Umorni Bukovsky

Nije to toliko teško kako ja mislim.
Idem pokušati.
Lakše će meni biti pisati nego čitatelju čitati. Skupi se, u glavi određena masa nedorečenih misli i onda se okreću...idu van pa se vraćaju, pa se pitam, odgovaram, analiziram, uspoređujem, provjeravam, zbrajam, sanjam , poklanjam... i sjećam se. Da...i sjećam se. Bez sjećanja ne bi išlo.
Bio sam cijeli niz godina sasvim normalan.
Tako sam ja mislio. Tako su i mnogi drugi mislili o meni. I to je bila istina koja mi nije smetala
Onda sam počeo raditi posao gdje se dosta ginulo. Bilo je dosta mrtvih, ranjenih. izlupanih, zarobljenih u limu, izuvenih u zraku...osakaćenih...svaki tjedan, a u magli i više, više u proljeće i jesen...
Teško je to prihvatiti, ali čovjek se prilagođava.
Došao je i rat.
Isto sve...samo brojimo mrtve, samo još više mrtvih.
Nisam se ja puno mijenjao...ljudi su mijenjali mišljenje o meni. Postajao sam, po njima, sve grublji, otporniji, čvršči...
Dograđivao sam sebe na događajima i doživljajima.
Ulazio sam u njihove priče, u priče u koje sam postupno počeo vjerovati.
Pravili su od mene legendu a ja se nisam bunio. Mijenjalo se i moje mišljenje o meni.
Ne odjednom!
Polako.
Postao sam netko tko to nije, nešto drugo,opasnije... teže.
I preživio sam i rak. Težak oblik. Trebao je biti smrtonosan a nije.
Negdje dublje u meni ostao je onaj obični ego, normalni ego i normalni čovjek.
Izgledao sam i ponašao sam se kao mudar, hrabar i iskusan čovjek kojeg su ljudi trebali cijeniti, I bojati se.
Svi ljudi su to morali vidjeti.
Onaj tko to nije vidio, ljutio me, ljutio mi žuč, izazivao stres, tjerao me iz društva u prirodu gdje sam mogao biti to što nisam; Heroj!
Pisac kaže da sam svoj obični ego otjerao u sjenu.

Da.

Kad sam to shavtio, to, da se moram vratiti svom istinskom egu, došlo je do pobune.
Nisam više mogao biti normalan a da nešto nije pružalo otpor.
Nisam mogao zbaciti sa sebe taj ruksak pun hvale, pretjerivanja, divljenja. Zašto me smeta ako netko misli o meni loše, drugačije, ako misli o meni.... jer ništa ne zna o meni.

Hej, pa nisam ja Netko. Ja sam običan. Ljudi su od mene učinili ono Nešto. Neka mi ljudi vrate mene.
Ne mogu to sam. Ne mogu , ili neću!?
A biti ovo što nisam je teško.
I preteško.

I tako se dođe do bloga. Ovog našeg. Pišem.

Pišem za sebe, ali pišem i za čitanje.

" Pripitomite vlastiti sjenu!"

Autodresura u 67-oj.

mijenjamo se, medo. i drugi nas ljudi mijenjaju...

i nitko nije od nas niš napravio mimo nas samih, ali ok, može proći kao alibi/opravdanje ako to nešto i nije ono kaj bi bilo naš prvi izbor, a povod je za promjenu. ili razlog

Nikad se ne bih sam toliko mijenjao. Nijje bilo potrebe za velikim promijenama u malom životu.

to ti samo misliš jer mi ni ne primijetimo koliko se mijenjamo.
sjeti se nekog koga dugo nisi vidi, a ostala ti je njegova zamrznuta slika.
tak i mi...mijenjamo se, ali živimo sami sa sobom 24 sata pa ni ne kužimo da smo drugačiji

i nitko nas ne mijenja. samo izvuče na površinu ono naše jedno od ja koje je čučalo u mraku, skrivalo se ili smo ga namjerno skrivali

Kažu da se s lažnom skromnošću više hvalimo nego s običnom pohvalom. Svašta kažu. tko bi se držao svega toga...tih uputa, knjiga, te duhovnosti.
( Tomislav Ivančić ima napisanih oko 80 naslova. I nije više pisac za sirotinju. Malo, džepno izdanje od 30 listova - 40 kuna. Uglavnom laprda o jednom te istom, samo je sada postao pisac za one bogatije....Niti jednu novu rečenicu nije napisao a uzima 40 kuna...tko voli, neka izvoli. )

samo je našao način kako zaraditi

Sredina mijenja ljude, priznala ti to ili ne. Ne bi bila na glasu ona: O tempora o mores. Dobro je dok si ne umisliš da si živi spomenik!!!!

radije biram izraz - oblikuje ako smo podatni

mi sebe ne primjećujemo da se mijenjamo unutra i iz vana i ne priznajemo to ni ogledalu (pa tako sam i jučer izgledao)
Naše promjene ne samo vanjske već u svim pogledima primjećuju drugi

pa da, baš to....buuuuuuuuuuuu u špiglu :)

On je svećenik, teolog, predavač na akademiji, bio je dekan...kad misli prestati kopirati sam sebe i uzimati lovu za to. Neka piše i neka poklanja, Što će mu novci u 80-tim.? Svećeniku? Iz cijele svoje demagogije nije ništa naučio. Kad mi je prodavačica u Vinogradskij rekla da tih par listova košta 40 kuna rekao sam: A u pičku materinu. Ona se skrivečki nasmješila...

dok god ima nekog tko će izdvojiti 40 kn za njegov knjižuljak

Ja bih zabranio i djelovanje na mene izvana....

ja ne bih...neka ;)

ozbiljni smo, danas....

Ne boj se, samo vjeruj. A kako? O tome ništa.

pokazati kako nije lako

Meija, kad god sam na dijeti onda sam ozbiljan ( možda sam i ljut, nisam siguran?! )

i ja sam danas ovakva, s razlogom, a nisam na dijeti ;)

Ovo s potisnutim istinskim egom ima moju podršku. Osjaćam promijenu koju nisam tražio niti trebao.

a znaš li kaj ćeš s njom?

Vrati ti se na stari put, Nije put zbrisan ako sam ja skrenuo!

misliš da se možemo vratiti tam di smo bili prije promjene?
ja ne!

Da su živi svi moji prijatelji , oni znaju put i svaku krivinu i nagib.

Jedini izlazak za pojedinca je povratak na ono što zaista jest ( ON ! )

BUd, misliš da su bitni. Pozdrav!

pa i nisu baš

Kad čovjek u osamdesetim godinam shvati da ima nešto još za reći što je zaboravio i to na na 30 listova, cijela njegova filozofija je pod upitnikom. A i zdrav razum.

ja bih htjela da za 30 godina imam još nekaj važno reći svijetu oko sebe ;)

A svijet će te pitati gdje si bila prije. Zašto ti to nije ranije došlo, ili si se samo dosjetila još jedne svoje maštarije? Ne drže ljudi 80 godina važne poruke u sebi...Kroz godine koje si dobila morala bi shvatiti da si sve važno ( ! ) rekla..

Ako si nešto shvatila u tim godinama onda je to samo za tebe.

a jel mogu ja kaj o tome tvome?
a?
:))

kao 1. , dobar dan :)

a kao 2. ja ću po svome, pa ako ti se ne sviđa ti briši.ili kaj već misliš da treba :)))

dakle...mislimo, naravno da mislimo, procjenjujem preispitujemo., analiziram,o stvaramo zaključke i svašta nešto a "mudro".nego kako drugačije?
ako želiš ajmo reč promotriti sebe i objasniti sebe?!

radio si kolko sam shvatila kao policajac ili vatrogasac ili tak nekaj?
dakle na sve te tragedije koje si vidio, bio prisutan
svjedočio....
treba to znati "progutati" no kolko ja kužim problem je i u tome što se kod nas ili svugdje ne znam..o tome ne priča sa adekvanim osobama
već t sve ide valjda u pravilo službe
pa onako lakonski se odmahne rukom..a ti vrtiš slike i vrtiš misli i vrtiši vrtiš
ali ljudima treba pomoć, razgovor., podijeliti sve te slike .sa dobrim psiho ili kojim već terapeutom
i po meni je to potreba a ne luksuz ili slabost

općenito me smeta ta stigma...uuuu gle on ide na terapiju, on se razgovara sa psihićem
uuu mora da nešto sa njim nije ok
znaš on ti pije tablete
gle slabića
pa daj se okreni lijepome, ružičastome itd itd
.
ko da je to sam tak
akad nas učestalo muči migrena? onda idemo doktoru zar ne?
ili bolovi iz ovog ili onog razloga
ali ne
kad je mozak i pamet u pitanju
onda smo sramežljivi
stidni?
posramljeni?
uglavnom bzvze

jer nije normalno..sorry ali nije gledati kako ti kažeš- one iz lima i izvlačiti ih i... poslije ladno otići na večeru jer eto gotov poso
ajmo sad gledat kaj veli tamo neko uBB kući i kako se bezveziraju, blamiraju i sl.
jer se od takvih scena (sa posla) ne možeš otkačiti jer ne možeš
se iskopčati pa ajmo jovo-nanovo
to ne ide tak

i onda veliš -ogrubio si, i rekli su da- očvrsnuo si..a onda rat.:(((( ."fck the war" :///
i kako ostati normalan kada se organizam onaj nesvjesni skupa sa mozgom brani i vrišti..a da bi ostao tobož čitav, kolko tolko funkcionalan .i .izmisli nam (.taj mozak + kemija u njemu) sve moguće "zaštite" ovakve onakve a da totalno ne poludi..pa se i srce stisne i više nema plakanja na sprovodima, jer ih je previše
i ja taj dio itekao dobro razumijem
vjerovao ili ne...jer sam približno, naglašavam približno sličan osjećaj imala (zbog utjecaja ovog onog, događanja osobnog i dešavanja tog nečeg bla, bla) a do tada meni skroz neprimjetan..neshvaćen.
a onda neke '95-'96.-.. tek...osjetila da mi se srce otopilo,
ja ti to ne mogu objasniti riječima..
ali sam u jednom momentu imala osjećaj da mi se srce odmrznulo, otkravilo..
onak ko kad otapaš iz frizera kmad mesine mišića... pa sam ponovno bila u stanju plakati na tužno, tragediju i sve tako...

a dok ti se "zamrzava" um, pamet, emocije, srce..ti to opće ne skužiš..dok ne skužiš da više ne reagiraš, na ništa, da si tup a svi ostali oko tebe drame..a ti ne vidiš da ti ne možeš dramiti na našto što svakako je za dramu, ali jok..
te emocije nema, nestala je..povukla se...

ošla bez traga i glasa

no dobro..sad da se vratim txtu

a šta te smetalo ako su te doživljavali junačinom?
pa šta
ako jesi , jesi
ništa od lažne skromnosti ...ništa od tzv. ne priliči se busanje...zaebat to, treba definitivno
- jesam, ponosim se, napravio sam jedino moguće što sam znao i mogao i umio u najboljoj mogućoj namjeri i vjeri
i eto me

cijeni sebe, svoj ego...bez njega bi bio bezkičmenjačka nevoljna ameba...jer on te zapravo tjera napropitivanje sebe
njih, na uvid..pa se ti privat slobodno brani od herojstva, ali javno budi...dok i tebi i tvojoj duši ne sjedne herojstvo...
kao neodvojivi dio. tvoje osobe

šta je zapravo loše u tome??

niko nije u tvojoj košulji, ni bio nit će biti
istina je tvoja, istina je njihova
ko kaže da je univerzalna

no da...onda te zahvatilo ipak to vjerovanje, da si specijalan, ispravan..koje naravski godi .a oni koji su opozcija te ljute vrijeđaju
no ista stvar je sa bilo čime...i da si kupio novi auto i da si izgradio sam samcat novu kuću..tebe ponos pere a on se ruga na tvoje prozore. ..
tak da ta šuma, je taman, sjajna
i vidiš da je dobro da promišljaš, analiziraš

mrmlj zahirila i ja
nemoj pokušavati biti kaj misliš da bi trebao biti
očekivanja odbacii svoja i njihova
ti si takav
pa ako treba popiši pluseve i minuse.pogledaj sebe u špiglu..i nađi se dobrim i ispravnim pa i "krivim" pa šta..
i basta
i sjajno da jesi..svakakav
jer očito jesi..i takav sada i/ili usprkos ili unatoč svemu eto jesi
živ
što je zapravo za reć- jupi !! :)

čitam čitam čitam

a zašto ne bi ti sam sebi trasirao novi sasvim novi ili skrenuti nebitno,pa i krivi put?
promijenjen si, drugačiji si
ko kaže da je ona opcija tvog "zacrtanog" puta još opće tamo gdje je ti tražiš i gdje bi se rado vratio?
ne vjerujem ti ja u vraćanje ičemu
kad jednom "vidiš"..gotovo je
nemreš natrag i nemreš jer bi to (po mom ) bilo krivo

ak čemo već o spoznajama i svemiru i karmi i bla..
nema natrag
ništa nije uklesano u kamen, a ako i je izblijedilo je nečitljivo je više
ili je kamen kao takav ispucao
samo mijena stalna jest

svijet ovaj, isti
za sve nas
nije stvorio ni jedan bog
ni jedan čovjek
nego je bio
jest i
bit će
vatra vječno živa
koja se s mjerom pali
i s mjerom gasi
:)))

uuu filozofije :PPP
u uuu mudrolije :PP
srk kafica + cigareta (a kak su govorili sa cigaretom nisi sam ) :PP
lijep ti zapis :) baš baš
za razmišljanje
tnx :)

E..WOW! Ovo je baš zapis...koji ostavlja dojam. Tako je ljudski..tako jasan...tako poziva na promišljanje...i tako je jednostavno realan:) I fakat...ponekad negdje iznutra osjećamo da smo rođeni za nešto..što možda ni nismo doživjeli..ili ODživjeli. Nije istina da nas okolina ne formira. Čak i kad smo protiv nje...opet je njen učinak na nas....s potpisom. Ali...znaš čemu se ja najviše zadivim? Upravo toj povezanosti sa svojom biti. Masa ...ali stvarno masa ljudi...sebe nikad ne upozna...ili ima nejasnu komunikaciju sa samim sobom. (ovo je BLOG)