Laprdarij

"Period prije rodjenja i rano djetinstvo dječak provodi primarno unutar majčine sfere utjecaja. Ako ostane ondje, njen utjecaj preplavljuje njegovu psihu, i on doživljava ženkost kao nesto svevažno i svemoćno. Pod majčinom dominacijom može postati vješt zavodnik i ljubavnik, ali ne razvija se u muškarca koji poštuje ženu i koji može održati dugotrajan ljubavni odnos. Niti postaje jak i odan otac svojoj djeci. Da bi postao muškarac sposoban za potpuno uživanje u partnerstvu mora odustati od prve i najintimnije ljubavi svog života - svoje majke - i doći u očevu sferu utjecaja.

U prijašnjim vremenima je proces kroz koji dječak ostavlja majku bio socijalno strukturiran i poduprt obredima inicijacije. Nakon što je dječak prošao ove obrede imao je svoje mjesto u očevom svijetu i nije se mogao vratiti da živi u majčinoj kući kao dijete. U našoj kulturi, rituali koji su nekada podupirali ove procese su nestali, a proces odlaženja iz majčine sfere je često bolno težak. Čak je i vojska koja je nekada služila da pomogne dječacima da izađu iz majčine sfere i uđu u očevu izgubila tu ulogu za mnoge mladiće.

Djevojčica također ulazi u život unutar majčine sfere utjecaja, ali ona doživljava ženstvenost i privlačnost muškog roda drugačije nego njen brat. Njen otac ju fascinira, i ako sve ide dobro, ona može vježbati umijeće privlačenja muškaraca u postojanoj sigurnosti njegove ljubavi. Ali ako ostane u očevoj sferi utjecaja, postaje "tatina djevojčica". Može postati ljubavnica, ali ne dozrijeva potpuno u ženu, ima poteškoća u vezivanju kao ravnopravan partner i poteškoća da postane dobrom majkom svojoj djeci. Da bi postala žena, neophodno je za djevojku da napusti prvog muškarca u svom životu - svog oca - i da stane uz majku.

Pitanje: Zar dijete ne može imati jednako uravnotežen odnos sa majkom i sa ocem ?

Hellinger: Naravno da može. To se događa kada dječak prelazi u očevu sferu utjecaja, a djevojka se vraća majčinoj. Ako pogledate ljude u stvarnim situacijama, vidite da sin koji je vezan za oca ima više poštovanja i zahvalnosti prema majci nego onaj koji ostaje usko vezan uz nju, a majka ništa ne gubi. Isto tako, djevojka koja se pomakla iz očeve sfere utjecaja u majčinu, ne gubi oca niti on gubi nju. Dapače, ona razvija više poštovanja i zahvalnosti prema njemu. Što je još važnije, odnos partnera je jači kada su sinovi bliži očevima, a kćeri majkama. Tada nema zabune u obitelji.

...macho muškarac i ženskast muškarac su isti - oboje su ostali u majčinoj sferi utjecaja. Don Juan je također mamin sin koji nije ušao u muževnost. Nada se da će time što ima mnogo žena moći nastaviti sudjelovati u ženskosti zauvijek. Potreba za imanjem mnogo partnera je karakteristika ostanka u majčinoj sferi. Muškarac koji je izašao iz majčine sfere uticaja može uzeti ono što treba od svoje partnerice, i može se dati i postati partner. Oni koji se hvale, šepire, macho tipovi su majčini miljenici. "

(B. Hellinger, Skrivena simetrija ljubavi)

iskustveno, ne slažem se.

al to može biti izuzetak koji potvrđuje pravilo, ako ćemo ovo uzet kao pravilo

Ovo je fenomenološki pristup. Iskustveni. Nije postavljen kao pravilo, ali ako se problemi pokušavaju rješavati na taj način, stvar dobro funkcionira.

Budući da ja ne mogu ostvariti m-ž vezu, i da mi je naporno biti majkom, iz ovog gore proizlazi da se ja nisam odlijepila od oca i priklonila majci dok je bilo vrijeme i dok je bilo prilike.

Tatina miljenica, zaglavljena..

Pa, riješit ćemo to..

Moram poraditi na tomu da sina odgurnem prema ocu, i u +muške spike+ što više..

Nek gleda nogomet :))

Kaže Hellinger, muškima su nužna muška druženja (i ženama naravno ženska), kako bi kroz to jačali tu svoju stranu i bili bolji partneri..

moj je balavac odrastal bez oca i bez ikoje muške figure..

sasvim se lijepo odlijepio od mene davnih dana

ima 22 godine i u vezi je s curom godinu dana (dakle, ne mijenja ih kao čarape)

ne gleda nogomet, osim kad je kao društvena norma poželjno

besmisleno je bilo što u razvoju osobe izdvojiti kao presudno-bitno.. tj to vole učenjaci, statističari i pravnici, iz sasvim pogrešnih razloga i zaključaka (obično ciljano naručenih).
-osoba izraste jednaka u različitim uvjetima ili različita u istoj obitelji (isti uvjeti..) kad se teorija i praksa sukobe, teorija gubi.
-valjan eksperiment je nemoguć, time i sve znanstveno nedokazivo. (pa zato i početno besmisleno).

a-a..ne bu išlo
moj tata je bio meni mama, a mama tata (netipična podjela uloga) i ja privrženija tati. čini mi se da je to biološki logičnije nego obrnuto. možda i zato imam drugačiji odnos prema muškarcima jer tata i ja smo bili uvijek na jednoj strani, a mama na drugoj

mei.. pa ti si dečko :))

hm ima ona frojdovska i jungovska premisa..da svako dijete treba "ubiti" svog roditelja a da bi bio svoj
dakle kćer majku
a muškarac oca

ali postoje i ozbiljni "dokazi" da nesvjesno ili svjesno...odrađujemo kroz izbor bračnog i sl partnera...ili svoju majku ili svog oca
pa ti vidi :))

Bormec ja ne znam koga odrađujem.

Nit sam narcisoidna, nit egoisticna, nit živim u oblacima.

Ja sam u ovome vidjela sada neki oblik utjehe...mozda je zato sa svojih 18 godina prilikom razvodanodlucio ostati s tatom....hm...ili ipak mozda sto mu je tata kupio vozacki ispit i poslije peugeot kabriolet 308 cc....hm