Moja riječ nema smisla...

...da li je baš svaka iskrenost dobra..??? dobijala sam velike batine kad bi nešto slagala..tako sam se naučila govoriti istinu.sad svima kažem sve, detaljno, opširno, iz dubine, sa dodatnim objašnjenjima , ako je potrebno...da li je to dobro?ili se nanosi zbrka, ponekad?nije mi uvijek lakše, nekad me čudno gledaju, kao da nekad unesem zbrku s iskrenim odgovorom, bilo bi lakše reći nešto neodređeno, što ne znači slagati, i svi zadovoljni, jer to je odgovor koji se u tom trenutku očekuje od tebe, ali ne, ja stanem pojašnjavati moje osjećaje na dugačko i naširoko...kao da to svih treba zanimati...i ti to radiš...a mislila sam da sam jedina...što je najgore, znam da preiskrenost boli puno više od iskrenosti...ako te pitam da li me voliš? A ti kažeš jednostavno «da», što je istina, ipak- ja znam da ima neko «ali» koje nisi spomenuo, ali zažmirim na jedno oko i osjećam se sretno, a ako mi odgovoriš «volim te, ali te brdo mojih identiteta ne voli, iako sam samo jedan ja bitan, onaj pravi ja.»..znam da je to živa istina, do zadnje riječi, jer je isti osjećaj i kod mene, ali sam manje sretna..dakle, dobila sam iskrenost, a ne muljažu i manje sam sretna!ipak dajem prednost preiskrenosti, čist račun duga ljubav!pa makar bolilo ponekad....

Hi, bravo nije lako biti iskren, ali je još teže iskrenost prihvatiti, eee to ti je prava umjetnost, samo ti budi iskrena :-) (osim ak nemaš namjeru u političarke )

bye

tako nekako...imaš pravo-teško je iskrenost prihvatiti, ali mislim da je tako ispravnije...pozdrav..

... iskrenost uvijek boli... no bitno je da poslije nema grižnje savjesti... ;-)

iskrenost, da. ali sto je iskrenost povezana s osjecajima... katkad tek kao slika trenutka?