jedino što nisam u pidžami. I baš je OK. :)

:) Bio je lijep dan, no nisam se uspjela izvući van, jako mi se hoće biti doma.. jer uglavnom doma dolazim prespavati..

ponekad je to 'ništa' sasvim dovoljno. ... (ili postajem patetičan, zavaravam se..?) i kad je OK, opet nešto nedostaje. Uvijek nešto, nešto drugo, treće.. i onih 50 nabrojanih zahvala i još 50...

Ti si krasna osoba.

Da ne bi ispalo da sma to rekla s nekom figom u džepu, stvarno to mislim.
Ne živiš kao ameba, uživaš u životu koji ti je dan, ali si ga svojom voljom unaprijedila.