Moja riječ nema smisla...

blink- blink- blink!
7:50h!!!! aaaaaa, kasnim...strašno...od njegovog poljupca u oko, onesvijestila sam se i utonula u san...sanjala livade, polja, mir, ljubav, toplinu. probudila se u nečijem čvrstom zagrljaju, a oko mene- nikog..speed po kući, oblačenje, ni ness ne stignem popiti, sjeban mi je svakodnevni ritual, to znači da će dan biti u kurcu, samo ako mu dopustim..trčim gradom uplašenih očiju..gledaju me lokalni i misle:"ma gdje opet trči?"upadam na job, portir me gleda i misli:"ova si bogami dopušta, i šefovi su već gore!" prostrijelim ga pogledom-"šta te boli kurac!", još spavam, nasmiješim se i pozdravim..to ga smekša, odmah je fin.gore kaos! aparat za kavu ne radi! svi su napola ludi..gledaju me i svi od reda misle, čujem ih kako urlaju:"šta sad se dolazi?!"a tek je 8.15h ljudi!i njih sa smješkom pozdravljam i bacam im upadice tipa:"najbolje da se odmah okrenemo i odemo doma, nema kave! ;)"to ih mekša i oni postaju fini.jurim se potpisati, vrata big brothera su zatvorena, naravno pišem:ispod-dolazak na posao-8:00h, a zadnja sam na listi, kao i svako jutro...vrlo pohvalno..i to treba znati, na odlasku , naravno među prvih pet..brifinga nema! fala svemiru,ne da mi se slušati ranojutarnje pizdarije.ulazim u kancelariju, sama sam,nitko neće ni doći..zove portir:" hoćeš da ti puštam stranke danas ili ne?" "puštaj, samo me oslobodi od 11.30 do 12.30h.."čujem ga kako misli:"ali, marenda je pola sata!"i ja mu odgovaram u milsima:"da, pa šta?"kaže:"ok, samo sam htio provjeriti, da znam šta da radim, kako ti kažeš..""hvala"-odgovaram kratko i jasno...tražim mjuzu, ne mogu u tišini do 16h...nađem stari radio koji radi kao lud..palim mjuzu, čuje se:" please, forgive me, I never want to hurt you"..i sad je sve ok!

... a bio je samo poljubac u oko....Što bi bilo da je bilo nešto više...?

to se i ja pitam ;)

Ti si najvjerojatnije i očekivala "nešto više" jer inače ne bi bila tako nervozna prema kolegama na poslu. Ili si uvijek takva na poslu? Neke ljude jednostavno baca u "nerv" sam dolazak na posao, a ako prije toga imaju još i neugodan doživljaj --- slom živaca je na vidiku.

ma nisam očekivala ništa, nego ne volim ružne poglede i petljanje u tuđi život..tada sam neugodna, jebi ga

e moja leptirice, ljudi su ponekad zlobni. Koliko puta si čula (kao i ja) :"Kako ja mogu doć na vrijeme, a ti nikad", ili "Ja nikad nisam kasnio na posao". Nitko ne razumije privatne probleme ni razloge kašnjenja. Važno je samo ono kad si se upisala u knjigu i kad si se ispisala iz nje. Nije važno kako provodiš vrijeme na poslu, nego samo "log on" i "log off", pa makar 8 sati lakirala nokte ili ispunjavala križaljke.

žalosno ali istinito ;( sistem nam je u banani...

Zato glavu gore i pomisli:"Ja sam iznad svega. Ništa mi nije važno nego samo ja. Nikakve knjige ni portiri, nikakvi pogledi ni komentari ne mogu me izbaciti iz takta. Jer ja sam previše dragocjena da bi svoje zdravlje potrošila na to"
Pokušaj pomaže.

siki-legendo-hvala ti! ;)