Umorni Bukovsky

Flora i fauna su dječiji izrazi i uvažavaju se do desete godine, do petog razreda. Onda sve to prelazi u konjske snage, auspuhe, terence, lovačke čeke i smog, (iako se govori o morskoj fauni, slatkovodnoj, kopnenoj, o fauni livada, šuma, močvara, špilja itd. Za razliku od faune, sav se biljni svijet naziva florom.).
Krk je separatistički otok odvojen neprorodno od Like i Slavonije, dok je demografski potpuna nepoznanica. Govori se da satnovnici otoka stoljećima nisu znali čiji su i tko su, i nije ih ni zanimalo. Jedno vrijemem sam tamo živio, čudio se i uživao. Od Vrbnika prenma unutrašnjoisti, vidje ćete sve kontinentalne elemente; vrbe, dunje, šljive, djetelinu, potoke, hrastove i bukve, divlje svinje i lisice, žečeve i krave, ovce i pašnjake, gljive i kestenje...
Jedan vikend se uputim u gradić poznat po pješčanim plažama, kroz poznate i drage mirise mog sela, kao što je prije bilo kod mene.
Išao sam , u samoću, potražiti neke svoje istine i upute, Trebalo mi je to. Trebala mi je križaljka da bih je uopće mogao rješavati. Bila je rana jesen i prekrasan dan, popode, rujansko popodne..
Hodao sam plažom, pijeskom, prema jednoj umjetnoj uvali. Nisam ostavljao tragove u pijesku, ili boje rečeno, nestajali su u trenu. Bavit ću se s tim kasnije da li sam duh, ili da li sam tu, ili da li sam samo projekcija. Moja kreativna vizualizacija se sastojala u tome da će me na doku dočekati osoba koja ima potreban mir i sredstva za mir. Miroljubac.
Zaista, na doku , uz jedan minijaturni vez, sjedila je osoba. Posalo sam joj i glasovni i ručni pozdrav. Okrenula se prema meni a ja je upitm :
" Imaš li mi nešto reći?"
" Ne!"
Bila je to mlada, petnastak godina mlađa od mene , zgodna i ljepuškasta djevojka, tamna od boravka i sunca a ne od sunčanja. Udaljio sam se i sjeo sam na kamenje dalje od nje. Nisam ja nedruštven, već nisam imao o čemu s njom pričati. Došla je do mene, svoj ručnik je stavila pod svoju guzicu, pogledala me malo duže:
" Prognanik?"
"Bio sam ? Sada sam veteran koji je izgubio rat, koji ima niz Pirovih pobjeda, i koji se ne snalazi."
" Ja sam Irena P,"
Učinilo mi se poznato ime i ja sam nju duže pogledao.
"Da, rukometašica sam bivše države i čekam da mi dođu papiri za JAR. Bit će nešto dolara, a njihov ženski rukomet nije nešto gdje ću se morati lomiti...ako sve dobro prođe. Ovdje sam već duže vrijeme kod tetke."
"Iz Spartaka?"
"Da! Sva se raspalo,."
"Zašto nema u pijesku mojih tragova?"
" Puše vjetrić , pijesak je suh, jesen je..."- kaže.
"Dakle, nismo iluzija? Ni ti, ni ja. Sigurno?"
"Sigurno nismo.Idemo provjeriti, evo, večeras, u Krku, ima koncert. Nemam ni posebne odjeće za to, a nemam niti s kim izaći, ni prevoza, a imam utisak da bi s tobom sve to izgledalo sasvim normalno .Ako budeš tu oko osam, idemo na koncert."
"Ti i ja, i ništa više?"-pitam.
"Možda nas koncert raznježi? Zlatko Pejakovićje tvoja generacija. a moj nekadašnji susjed!"
" Možda?!"- Izgledalo je kao da se oboje rugamo. Svako sebi. Uz čudan osmjeh.
I još samo malo divanili o mom boravku i poslu na Krku, o njenim roditeljima u Sesvatama, o tome kako joj otac nije dao da uzme niti jednu svoju uspomenu ( " Ostavljamo kuću i idemo, nemam pojma kamo idemo...nećemo nositi sa sobom novu bol već samo ovo malo nade...pokazao je svoje ruke )
I onda je ustala, stala pokraj mene, spotašica, pa čak i koji cm višlja od mene. Lijepa i za oko i za dušu.
Otišla je uzbrdicom prema obližnjem parku, uz potok koju teče par kilometara uz cestu prije utoka u more, uz zarasali i plitki potok s pitkom vodom , smokvama i žabama. Uz floru i faunu. Krenuo sam i ja nazad. Plažom. Iza mene su ostajali duboki tragovi moji bosih nogu. Nisam se htio baviti s tim dok ne završi ta večer. Noću puno bolje čitam poruke ako ih dobijem.
S večeri sam bio oko osam do devet tu, na mjestu ...tu!
Nije došla.
Niti to večer, niti ikada.
Doista, to mi se mjesto činilo jako ugodnim i dok je bilo vrime za... večernje razmišljanje... i za lagane majice, dolazio sam. Kasnije mi se pridružio stariji bračni par Njemaca, a vidjevši da znam njemački... i priče o njihovim sudbinama tako da nisan izgledao čudovišno ( ja nisam imao sudbinu, ja sam imao samo niz nepovezanih događaja na koje većinom nisam mogao utjecati ... nisam donosio velike odluke, ali nisam bio ni ništa kriv )

Možda je taj dan otputovala za JAR?

Ako ništa drugo, vidio sam, nakon nje, svoje tragove u pijesku.

Nemam spuštena stopla.

zgodne su ti ove dvije zadnje rečenice

ojla :)

Hvala Meija i hvala alen. a gdje vas dvoje ....'? Moram i ja nešto brzo reći!

Mislim da se u tom gradiću more uliva u potok.

I ne znam strane svijeta. Meni na Krku ništa nije bura a puše i 160 na mostu...i više... Po tim morskim uvalama gledam na morsku pučinu i kažu mi da gledan na sjever. More ima okuke i bokove, i zavoje...i kružišća.

I na Krku postoje ravnice i to velike: ne dirajte mi , ravnicu"!

Na istočnoj strani otoka Krka, na litici koja se strmo uzdiže 50-ak metara iznad mora, smjestilo se slikovito i romantično naselje Vrbnik. Nalazi se nasuprot Novom Vinodolskom koji je na kopnu.

Vrbnik je proslavila i poznata narodna pjesma „Vrbniče nad morem.“ Zbog njegove bogate povijesti nazivaju ga i kolijevkom pismenosti u Hrvata. Naselje se spominje prvi puta 1100. godine.

Ha, kolijevkom pismenosti u Hrvata. Sada mi jasno gdje sam naučio čitati glagoljicu.

medo dobar ti dan
lipi ti pozdrav
da si živ ..zdrav i vesel ...
idem stavit peku ...

Pozdrav Raky. Drago mi te vidjeti.

drago mi da opet pišeš...ovdje!

O kiselom vinu sam pričitao desetak stranica teksta tako da nisam siguran da lisica uvijek prepozna kiselo. A evo nešto i starinskog: "
" Pehar je okvir za vino. Pehar je
tijelo, vino mu je duša. Ali, naposljetku, vinu je najbolji pehar sam
čovjek."

Živjeli, i uz svu kiselost!

Mai. poslije one " umjetne svađe" , dosta ih je reklo o meni da ne znam pisati. Onda sam stao. Kasnije sam uočio, ako i ne znam ispričati i napisati, bar sam pismen. i to je jedan plus za blog. Mali guranac u drugoj!

Medo :) .... Ni ja nisam imala ..sudbinu, ali vidim svoje tragove :))

Sudbine žena su uvijek vidljivije. žena je žena!!!!

Kaj to sad znači?

Ovak; vi se više bavite mišlju o svojoj sudbini onda se i mi brineno više o vašoj sudbini, Moja dobra sudbina dolazi iz dobre sudbine moje supruge ( mislim na emocije a kažem sudbina ! ) To važi kad smo na neki način umreženi, Ako nismo, onda nije ništa važno...ni sudbina. Rekao bih da je sudbina trilateralna: Bog, međuljudski odnosi i moj izbor ( nemoj me držati za riječ...ovo sam bubnuo!!! )

:)))
oćemo još