Laprdarij

O ovoj temi sam neki dan raspravljala s kolegicom za ručkom. Kaže ona meni - i ja imam u sebi tu blaming culture. Fakat? Iznenadila me je s tim jer nisam to primijetila. Veli ona - svjesna sam toga pa se kontroliram. To mi je iz kuće, moja mama ima isto blaming culture. I kad odrasteš u sredini u kojoj se stalno traži krivca, postaneš i sam takav.

I tak sam malo bacila oko što kažu na internetu o toj temi, zanimljivo je to :) U Hrvatskoj je jako izražena ta blaming culture. Nezdravo je to. A ne mora biti tako.

Koji su znaci blaming culture? Recimo:

Rijetko okrivljujemo procese. Što znači da se rijetko okrivljuje oprema, proces ili situacija, krivac se traži u pojedincu.

Često okrivljujemo inidividue. Rijetko se okrivljuje grupa ljudi ili više njih, jedan je dovoljan da zadovolji tu glad za krivcem.

Ubijamo poštara (we kill the messenger). Ljudi koji donose loše vijesti nisu dobrodošli. Od prodavačice u dućanu, inkasatora, kontrolora u tramvaju.. A što oni pobogu imaju s tim?

Metoda "Štiti svoju guzicu" - to je sistem u kojem se poduzimaju akcije kako bi se u budućnosti zaštitilo svoju rit od posljedica. To se izvodi na razne načine, a uglavnom je cilj zamagljivanje odgvornosti. Recimo, imam jednog kolegu kojeg moraš nožem tjerati da nešto potpiše, ili ostavi pisani trag. Taj ne piše mailove, sve usmeno obavlja, po mogućnosti bez svjedoka.

Ovo mi je dobro! Kad se dogodi katastrofa (a nakon bitke svi su generali, jel), onda se sa novim saznanjima analizira situacija unatrag i okrivi se nekog jer ta upravo stečena znanja ovaj nije prije znao. Pa kako bi? Ovo je često..

A kad se nešto dobro dogodi, to se podrazumijeva, i nema se tu više ništa za poduzimati. Znači da se radi dobro. Svi su zaslužni. Ne traži se onaj tko je možda pridonio da to bude super. Ako netko ipak dobije nagradu, to je onaj tko je već pepoznat kao winner. Znamo takve situacije u kojoj se nagrađuju uvijek isti.. :(

Ovo mi je isto prekul! Ljude - pojedince - se okrivljuje za kršenje nepisanih pravila. Nepisana pravila su vrlo osjetljiva i krhka tema, dolaskom u novu sredinu potrebno je prvo osluškivati i shvatiti nepisana pravila, jer ona često znaju biti moćnija od pisanih. Eh, nisu svi jednako osjetljivi i sposobni detektirati ta pravila. Ali - kazna slijedi ako ih se krši.

Prepoznajete li ovdje na blogu ljude sklone blaming culture?

(https://www.chacocanyon.com/pointlookout/050216.shtml)

Tko je po meni uistinu velik čovjek? Onaj pred kojim nešto pogriješiš, zezneš, a on te ne okrivi, već te razumije.

a kako drugačije može biti kad živimo u kulturi druga staljina-druga hitlera-druga tita-gledao juče o golom otoku-general udbe je uvjeren da su oni tamo bili u hotelu s recimo 3 zvjezdice-pili viski-tako je I danas-tako je kod nas-tako je u svijetu-srećom postoji korektor-čistač-u određenom trenutku povuće vodu-i opet ispočetka-mislim da je ipak bolje pisati o ljepšim temama-recimo o ----!!!

dobro jutro koko

dobro jutrooo
... u jutroooo

Dobro jutro :) Meni je ova tema zanimljiva jer ako razumijemo tu blaming culture, razumijemo zašto se netko prema nama ponaša na način na koji se ponaša. Zato jer je odrastao u takvoj kulturi i ne zna drukčije. Zanimljiva mi je tema i zato da se to osvijesti, jer naš narod živi u polusvijesti, da ne kažem nesvijesti. A nema nam napretka ako bauljamo svijetom zatvorenim očiju.

Blaming culture je gruba, naš narod je grub jedan prema drugomu. Nismo složni, ne poštivamo jedni druge.. tako ja to vidim.. a ne mora biti tako..

Ako nekog roditelj kao malog uvjerava kako ništa ne valja i kako je kriv za sve (vidi ovu groznu sliku koju sam metnula), što očekivati od takve spodobe? Kad bi (ok, sanjam :) svi roditelji od danas nadalje imali više osjećaja za svoju djecu, nadvladali u sebi tu blaming culture, imali bismo šanse za recimo 30 godina živjeti u raju..

previše pričamo .. premalo radimo i tako se raseljavamo ...
i eto svoj vlastiti jezik zaboravljamo .... skoni upotrebe neki riječi da se ne razumimo ...
i da ... da ...

Ako pođemo od sebe, i kod sebe ispravljamo reakcije i ne reagiramo tražeći krivca u drugima, onda imamo šanse.

eto ga na .... najbitnije je nać krivc ....a ne riješit problem ...

Koristim strani izraz jer je on uvriježen vani a i kod nas, dok izraz na hrvatskom 'kultura okrivljavanja' nije uvriježen.

previše se toga kulturnog doselilo iz vani
... zato smo postali zajebani ....

koko dođi ti k meni-ja ću te poštivati I cijeniti !

Hm.

Raky, ja pak mislim da je previše toga nekulturnog došlo izvana..

Mislim da je nas veci problem patnistvo i preziranje bilo kakve otvorene ambicije.
Onak..ruku pod ruku to dvoje.
Hejtanje :)

I povodljivost koja je rezultat destetljeca ispiranja mozga.

Ne jednog desetljeća, nego mnogih.

Meni hejtanje spada pod istu kapu s okrivljavanjem. Slažem se s tim što si napisala :) "Drugi su krivi zato što je meni loše"

Ali je i kultura okrivljavanja dobro uzgojena. Kajeje.

U neku ruku je tako. Rodiš se i već si dužan :)

Ma i to je samo izgovor - ispiranje mozga. Ne može meni nitko ući u glavu ako mu ne dozvolim. E, zato treba biti obrazovan i znati zamke koje se kriju - znati i prepoznati načine kako drugi žele ispirati naše mozgove :) Znanje, znanje.. Škola, obrazovanost

Da.

Ma to su vanjske stvari koje možemo i ne moramo uzimati previše k srcu. Danas se možeš, preseliti, prekvalificirati, promijeniti štošta u vlastitom životu, nisi osuđen na kastu, i opet se ponavljam - treba znati, obrazovati se, postati poželjan na tržištu, pa se može birati..

Neki dan sam sudjelovala u raspravi o nicanju fakulteta. Da li je to dobro ako im je kvaliteta loša?
Mislim da je dobro. Budu stasali. Samo treba inzistirati na kategorizaciji i potaknuti ih da se trude.

Nisu ljudi krivi sto ne znaju. Lose je ako ne razviju u sebi potrebu za znanjem. Tu drustvo nastupa.

I ja isto tak mislim, iz kvantitete se rađa kvaliteta, najbolji će opstati, a na fakultetima se ljudi zapošljavaju, i nek se bore..

Uloga države treba biti da omogući zdravi okvir svima koji nešto žele pokretati da mogu pokrenuti i da kroz konkurenciju (dajblože zdravu) najbolji opstaju, s minimiziranim udjelom korupcije i podobnosti.

Ja sam sad usred jednog hejterskog projekta na poslu. Gledam kako se ljudi hejtaju i trebala bih naci nacin da to popeglam.
Nemam bas neki plan.

Fora je kaj nitko od njih ne uziva.

Ljudi nisu krivi do neke mjere što ne znaju, ali bome nisu ni zaslužni što ne znaju. Svuda oko nas se nudi znanje, bombardiraju nas sa znanjem.

A svi okrivljuju :)

Daj neki detalj, možda nam padne zajendo neka ideja na pamet. U čemu je problem, međusobno se natječu?

Ma..zelja za znanjem nije prepoznata kao pozeljna osobina. Preambiciozno izgleda i opasno je :)

Nope. Kopaju jedni drugima greske.

I ogovaraju.

A kad provedes vrijeme trazeci neciju gresku i raspresajuci o njoj, grijesis u svom poslu.

tek dobro odgojena osoba, sa visokim obrazovanjem, moze uciniti dobro siroj zajednici...
dok samo obrazovanje, bez dobrog odgoja, ne daje nista...
upravo ovo drugo je cesce.

coco, tema ti je odlicna.

Kod nas u firmi ako dođeš s problemom kod šefa, on te pita - ok, a kako bi ti to riješio? Dajem ti tjedan dana da napišeš kako to riješiti, prezentaciju u pp, 3 slajda.

Fala, Mazo :)

Ako netko griješi, a drugi to pimijeti, onda tom koji primjećuje zadaš zadatak - kako bi sve taj dotični pomogao onomu koji griješi - prezentacija u pp tri slajda?

pp - powerpoint

molim...i drugi put :)
(strpala sam sve svoje misli, vezano za temu tvog zapisa, u jedan komentar)

Složiti tim je najteže. Pogotovo ako je nekoliko jakih individualaca.

Uglavnom ljudi ogovaraju kad imaju vremena. Ako ih se zaposli, i da im se odgovornost tako da se oni osjećaju važnima, onda se nemaju vremena ogledati tko što i kako radi. Ma, znam do sve to znaš, ali ja to ponavljam više radi sebe. Ljudima trebaju kratkoročni i dugoročni ciljevi, dostični, ali ne prelagani. PA kad se ciljevi ispunjavaju, onda ljudi imaju osjećaj da napreduju. A ako ne, onda im je jasno da nisu ispunili cilj, imaš ih za što uhv

..uhvatiti..

Tema odgoja je široka tema, uh, no postoji i samoodgoj. I opet bih ja tu naglasila potrebu za znanjem.

A da. Zvuci jednostavno:)

Ma da, a nije :) Raditi s ljudima - menađerirati - je valjda najteži posao. Zato i je dobro plaćen.

Moje je iskustvo da je dobro podijeliti s ekipom što imaš na pameti, recimo smjer u kojem grupa treba ići, koji su ciljevi grupe, koje su prednosti ako je tim složan, a koje su posljedice ako se tim razvodni i svakto vuče na svoju stranu.

Ti si u dobro strukturiranoj prici. Jako dobro organiziranoj. Bas mi bude drago vidjeti da ima toga kod nas.

U (našoj) kulturi okrivljavanja šef je uvijek omražen, što i nije uvijek loše jer imaš distancu. Ali raja osjeti kad je šef dobronamjeran, tada može biti i strog. To je opet moje mišljenje.

Mi smo izrasli na entuzijazmu i malo zanemarili građenje strukture.

Pa je malo jagma sad :)

Da, dobro smo strukturirani, to nam je donijela jedna velika strana firma za koju smo radili, koji su u detalje razradili rad s ljudima. Kad se sjetim u kakvim sam firmama radila, ne znam je li bih mogla više.. a joj..

Ako je nešto krivo napravljeno, iako su upute jasne, krivac ili krivci se mogu imenovati. ( ne moraju! ). Kad je čovjek odgajan da netko drugo mora biti kriv a ne on, to nije pošten pristup. Primjer: Javio je šef da Miro i Medo ostanu i poslije dva jer mora s njima razgovarati. I dolazi, sjedamo u ured i šef kaže;
"Jučer u prvoj smjeni...."
" Meni je Medo rekao da to napravim !"- kaže Miro.
"Super ti je rekao, možeš ti, Miro, ići, Medo i ja ćemo dogovoriti detalje...!"

A ja nisam imao pojma o čemu se radi....

Taj Miro je umro ( srce ) . Nisam više s njim razgovarao. Kužite me?

.. u domaćim firmama.. joj..

Krivo je postupio šef.
Diskvalificirao je jednog od dvojice u startu.

50%

Mislim..Miro mu je takitak ostao tamo. Sigurno je nesto mogao dobro raditi.

Socijalizma i samoupravljanja više nema. S tim bih ja počela priču. Ja sam vam šef, tako sada stvari stoje, ako nekomu to ne odgovara, možemo razgovarati o prijelasku u drugu grupu. Nikoga se ne prisiljava biti tamo gdje je. A dok sam ja šef, dok sam odgovorna za posao i za sve vas, rado ću saslušati vaše rijedloge i rješenja, možemo zajendo donijeti zaključke, ali računajte da će moja biti zadnja.

:)

Jutro, Coco!

Mene bi to demotiviralo.

Pravo je onda kad čovjek dođe šefu i kaže - zeznuo sam to i to, napravio sam to i to da to popravim. A šef kaže, ok, pogledat ćemo i vidjeti hoće li to imati posljedica, i kako poduzeti što se može da se to ne ponovi. Tak je kod mene u firmi.

Pa da.

Bum smislila nešto. Za par godina bi i mi mogli biti mala vesela i odgovorna vojska ;)
Gibam sad:-*

Eh, ti si odgovorna, i kazneno, malo im objasniš što to znači (doduše, kod nas na poslu postoji opasnost od ozljeda pa je to dobro definirano čija je odgovornost)..a onda slijedi motivacisjki govor :) Jer ti si kapetan broda i brod mora stići tamo i tamo, svima je cilj da dođete tamo i tamo, postoje uloge koje treba ispuniti, izgraditi tim u kojem će svatko imati svoju važnu ulogu, svakomu podići perje koliko je važan u tom timu i da nijedna uloga nije manje važna.

Šef je htio nagraditi ali je htio znati točno koga. Miro je mislio da se traži krivac, u startu je to mislio. A šefu se sviđao obrazac.Ne znam da li Miro ikad saznao o čemu se radi. Nisam preuzeo zasluge jer kad sam otišao ( pet godina prije ) toga nije niti bilo....

Ma znam da ćeš ti to super odraditi, jer nisi od onih s blaming culture :) Jedna od rijetkih ovdje.. A ljudi to osjete..

Nisam niti lažno skroman. Nije bila moja zasluga. Ušlo je sve to u praksu kao šefova inovacija.

Medo, ako je tako, onda se je šef grubo poigrao s obojicom. Miro je očito odrastao u jakoj blaming culture, i jadan ne očekuje nagradu već samo kaznu. Šef je to trebao po meni prepoznati i pomoći mu da osvijesti kako je dobar. Trebao je pohvaliti obojicu.

Bio sam jako bjesan!

Tko je bio bijesan?

Mism da je taj Miro umro zbog te vrste radne kulture....nije se mogao s tim nositi.

Napravila sma tijesto za makovnjaču upravo, i umjesto maka nadrobila sam čokoladu za kuhanje i zamotala. Hoće li to dobro ispasti, je li netko probao?

Ja sam bio bijesan. Uopće nisam poznavao tu tehničku napravu da bih mogao dati bilo kakvu uputu.

Ljudi su toliko različiti, neki su osjetljivi do boli, krivo ih pogledaš već su u komi, a netko hoda kao slon u staklarni. Menađer treba sve to uzeti u obzir i iz svakoga izvući najbolje, svakomu napraviti radnu okolinu kako bi se ovaj osjetio ugodno, jer je tada najproduktivniji. Svi sretni.

Zašto si bio bijesan ako nisi poznavao napravu?

Pitaj djecu da li su oni stavili čokoladu, ako ne uspije...Eto, to je to!

Hahha, jedino što oni sad debelo spavaju, možda da okrivim papige?

Pekać kruha mi je fino dignuo tijesto dok sam na blogu. Volim kad mi ispadne kao danas, tijesto takvo da samo ispadne iz kalupa, da se ne lijepi. Ako metnem previše tekućine onda mi se raskelji pa vise konci tijesta koje moram premijesiti s dodatkom brašna.

Pekač.. ć i č su tako blizu

Nisam mu mogao ništa reći, a budući sam puno stariji radnik, bilo je normalno da ja odlučim...a nisam. Miro to nije mogao znati da ja ne znam i samo je trebao malo pričekati da šef završi o razlogu zašto nas je zadržao...
Pogledaj nogometaše....uvijek najviše galami i ljuti se na suigrače onaj koji je najveži krivac. Prosječan čovjek i prosječan sportaš... i blaming kultura.

Naravno, galama je isto dio blaming kulture. Žao mi Mire. Uzimao se sve reviše k srcu, zato mu je srce i bilo preopterećeno.

Da li i izgovor i opravdanje spadaju u tu blaming kulturu ili su dobra dosjetka? Dobra izgovor može biti i simpatičan, ako nije zloban!

Brišem predzadnji komentar. Preblizu sam reali.

a koma je kaj to sve pocne iz obitelji.

Ljudi su toliko različiti, neki su osjetljivi do boli, krivo ih pogledaš već su u komi, a netko hoda kao slon u staklarni. Menađer treba sve to uzeti u obzir i iz svakoga izvući najbolje, svakomu napraviti radnu okolinu kako bi se ovaj osjetio ugodno, jer je tada najproduktivniji. Svi sretni.

Tako je, svaki je čovjek na drugom duhovnom i intelektualnom nivou, samo je to lakše
prokužiti u reali, jer se danas općenito smatra da je izraz lica najbolji odraz emocionalnog
stanja čovjeka, a neverbalne geste je nemoguće potpuno naučiti, dok se verbalne mogu
naučiti...Ovo je vrlo bitna tema, jer ako su neki roditelji uložili 20 godina u odgoj djeteta, ili
neki čovjek sam 20 godina u vlastiti razvoj, manje će partner morati ulagati, a više dijeliti...:)))

Treba na više mjesta djelovati pametno a negdje i edikativno i preventivno. Pa citiram našeg pjesnika a triput je triput:

"Ljudi su toliko različiti, neki su osjetljivi do boli, krivo ih pogledaš već su u komi, a netko hoda kao slon u staklarni. Menađer treba sve to uzeti u obzir i iz svakoga izvući najbolje, svakomu napraviti radnu okolinu kako bi se ovaj osjetio ugodno, jer je tada najproduktivniji. Svi sretni.

Tako je, svaki je čovjek na drugom duhovnom i intelektualnom nivou, samo je to lakše
prokužiti u reali, jer se danas općenito smatra da je izraz lica najbolji odraz emocionalnog
stanja čovjeka, a neverbalne geste je nemoguće potpuno naučiti, dok se verbalne mogu
naučiti...Ovo je vrlo bitna tema, jer ako su neki roditelji uložili 20 godina u odgoj djeteta, ili
neki čovjek sam 20 godina u vlastiti razvoj, manje će partner morati ulagati, a više dijeliti...:)))

Svi su njegovo komentari strašno uzbudljivi i strastveni. Junak našeg bloga.

Što uistinu mrzite ?

evo na fejsu dobih odgovor: dvostruka mjerila ...

"Ovo mi je isto prekul! Ljude - pojedince - se okrivljuje za kršenje nepisanih pravila. Nepisana pravila su vrlo osjetljiva i krhka tema, dolaskom u novu sredinu potrebno je prvo osluškivati i shvatiti nepisana pravila, jer ona često znaju biti moćnija od pisanih. Eh, nisu svi jednako osjetljivi i sposobni detektirati ta pravila. Ali - kazna slijedi ako ih se krši.

Prepoznajete li ovdje na blogu ljude sklone blaming culture? " ?????

Ovdje na blogu prepoznajem lažne Profile, a jedan od njih je i MedoDebeli, jer prije nije
tako pisao , a sada piše ako Histerična žena koja je izgubila volju za sexom, pa je dopodone
ljuta na sebe, a poslije podne na cijeli svijet...Pa jasno je i slijepcu, da onaj tko ne voli sebe,
tko nema samopoštovanja, da takav ne može voljei niti drugoga...I onda imam slučaj da nekakav
polusvijet, talog društva, polukriminalci hoće uvijek uzeti vlast ili bi rado prodali dušu koju uglavnom
nemaju...Ja ovdje na Blogu vidim gomilu socijalno nadarenih osoba, koje uopće nisu iskompleksirane
i vrlo su uljudne u anonimnoj komunikaciji, gdje konačno mogu pokazati svoje pravo mediokritetsko lice...:))

Hehe, Vega puca svuda, možda jednaput pogodi neku istinu o meni. Nema dosad što nije rekla. Smiješno mi ovo s mainstreamom. Prije sam joj bila jadna jer se ne uklapam u mainstream, više se ne sjećam zbog čega, a danas evo opet mainstream u drugom kontekstu. Vego, a kako bi ti mene shvatila? Ajd me makni s ignora da razgovaramo kao odrasle žene.

Priznaj samoj sebi da me voliš, i bit će ti lakše. Ovako mi tražiš greške, upireš se, mučiš samu sebe. A ja ti nisam opasna, i ne želim ti loše, a bome te ne ugrožavam ni na koji način. Možeš me zaobilaziti koliko god te volja. A znam da sam ti važna.

A valjda si ljuta na samu sebe što ti puno značim. Hja.

Na današnjem tvojem zapisu se lijepo vidi razlika - sa i bez vinčeka. Bez vinčeka si suvisla. S vinčekom trabunjaš.

A gle, isto smo godište, ja ne moram cugnuti da se osjećam bolje. Ne pijem tablete nikakve. Tu i tam me nekaj boli, otkad sam pojačala kretanje dobro mi je i to. Ne uzrujavam se skoro niš. Djeca su mi dobro, da pokucam. Ako je slučajno, možda i je. A možda i nije slučajno. Ja znam što je i kako je. I dovoljno je da ja znam.

Moš me pihat v rit. :)

sto.

101 :)

Ne znam , najprije je Pamela pisala da je 5 puta pokušala suicid???, sada se Vega
žali da bi mogla na onaj svijet, a 10 godina je na Iskrici, pa mogla je nekoga naći ako
ima IQ = 162, a ja samo 130 i bio sam u 2 godine skupio 60 brojeva moba, 20-tak dejtova
i par kraćih veza, a sada samo pišem iz zezancije i da nešto objavim što ne bih na FB, ali
u principu većinu toga bih mogao objaviti na FB pod imenom i prezimeno, što će reći , što
mislim piše, kako pišem tako i živim...:))