Muškarci i žene...i nešto između

... da probam sve povezati, moje, vaše i naše



Neki dan, prva (i jedina poruka) meni nepoznatog nicka – idi bre da se lečiš (tak je nekak pisalo)
Fora :)
Kliknem na nick, ponukana znatiželjom da vidim tko je on, a ono frajer kojem u profilu piše da očekuje da mu se žene jave nakon prve poslane poruke.

Grozno, nisam mu se javila!
Baš jako nepristojno od mene, priznajem. I malo me još uvijek pere grižnja savjesti zbog toga, evo već par dana, i mislim si da bih mu se ipak trebala ispričati zbog ignoriranja tako šarmantne poruke, odgovoriti i poslati nekakav poklon, kao mali znak pažnje :P

Maksića sam mogla poslati vrit neki dan, tu na blogu, onak malo, kao ravnotežu njegovim komentarima meni, ali nisam – ipak je on naš, bloger i znam da nije mislio ono kaj je napisao nego mu se potkrala greška, greškica u stvari, i koja suvišna riječ u zbrkanom povezivanju mojih komentara ;)

Uvijek kad postoje nesporazumi ili potencijalni konflikti, pa i otvoreni sukobi, nakon kaj me opere adrenalin, pokušavam skužiti di je točka od koje je sve krenulo, tko je di kaj zeznuo, namjerno ili slučajno, pa prilagoditi, ako mogu, i svoju reakciju.


Znate kaj, nismo se mi ovdje nikad svađali. Jer nismo ni mogli. Za pravu svađu treba puno više od napisanih riječi, bilo kroz tekstove ili komentare.
Treba glas. Ono kad čujemo da netko puca i još mrva fali da ga čuje i sused ili netko tko ne bi trebao, udišemo gusti zrak koji se možemo i opipati. Prevrnuta stolica, psovka i tresak vratima.
Svega toga ovdje nema. A da ima, možda bi puno toga bilo drugačije. I bolje. Jer bi se na vrijeme skužilo kad je dosta, kad fakat više nije ni pametno, a ni zdravo nastaviti po istom i u istom tempu.
Ili ne bi?

Jednostavno je uhvatiti se za krivu riječ, ili pravu, slučajno, ugurati u krivi sadržaj, pa zaškrgutati zubima, vratiti riječima i onima kojima tu nije mjesto i podebljati ih caplockom ili interpukcijama kao vizualnim dokazima naših trenutnih emocija.

Nisu svađe uvijek loše.
Jesu onda kad ne znamo gdje je crta do koje možemo ići, naša ili tuđa, pa skliznemo preko ruba i tamo ostanemo. Ili zaglavimo još dublje.

U svađama smo uvijek autentičniji nego u prinudno pristojnoj formi jer takva se od nas očekuje ili sami je izaberemo kao bolju opciju, trenutnu, jer sve drugo ima i svoju cijenu koju ne možemo ili ne želimo platiti.
Zbog povišenih tenzija koje ne možemo uvijek kontrolirati, u svađi ispliva na površinu i ono kaj se možda namjerno skriva, pa gomila negdje ispod tepiha, iza ormara, a obično nas lupi po nosu kad najmanje očekujemo i nakon prvotnog čuđenje ipak skužimo da se puno toga dogodilo točno određenog dana. Znamo i kad, ali nismo imali volje, nismo znali kako rješavati ono kaj se moralo tada riješiti ili smo, kao patuljci koji pojma, nemaju vjerovali da će nestati ako zažmirimo.

Konflikti nisu svađe. Mogu postati, ali ipak su i formom i sadržajem drugačiji – sukob mišljenja, stavova, pa i interesa - žustra rasprava s ukopanim pozicijama, bez mahanja rukama i nogama više nego kaj je potrebno u temperamentnom razgovoru.
Na pola puta od jednog do drugog namjerno je izazivanje koflikata zbog osobnog dokazivanja, dominantnog, a gladnog ega, ili neriješenih nesporazuma, obično jednostrano definiranih.

A di smo svi mi u tome?

Ako baš imamo potrebu virtualno se svađati i gađati kakicama preko plota, ipak bi trebali, ak želimo svađu odraditi kak treba, a ne samo ritualno, poštivati neka pravila:
-iskoristiti svaku priliku za svađu, pa taman i oko prognoze vremena i čiji je kućni ljubimac ljepši
-svakako izvući iz prašine započete svađe, tamo negdje u ovo vrijeme prošle godine, i nastaviti
-nikako zaboraviti užu i širu familiju, aktivne i pasivne glagole, pogotovo psovke jer one su začin svake svađe
-po mogućnosti argumente umnožavati, dozvati u svađu i ljude koji nemaju veze ni sa čim, ali to tak i tak nitko ne bu promijetio
-poželjno je i maštovito zarotirati razlog svađe jer ako ne ide na jedan način, probati na drugi

I najvažnije, nikad ne odustati, pa čak ni onda kad više ni svađa, svađe radi, nema smisla.

Ili ništa od svega toga ;)




)

Kaj ja znam,možda je čovjek liječnik pa bi štel i ovak liječiti ljude.

oš reći, bez uputnice? super! :))

ja samo znam da gdje se dvoje svađaju da uvijek izgori onaj treći
valjda zato ne volim broj 3

Internet doktor,he,he,hee...

treći zna biti višak, ovak ili onak..osim onda kad nije :P

Reksiću, možda je on u kompi s novim ministrom zdravstva, pa uz novu cijenu dopunskog osiguranja, i nova net usluga :D

Nebi se čudil za zdravstvo.

Treba se znati kvalitetno i posvaditi.
Argumentirano, smisleno, znati zbog čega, koga...a ne tući ispod pojasa, uvredljivo, samo nek se praši.
Svađa nakon koje je bar jedna stvar istjerana na čistac je dobra svađa.
Jutro, dan, biraj, meija :))

Ne volim se svaditi
ali volim gladiti.

Karamba............
Zapišala i nestala, tko nju može uloviti ako ne postavi dobru zasjedu da u nju sama uleti
Takve su jegulje, i kad misliš da je imaš u ruci, isklizne

nevolim se svađati,jer uvijek ja "popušim" u toj aktivnosti

kak veli ofca, postoje pravila za kvalitetnu svađu, kao jedan od načina rješavanja problema, ako su ostali iscrpljeni
i nekak mi se čini da izbjegavanje svađa i nije najbolje rješenje iako čuva žifčeke

-navedena pravila su dobra, samo ih treba primjenjivati :)
-a ono 'zašto' se svađamo (tu), pa i to je jedna od ljudskih potreba kao dio druženja, društva, socijalizacije.. potreba.
.. koja pokazuje koliko nam (nešto) nedostaje, pa i to. Ne samo seks, rame... cijeli paket. Život.

tak da, svađajmo se. Zlorabimo iskricu-blog, jer i to je smisao, sredstvo komunikacije. Sexsajmo se, nasmijmo se... i svađom ako ne znamo drugačije.

pa hebote sam bi se svađale, a poslije se durite ko p.....
što smo mi skrivili jadni muškići da to trpimo?

meni se ne svađa, ali vidim da se i dalje vuče vrag za rep
bum(o) vidli do kad :P

do tada bum se preselila u popodnevnu smjenu, pitomija je ;)