vještičje kronike

Svaki je prekid veze, barem dok prema partneru još gajimo neke osjećaje, težak.
Koji su zapravo mehanizmi, emocije koji sudjeluju u tom procesu?
Svi smo u životu patili zbog ljubavi ili bili ostavljeni.
Možda ćemo još koji put proći kroz to, a možda smo upravo oni sretnici koji su svoju kvotu, tugovanja zbog prekida, ispunili. Bilo kako bilo, prekid veze u kojem još uvijek gajimo neke osjećaje prema partneru, zna biti vrlo težak
te za tu osobu predstavljati pravi emocionalni brodolom.
Mnogi će reći: „ Sve će to proći“, no dok se bura ne stiša, brod ne izvuče na suho, ljudi spase, a brod ponovno stavi u funkciju i zaplovi morem, treba proći određeno vrijeme te treba uložiti stanovitu količinu energije da se to dogodi.
Zašto nam je tada toliko teško?
Prekid ljubavnog odnosa može se svrstati u gubitke i za njega vrijedi isto što i za druge događaje te vrste.
Gubici koje osjećamo mogu biti višestruki.
Naime, osim osobe koja nam nedostaje, izgubili smo i osjećaj sigurnosti, pripadanja, identitet osobe u vezi,
ponekad samopoštovanje.
Izgubili smo možda i sliku sebe u toj vezi u budućnosti, planove koje smo stvarali.
Taj proces tugovanja za izgubljenim očituje se u čitavom nizu emocionalnih, misaonih, tjelesnih i ponašajnih reakcija. Ukoliko nam je izrazito bilo stalo do odnosa, vrlo vjerojatno ćemo razviti osjećaj tuge, ljutnje, nesigurnosti, tjeskobe, osamljenosti.
Vjerojatno je da ćemo kontinuirano razmišljati o toj osobi, vraćati se u prošlost i prisjećati se čas lijepih trenutaka,
čas posljednjih bolnih trenutaka, potom razmišljati zašto se to baš nama dogodilo i jesam li mogla nešto drugo
učiniti da to izbjegnem.

Koji su najbolji načini da što prije prebolimo....?

Kada doživimo tu vrstu gubitka oko nas će se naći prijatelji koji će vam vrlo vjerojatno davati neke savjete.
Tada se zna čuti savjeti poput: Odmah izađi s nekim da ovog zaboraviš!; Promijeni frizuru, to će ti biti znak novog početka.; Otputuj!; Ma što se sekiraš, ima još riba u moru!;
Napiši pismo u kojem bi mu rekla sve što ga ide.;
Napravi neku ludost!; Upiši se na padobranstvo!; Napij se!.
Tko zna, možda su neki od savjeta za nekoga bili uspješni. Vrlo je teško reći što je najbolji način za preboljeti nekoga. Ipak postoji nešto što svatko može učiniti za sebe u tim trenucima.

Dopustite si vrijeme za tugovanje. Dozvolite si da budete tužni, uplakani, nesretni, da jedete previše ili premalo i da ne vidite kako će ikada biti bolje. U redu je ako se osjećate usamljeni i pomalo ste rastreseni. Čim prije dođete u ovu fazu znači da polako napredujete u procesu tugovanja.

Skratite trenutke intenzivnog razmišljanja o osobi. Pokušajte naći aktivnosti koje će vam zaokupiti misli. U tim trenucima možda ćete osjetiti emocionalno olakšanje. S vremenom će ih biti sve više što je siguran znak oporavka.

Predvidite krizne situacije i osigurajte si društvo ili neku distrakciju. Brojne situacije kao i posebni trenuci u danu, tjednu ili godini mogu biti jak podsjetnik što nas je snašlo. Pokušajte predvidjeti te situacije i osigurajte si društvo ili krenite raditi nešto drugo. Ukoliko ste provodili vikende zajedno, osmislite druženja s prijateljima ili obitelji kako bi ti trenuci čim bezbolnije prošli.

Počnite s nekim fizičkim aktivnostima. Osim što je vježbanje općenito dobro za naše zdravlje ono je osobito prepoznato kao korisno za podizanje raspoloženja kada smo depresivni.

Pričajte s drugima više puta o tome ako vam odgovara. Ukoliko stalno u sebi vrtite filmove o prekinutoj vezi postoji opasnost da se samo još dublje i dublje zakopate te da vam se situacija počne činiti težom i beznadnijom nego što zapravo jest. Kada vlastita razmišljanja podijelite s vama bliskim ljudima, te to ponovite nekoliko puta, mogli biste situaciju sagledati iz neke druge perspektive te posljedično osjetiti blago olakšanje.

Vježbajte nove misli: Poznato je da ono kako razmišljamo utječe na to kako se osjećamo i ponašamo. Stoga pokušajte vježbati vaše novo razmišljanje. Ponavljajte si mantru: Koliki su ljudi prekinuli odnos i danas su dobro. To što
se loše osjećam će proći. Tuga je emocije upravo kao i sreća. Smijem se i tako osjećati u životu. Bit će bolje.


c/p http://www.klinicka-psihologija.hr/pitanja.html

a btw. net je prepun savjeta šta i kako i koji dio je normalan od reakcija..a sve su tu

6 faza slomljenog srca

Prva faza – shvaćanje

U zadnje vrijeme ste možda i primijetili da su stvari između vas i partnera zategnute i napete, jer uvijek se prekid može naslutiti, osim ako vi ili partner ne uživate u tihoj patnji. Jedno od vas je napokon shvatilo kako stvari ne funkcioniraju i kako biste trebali prekinuti. U ovoj fazi je najvažnije shvatiti kako veza zaista nije funkcionirala i ne zavaravati sebe idealiziranjem, bilo veze, bilo partnera.

Druga faza – prihvaćanje

Dobro, imali ste najveću svađu ikad ili tiho odlučili, ali posljedice su iste nikad ga više ne želite vidjeti u životu. Ali što se događa kada zaista shvatite da ga nikada više ne možete nazvati, pozvati na brzu šalicu kave… uopće?! Što ako vam počne nedostajati? Što ako vi njemu ne budete nedostajali? Možda ćete početi razmišljati kako prekid uopće nije bio dobra ideja. Naravno da je bilo dobra ideja jer veza nije funkcionirala. Nemojte ga zvati jer ili on ili vi ste prekinuli s razlogom. Samo zbog toga što vam nedostaje ne znači da biste se trebali viđati ponovo. U ovoj fazi je najvažnije shvatiti kako veza zaista nije funkcionirala i ne zavaravati sebe idealiziranjem. Stalno biste se trebali podsjećati kako ga ne biste trebali nazvati bez obzira kako se osjećali.

Treća faza – tugovanje

Jednom kada shvatite da će vaš život biti drugačiji proći ćete kroz fazu tugovanja. Plakat ćete na zajedničke pjesme, plakat ćete kada osjetite da jastuk još uvijek miriši po njemu i konstantno analizirati dijelove veze. Možda će vam se učiniti kako je vaš život gotov, ali morate znati da vrijeme liječi sve rane i vaše slomljeno srce će se s vremenom zaliječiti. Ova faza je najgora, ali nemojte sputavati tugu, jer ako je budete sputavali kasnije ćete se osjećati samo lošije.

Četvrta faza – ljutnja

„Idiot! A čuvala sam ga kao kap vode na dlanu“. Ovo je najkritičnija faza. U njoj ćete praviti popis najiritantniji stvari koje je radio, a koje ste možda smatrali i slatkima. U ovoj fazi umjesto da ležite u krevetu i gledate stare filmove trebali biste započeti veću brigu o sebi. Otiđite frizeru, u kupovinu i uredite se. Kada budete dobro izgledali i osjećati ćete se bolje. U ovoj fazi biste već trebali reći „Ako me ne želi to je njegov gubitak, a ne moj“. Pronađite nove hobije, posvetite se poslu, bavite se sportom i družite s prijateljima što više. Nema smisla sažalijevati se, kada vani cijeli svijet čeka na vas i novi ljudi i zanimljiva iskustva koja ćete doživjeti.

Peta faza – otvaranje

S vremenom ćete započeti shvaćati kako vaš bivši nije jedini. Postoji mnogo drugih zanimljivih osoba. Poanta je, da kada se otvorite ponovo i drugi će se otvoriti prema vama i poželjeti vas bolje upoznavati. Čak i ako niste spremni započeti vezu izađite van i počnite se ponovo zabavljati. Bivšeg ćete brže zaboraviti što se više budete kretali u društvu drugih ljudi.

Šesta faza – sloboda

O bivšem već danima niste razmišljali, kad bum. Vidite ga na ulici s novom djevojkom. I odjednom iznenađenje. Potpuno vam je svejedno. Čak vam se ni lice nije zarumenilo. Dok pozdravljate čini vam se kao da je vašem bivšem neugodnije nego vama. Ali važno je da kada susret prođe nastavite držati glavu uspravno i ne razmišljate duže od 10 minuta o njemu (Je li dobio na težini i sl. stvari). Nasmiješite se jer ste napokon slobodni.

eto lajt i ozbiljan pristup

kriteriji su i inače zeznuta fora
možemo sebe/nekoga precijeniti ili podcijeniti
i tu je zez
unaprijed pretpostavljati

al ofcrs..biramo valjda one s kojima se dogodilo neko ipak prepoznavanje klik ili nekaj
dakle inicijacija je postignuta..a za dalje
eh

a i neki "ližu" rane u tišini a neko drami a neko jednostavno pati

gospodski ili ne
kako kome

malo samo o tome napisala na svom blogu...zašto su ljudi zločesti (vega) i sami i nemreju biti s nekim? a sada idem čitat ovo kaj si napisala...

o da čitala sam to već ranije...i doista, svatko tko izigrava kak mu je svejedno, vara sebe! lako za druge...meni je ipak do mene! ima jedna super rečenica: što bih ja bez mene? bome teško! no, jedno je sve ovo napisati i znati a drugo je to i moći provoditi day by day! na koncu, u 90% svega ne opraštam se od njega, već od sebe...a to je vraški teško jer nam je stalo do nas. no, ima i onih kojima nije...no nisam ta. volim sebe, poštujem i cijenim sebe...pa onda i druge. ovi koji ne vole nit poštuju sebe nemreju to nit sa drugima!

:):)
zašto su zločesti?
a pitanje bi moguće bilo bolje pitati a zakaj ih ti , ja, neko ...sa svojim stavom tolko iritira da ga mora povlačiti okolo
jel to terapija
utjeha
besposlen pop itd?

sponaj sebe
:)

spoZnaj*

učimo o sebi cijelo vrijeme
ako smo spremni primijetiti promjenu, događaj, osobu stanje itd
pa se korigiramo
nagograđujemo
ono kaj nam se baš ne sviđa zamaskiramo i više ne inzistiramo
ono kaj nam se čini ok
pojačamo
a ako nam pri tome i drugiodobre
znamo da smo na pravom putu

Kraj/prekid veze može biti i jest jedino DOBITAK :)
Sveprisutni problem u ljudskoj percepciji, zašto se prekid svrstava u gubitke kad to nije ? (retoričko)

Ajmee, zar postoje i FAZE slomljenog srca ? Kakvi likovi to izmišljaju, to bi trebalo biti neko istraživanje ??? Apeliram (uzaludno) na zdrav razum i inteligenciju.

naravno da postoje faze
ko je ikada rekao da ne postoje?
i kaj je najveći štos skoro kod svakoga su iste manje više ali u osnovi da
pa zašto ih ne primijeniti kao jedan od univerzalnih recepata?

nešto kao i krepku pileću juhicu za oporavak od prehlade i sl
pomaže
i ne odmaže
koji dio je tu
ajme?

Ja sam rekao, faze su ljudska izmišljotina i pokušaj ukalupljivanja kaosa ... potpuno uzaludna i nepotrebna rabota.

...bemti,..ovo je proces zalovanja kad netko umre.:)

All that Jazz
-- faza prihvaćanja smrti.

čitajući ponovo tekst dono, sve više vidim kako upravo to tako ide! no, teže je kad si u prostoru u kojem si imao i neke lijepe trenutke...svaki pokret, prostorija, stvar te podsjeća na to lijepo...ali i ono što je uslijedilo potom...no, proći će...sve prolazi. pa i mi!

može čovjek negirat sve to (ko npr spermić ili drugi koji se nisu oglasili) but...što čovjeka više čini živim, to li...ljubav i patnja? đo, i to je život (ameriku ćemo ipak samo sanjati)!