Umorni Bukovsky

"Moja baka blagosilja žita


Tiha nedjelja. Sunce. Žita se u polju zelene.
Od kapele procesija ide na Lazine:
Treba žito blagoslovit, Bože pomozi!

Velečasnog boli noga... Mjesto njega moja baka,
U ime božje, vodi i moli. Ja nosim križ okićeni,
U sredini: zdesna mi baka, a slijeva Liza Šumareva.

Čuj moju baku:
- Isuse blaga i ponizna srca!
Svi: - Učini srce naše po srcu svojem!

Liza Šumareva svaku riječ kaže
Dva trenutka kasnije od svih.

Moje razmatranje:
Dobro bi bilo da je sada s nama i Toma Blažev. Isus bi se njemu smilovao i Toma ne bi morao psovati kao jučer, kad je u blatu zapao s drvima i tri puta opsovao, oslobodi Bože, - Sveti Isusov Križ.

Tada me prekinu moja baka:
- Od kuge, glada i vojske!
Svi: - Oslobodi nas, Gospodine!

Moje drugo razmatranje:
Zašto se baka nije molila Bogu da nas oslobodi vojske prije nego što je tata otišao u rat? Baš su želi žito na Lazinama kad se čulo: Mora se u rat! I on je otišao sa srpom kući da se spremi. Bog i moja baka, oni se jako vole: On bi sigurno čuo baku, jer se ona njemu uvijek moli, i napamet, i iz crnog molitvenika.

Sad ću baš da izbrojim korake,
Koliko treba da načinim s križem
Dok baka prevrne list u molitveniku." ( DT )

Gdje samo pronađe toliko seoskog primitivizma, A znam, a ne zna: Laže selo , lažu LJUDI.

a što ćeš medo kad ja kao gradsko dijete pamtim one selake kaj su dolazili u grad i grozno ih je bilo slušat, gledat etc...no, porijeklom je i moj otac sa sela...i unatoč toga što je živio u gradu, uvijek je bio primitivac. no, otac mi je i tak...nema ovo veza sa selom...ima veze sa lošim ponašanjem, odgojem etc. kućni odgoj je bitan...a neki nemaju oca doma, neki nemaju mater i tak...a morti su moji otac i mater mene prestrogo odgojili (vojnčki) pa ja samo pravo i nikako drugačije? nije važno...priznaj da je zabavno na blogu...zavirivat u tuđe živote?

Mai, ne znam kako je zavirivati u tuđe živote. Vidim da su kod tebe otvorena vrata i na dvorištu i na kući. Čak i prozori. Vidi se sve, sa Sljemena se vidi!

Svi:

" Učini srce naše po srcu svojem!"

pa to jest moj moto u životu! ja ništa ne krijem...ok, možda je to konzervativnim ljudima koji su tak odgojeni (uglavnom su takvi) too much! but, znaš...tamo negdje na nekim selima dalmatinske zagore oklen je moj pok. otac još uvijek je sve otvoreno...nitko ne ključa. pa tako niti ja...eto, ostavila sam gotovo nepoznatom čovjeku tada prije 8 mjesecci sve svoje...istina, u početku nisam bila tak hrabra. eto znam za novo leto (taman je bio tjedan dana kod mene) imala sasm doma cca 10 tisuća kn...i ostavit je to trebalo u komodi. al prepala sam se i sakrila u ormar. drugi dan sam to zvadila i pomislila...pa to nije u redu.. ako sam ga primila u kuću trebam imat povjerenje...i ostavila novac u ladicu od komode. cijeli dan na poslu sam razmišljala hoće li mi uzet lovu i otić? no, fala bogu to sam riješila sama sa sobom. nakon toga nisam više skirvala lovu po kući. i on je svoju lovu tajio od mene. ili ju je nosio svu sa sobom...da ne bih ja slučajno etc...čudni smo ti mi ljudi. svi se volimo, al svoje ne damo!

Liza Šumareva svaku riječ kaže
Dva trenutka kasnije od svih.

Mi smo je zvali Baba Liza a ona je bila Elizabeta Petrova. I kad se s latinskog prešlo na hrvatski, opet je kasnila....Mislim da je to radila namjerno da njena bude zadnja.

a i prije mjesesc dana ostavila sam svu svoju imovinu (stan, auto, pesu) da čuva tjedan dana i otišla u drugu dražavu. istina, jedno veče mi se nije htio javit niti na mobitel niti na fiksni...al što sam mogla? angažirala sam bivšeg muža da ode tam i provjeri jel sve ok? u stvari bojala sam se da se nekaj nije dogodilo (tek tada mi je palo na pamet da sam sve svoje ostavila čovjeku koji je sklon...hm)...no ipak se sve sredilo. ja nemam ništa, al to što imam mi je sve! no to sve lako mogu podijeliti s nekim tko mi znači. ali isto tako mogu sve to poslat i u vražju mater. ne robujem stereotipima...ja sam sebi najveći zakon i boli me briga što kaže "selo". kak reče moj seneca: omnia mea mecum porto!

Dok su u kući dva novčanika, tu žive dvoje ljudi, jako različitih....

Evo, ja tebe u potpunosti razumijem, ali bi ovu temu mogli odvući duboko u noć...i opet ne bi bili pametniji.

ha ha...pa moja jest zadnja! za mene...btw viš kak se s tobom može pričati iako si sa sela (predmnjevam? ili sam u krivu) poznavala sam vrlo pametne i bistre ljude sa sela..osobito ove iz zagore! dakle, ne mislim da su gradski ljudi bolji...samo su malčine kulturniji (ako) ovisno o tome što se smatra kulturom? no da sam nažalost sretala gradske ljude koji lažu kao nitko...ajme! što uglađeniji, to pokvareniji.. zato mi i jest čudno da seoski dečko tak olako mulja? u stvari, moram priznat da sam jako zatečena bila tim lažima i prešućivanjima? jednom sam ga direktno pitala, kad je rekao da mora platiti još jednu ratu kćerine birotehničke škole, pa što ide u birotehn. kad je zavšrila gimanziju (cura ima 23 godine)? nato je on mrtav hladan rekao...pa to je bolja škola i naći će joj posao u nekoj administraciji u ministartvu. ja nato opet velim a je bolja gimnazija od bilo kakve birotehničke...i tak, nije da ja nisam koristila mozak, al eto...kad netko ima umišljaj i želi nešto sakrit, sakrit će i lagat! i sad će netko opet reć da iznosim privatne i intimne stvari...a ne, samo govorim o istini i laži na konkretnom, doživljenom primjeru. nemam ništ protiv da meni netko takvo što spočitne? nisam svetica, al u principu ne lažem...pa zato valjda i imam tako otvorenu dušu?

tak je medo...ja mogu sa svakim, al većina nemre samnom! no to je njihov problem...idem dalje pit kavu...uživaj!

Mai, nije li " duša" nešto za Tadijanovićevo razmatranje? Baš ću pogledati u crni molitvenik, što kaže.

Izdan: U Zagrebu, na blagdan Majke Božje Bistričke, 13 srpnja, 1998. ( prije dva dana je imao točno 18 godina ).

"Dođoh baciti Oganj na Zemlju....

Uh, jebote, nisam ni znao da je to motto....

"Od kuge, gladi i vojske...."

A završava molitvom za Misije: " Misije zovu, sestro i brate...

Ovo sve ide on line....sportski kanali...

Misije o sebi: "Mi smo ustanova Katoličke crkve koja pomaže djelovanje misionara u siromašnim i nerazvijenim zemljama Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije."

Valjda i sela!!!!

Upoznao sam misionara iz Osijeka, na ručku, prekoputa mene, bile su misije kod nas, kad je , tada, čuo da sam neoženjen , rekao je da ima neudanu sestru i da će je sada nazvati. I nazove. i bla...bla...
Između ostalog kaže: " Znaš, on je malo čudan. Ovo upravo sada ima kupusov list zamotan oko vrata!"
Bilo je to prije operacija.
Kad sam odlazio kažem svima ; zbogom a on , onako , zajebantski kaže. " Doviđenja, zete!"
Ipak, opet je otišao nekamo u Ugandu.....bez sestrine svadbe.

Treba žito pokosit, Bože pomozi!

U ponedjeljak navečer pred kućom mi osvanula veeeeelika žaba krastača.
Taman ispraćala goste, a gošća se počela križati- uroki, ajme.. to ti šalje neka gatara..
Jedva sam ženu ubijedila da se oko svjetla vani skupljaju leteći nametnici i žaba mukte jede..

I nije tu priči kraj.. od tada me barem desetak ljudi nazvalo jesmo li dobro- sve kao zbog crne magije.
A žabac svako veće uredno sjedi pred ulaznim vratima :)

Oslobodi nas Bože :))

Oni jako veliki noćni leptiri se pojavljuju svake četiri godine na svom području. Zašto svake četiri kad im je genetika kao i kod ostalih noćnih leptira?
Oslobodi nas, Gospodine, noćnih, tajanstvenih, prevelikih leptira. ( opet ,Liza, kasni ! )

Boze blagoslov svoj posalji, nasoj Slavoniji i njenom napacenom narodu! Amen!

Nisam iz Slavonije, nego iz Prigorja
Molitva je: oslobodi nas Bože kuge, rata i gladi
i daj ti Bog zdravlja

a ako je netko bio jako zločest onda je baka rekla : "Viš te itil" što bi u prijevodu značilo: Svevišnji te bacio (kao nešto nevaljalo)

A moja baka je bila VEEEELIKA ŽENA.

Moja je baka bila veće baka od tvoje. moja baka je umrla 1992.g. , kao prognanica, u domu, od gladi, u 87 godini...i čitala je bez naočala, i imala je 8 razreda ( mali maturu ).
Velečasnog nije boljela noga i uzeo mi je dvije tisuće HRD-a ( za zvona, za nositelja križa i za ministranta) iako su tada pogrebi bili za prognanike besplatni... A umro je i on!

" Srce tvoje i moje u ljubavi stoje!" ( to nije iz molitvenika već s onih zidnih veznih slika, ali se drži tematike ) )

Pogni, jedno intimno pitanje: " Kako znaš da je žabac?"

novo iz HSS-a tako nam bog marx engels lenjin tito and CO pomogli ajd dobro i JA

Od HDZ-a, SDP-a. pravaša i udbaša!
Oslobodi nas , Gospodine!

moja baka je bila legendarna, od ujutro do navecer kad zapocne ocenase, nema prestanka, najvise je molila za stare, nemocne i ostavljene, za one zaboravljene koje nitko zdrav vise nevidi...

a mene a mene a mene

Romane, tebe neće osloboditi gospodin, tebe treba osloboditi Zlatkica...:

Od crnih uroka, oslobodi, Zlatkice, Romana!

a što bi mi radila ha pofarbala me na crveno fasadeksom

evo zovem 112

meni se ne javljaju aj vi prijavite centru za katastrofe na 112

Confi, za početak je potrebna samo kvantiteta molitve....bog sve čuje....

Crveno, uz crni prsluk...i crne sandale ( što im fali?! )

ma ništa osim što bi me natjerala na put po hrvatskoj ono zimi

dala bi mi valjda zimske japanke da se ne skližem

Čuvaj nas Gospodine, od done i zlatke!
Oslobodi nas, Gospodine! ( Elizabata stalno kvari! )

žabac je, uporno gleda mene i snahicu, a muške članove domaćinstva ignorira.

Oslobodi nas Gospodine

Moja baka je bila nepismena dok nisam ja krenula u školu (ali je dobro računala i znala što je dobitek ) a kad je naučila čitati pročitala je sve do čega je došla, a krenula je od Zagorke..
Nije imala prste na lijevoj ruci, a heklala je bolje od bilo koga kog znam (fala baka na ručnim radovima)
I naravno, nisu joj bile potrebne očale.

Od urokljivih očiju oslobodi nas Gospodine!

prije rata kod nas se barem jednom tjedno u podrumima skupilo mlado i staro muško (i prolaznici narafski) pa bi uz čašu više pjevali. (ako je na pjesmu ličilo)
Kad je došao rat podrumske pjesme su utihnule.
Onda sam se na sinov 18 rođendan rasplakala ko ljuta godina, a tek sam kasnije shvatila zašto. Spontano je došao jedan susjed, pa drugi pa se skupilo- i ponovo se zapjevalo u podrumu. Zaorilo onako muški.

Pred mjesec dana ženio mi se sin. Tamburaši i pjesma u podrumu cijeli tjedan..srce puno.

Prihvatljivo za žapca ako nije iz gej populacije....Ja ću uvažiti odgovor kao razuman!

E...običaji...moja supruga spička dobar komad kulenove seke a oboje ne smijemo to jesti. Ja kažem : Hej!" a ona odgovri: "Kad je to meni fino!"
Takav je taj tvoj podrum. Za dušu. a ništa ne smijem. ( smijem slušati pjesmu! Dovoljno? Jest! )