Laprdarij

Zanima me zdravlje, to je tema koju pratim. Zdravlje vs. bolest. Što je zdravlje, a što je bolest. Ok, na stranu definicije, nego, otkud bolest? Kod velikih epidemija opakih bolesti zna se uzročnik. Jedini problem je što i u velikim epidemijama ne umru svi, nego samo jedan dio. Dakle, znamo zašto su neki umrli, ali zašto su drugi preživjeli? Eto, mene to zanima, zašto neki ne podlegnu opasnim mikroorganizmima?

Da, kažu, to je stanje organizma zaslužno. No, što to znači? Ili, kako da ja budem među onima koji prežive teške epidemije? Naravno, nek to budem ja, no to nije moj point, zanima me što to priroda podržava, kako žive ti ljudi koji preživljavaju? Jer očito svi smo mi porijeklom od takvih koji su preživljavali, barem do fertilne faze.

A onda se to širi i na druge bolesti kod kojih ne postoje tako jasni i očiti mikroorganizmi. I opet, neki se ne 'zaraze', a neki podlegnu.

Također pratim istraživanja o placebu. "Svi znaju što je placebo, sve dok ne trebaju nekomu objasniti. " Riječ placebo najviše se upotrebljava u kliničkim ispitivanjima lijekova. U takvim istraživanjima postoji grupa ljudi koji uzimaju pravi lijek, ili verum, i kontrolna gurpa koja dobiva sve isto, jedino što u pilulama ili injekcijama ili nečemu ne postoji aktivna supstanca, ona koja se ispituje, iliti lijek. To se zove placebo.

Zatim se obrađuju rezultati i ako grupa koja je uzimala verum ima statistički značajno poboljšanje u odnosu na placebo grupu, lijek se smatra efikasnim. Međutim, događa se da se ne može postići ta statistička značajnost, jer do poboljšanja dolazi i kod one grupe koja je primala placebo. Važno je napomenuti da to poboljšanja nisu dolazila samo na psihičkoj razini, već se može pratiti promjena i na fiziološkoj, ili organskoj razini. I to se događa dovoljno često da su se zapitali - zašto? Istočnjačka medicina već sve zna o tomu, ali zapadnjačka tek mora sebi sve objasniti ispočetka.

Zadnjih desetak godina se placebo (i nocebo, to je kad dolazi do pogoršanja) ekstenzivno istražuje. Prezanimljivo! U studijama o placebu uvedena je i kontrolna grupa koja ništa ne uzima. A ostali su svi primali placebo, ali su varirani neki drugi uvjeti među grupama. Zaključeno je da uspjeh izlječenja uvelike ovisi o liječniku koji daje lijek pacijentima, kakav je on, je li brižan, razgovara li s pacijentima, posvećuje li im dovoljno pozornosti. Isto vrijedi i za negativne rezultate, ako je liječnik distanciran, nezainteresiran. To nazivaju "medicinskim ritualom".

Kad su pacijenitma rekli kakve efekte očekuju, značajni postotak, 30-40 %, razvio je te simptome. Dakle, nije svejedno kojim će riječima liječnik voditi liječenje.

Jedan tip, inače avangarda u istraživanju placeba, dosjetio se je da pacijenitma kaže da primaju placebo, jer mu nije bilo u redu da pacijenti krivo misle kakou izmaju lijek. I napravio je takvo istraživanje koje je svih iznenadilo. Naime, pacijenti iako su znali da primaju palcebo, imali su značajna poboljšanja. Još jedna potvrda da je bitna ta briga oko pacijenta. "Nije bitno što mi daješ, nego je bitno da mi nešto daješ, i kako mi daješ". Pacijenti reagiraju na brigu o njima.

Naravno, ima istraživanja koja sve to pobiju. Taj avangardni istraživač je gledao rezultate tih 'negativnih' istraživanja i složio se - da, placebo efekt ima svoja ograničenja, neki parametri nisu još razjašnjeni, to još treba istraživati. Otkrilo se da su ljudi koji lakše otpuštaju dopamin, što je genetski, podložniji placebo efektu. Pa je jedna od ideja da se u klinička istraživanja ide samo s ljudima koji teže otpuštaju dopamin. No, kako je onda u stvarnom životu, gdje ima i jednih i drugih?

Uglavnom, ako medicinski ritual utječe na zdravlje, postavlja se pitanje što je onda bolest? Imaju li bolesti izvor u - usamljenosti, nedostatku bliskih osoba?

To me podsjeća na jednu priču koju sam davno čula. U nekoj japanskoj tvornici istraživali su utjecaj svjetla na efikasnost rada. Pa su radnicima jače osvijetliti radni prostor, metnuli jače žarulje. I radnici fakat postali efikasniji. A onda su im natrag smanjili svjetlo, da potvrde tezu. Ali, radnici su radili još bolje i efiksnije. Zaključak - radnicima je pasalo što se netko mota oko njih i brine se kako im je. A ne svjetlost.

Evo, sad se strogo držim zapadnjačke medicine.

E, da, tema ritual. Meni je zanimljivo promatrati koliki je utjecaj rituala i 'aktivne supstance" u svakidašnjem životu. Recimo, pušenje je kod mene bila ovisnost o ritualu. Traženje cigareta, stavljanje cigarete u usta, traženje upaljača, paljenje, a sve to skupa povezano sa kao zasluženom puš-pauzom. Pa rad s rukama, poza.. To sam osvijestila i prestala sam pušiti kad sam se uspjela osloboditi rituala, potrebe za ritualom.

jutro koko! tko o čemu, ja o poznatom...dogođenom. u potvrdu toga što si napisala glede placeba, a još više o tome da čovjek doista treba pažnju...da su osamljeni ljudi bolesniji napisano je toliko toga. imam stvaran dokaz. moj pok suprug je, nakon što je naša dugogodišnja veza i kratak brak propao i što sam ja odustala od njega...te nakon što je otišao u penziju i osstao posve sam, umro. naime, čovjek je bio vrlo zdrav, živio vrlo zdravim živtom, puno hodao, zdravo jeo, vježbao i prestao puštit već nekolko godina. no, u vrlo kratkom vremenu (neposredno nakon našeg razvoda) umrla mu je mama, brat...i ostao je posvve sam istina, imao je kćer koja uopće nije marila za njega. i otišao je u penziju pa je sav njegov fokus (bio manager) ostao negdje tj. nigdje. takvog nikakvog (jer se on doista jeo iznutra) ga je napala račina...pluća! i umro je u roku 6 mjeseci. na koncu svatko od nas nek pogleda kakav je kad je sam (ne sasmo u ljubavi već općenito u svemu u životu), kad nema potporu, tzv rame za plakanje...bilo koga a brine (brinuti za nekog nije isto što i brinuto o nekom)...etc...samo se pridružujem uz jutarnju kavu...upravo malo razgovora kako ne bismo bili...bolelsni. jer, internet je prillično priblližio ljude ali ih i udaljio..o tome svjedoči fejs i ostale internet gluposti

Kad se u satima izračuna koliko na dan ode na pušenje i taj (meni) besmisleni ritual, ima puno boljih načina za provesti vrijeme. A ruke ako nemaju prečeg posla lijepo opustiti, mirovati, disati..

btw kak ti se sviđa vegin selfie? baš je dobro ispala (kad se izruguješ nekome onda moraš vodit računa da netko može ruganje i tebi prispodobit)..isprika za ovu digresiju!

eh, kao ex pušač (sada zapalim samo prigdno uz kavu) mogu reć da to i košta...ohoho...istina, život mi nakon prestanka pušenja više nije isti (normalno, zdravija sam i bolje se osjećam, osobito onaj jutarnjii kašalj)...nešto mi nedostaje..onaj neki užitak uz cigaretu. koji ipak imam, budući da pušim prigodno

Hej, dobro jutro :) Da, ova internetska mjesta održavaju rituale, ali često fali 'aktivna supstanca', a to je onaj istinski kontakt. Ljudska toplina. A opet, bolje i to nego ništa. Ili nije..

Hehe, ajd, fakat si dobro ispala na fotkama, sviđa mi je ova kombinacija boja, to je baš za plavuše s plavim očima.:)

pa nije dobro zato što su ljudi komotni, razbaškare se na netu i onda više ne ostvaruju onaj pravi, socijalni kontakt. emocije ostaju zatvorene u "kutiju" kompa, lapa, moba...i to frustrira..čovjek nije kiborg...iako takva kvazi komunikacija i "dodiri" su ipak bolji nego nikakvi...često srećemo (negdje u unutrašnjosti ili zabiti) na pojima, u selima...stare ljude koji samo sjede i gledaju u daljinu! i tako cijeli dan...neću reć da to nije loše povremeno, ali ta praznina izjeda....jedino je dobro što obično pored takvih sstarčeka trčkara neko jato kokoši, raca,, koza i sl....u stvari starost je okrutna. živim u zgradi gdje pretežito je staro stanovništvo....teško ih je gledat svaki dan kako im je svaki korak...korak u svijet otkrića!

Upoznala sam jednom davno zanimljivog momka, lijep, pametan, nedosadan, ali - prepun rituala. Kod njega je svaka akcija bila popraćena ritualom. I pušio je lulu. A lula je pogodna za ritualiziranje! Ti rituali su mi kod njega izgledali poput kaveza u koji se zatvorio, nikakve spontanosti..

i meni...a na sniženju pa nisam mogla odoljet...znaš ono kad imaš neku viziju, obučeš, kupiš ii to je to! tak je bilo s ova dva komada obleke...a još u kombinaiji sa lila taicama...baš sam se dobro osjećala. a i mjuza je sinoć baš bila dobra...i taj novi prostor mi se sve više sviđa....falila si

uf, da...to je radio i moj pokojni...on je sve zapisivao...imao itinerer naših putovanja...o svemu što je jeo, pio sve je znao...baš onak naporno...mora da je naporno tak živjeti? ja sam ipak više razbarušena ((vodenjaci) ali pere me škorpion (podznak) pa isto volim iste pokrete, iste događaje...upadam u rutinu...koju sva sreća ond odjednom sjebem!

Ne mora značiti da ako netko gleda u daljinu, da je isprazan. U glavi je bitno čega ima.. Doduše, starci ostaju sami na selu, mladost ode... takva su vremena.. dobro je dok smo zdravi i pokretni pa odemo među ljude ako već oni ne dolaze k nama doma.

Trebam se sad pokrenuti, a umorna sam od cijelog tjedna.. još malo se moram samomotivirati

u stvari, nakon smrti pok supruga shvatila sam kako nije dobro biti solo...čak i ova kvazi druženja tam u udruzi, ovdje na netu na iskrici...dobro je dok čovjek nađe motiv i razlog za ustati...dobro je dok radimo..ipak mozak ima neku okupaciju. kad se čovjek opusti, kad mu postane svejdno...to se jako brzo reflektira iznutra prema van...i tijelo počne propadati. eto gledam sinoć one starčeke i sebe...ja i jedan deda (da se razmemo nije bilo samo deda, bje i jako zgodnih još nekih plesača) smo tak plesali ko da smo na vrhuncu mladossti...a i u nedjellju tam na zrinjevcu...da si ti vidjela te starce (mahom su prek 70) kakk su uživali u pjesmama njihove mladosti...kadilak i w. naigebauer znao je zapaliti zrinjevac

čitam vegu neki dan...jbt ona je 10 let mlađa od đusi, od mene je mlađa čini mi se 3 leta (bliska je tebi po godinama)...a ona i ja...ti.... nebo i zemlja.. kad priča o svojem teškom ustajanju sa kreveta, stolca...pa mi smo ko lastavice...ali to je ta tvoja gipkost koja izvire iz tebe...ti djeluješ da se nemreš pokrenut,, al kad se pokreneš..ha ha...nezautavljiva si. a vidi nas u pivnici...kak se dobro zabavljamo...kužiš, ljudima je tlaka uopće izać van, bilo kaj...odu na posao, dođu doma i tv i spavana. i to je sav sadržaj...nema znatiženje (pročitati, čuti, vidjeti)..po mogućnoti neka sapunica i mozak na off...a onda se čude krečani i alzhaimeru?

pitao me netko jel se ide večeras u pivnicu? ja kažem da (bih)...a ti? čekam znak od pelpea...on je ipak glavni meštar od...štapa!

Ajmo u pivnicu, ja eto u ZG iako nisam trebala biti, pa da malo čavrljamo :)

Ako sami sebe ne motiviramo, teško da će motivacija doći izvana. Sad su godine ako stanemo, teško je opet krenuti.

mai slažem se s tobom-nevalja biti sam.

a koko-tema ti je rođena za razgovor uz čašu crnog vina.

:)

Mai će vjerojatno crno vino, a ja pivce

Iako i mineralna dobro udara kad je društvo dobro :)

placebo

Moram u bauhaus po neke sitnice. Stalak za suncobran, betonski, ručkice za ormariće, silikon za kadu..

Da, brojček, placebo:)

eh,, jutro brojček...tak je...vino, voda...sve bumo mi to zmešali uz malo naših...feromona...koji će vjerojatn otić u vjetar, al nema veze...bar smo pokušali. meni je dovoljno ono što sam prošli put pročitala..za tebe..alex..a i sama sam se tako osjećala. otišla sam otama kao sretnija osoba! btw odselila sam s ovog nicka na onaj drugi, a ovaj mai mi samo služi za blog...moram promijeniti profil, obrisati fotku, ne volim petljati... no kako mi je blog važan, eto se ponovo logirah

znači, vidimo se večeras!

Vidimo se :)

Adding ages

MICHAEL RAE eats 1,900 calories a day, 600 fewer than recommended. Breakfast is a large salad, yogurt and a “precisely engineered” muffin. In a mere 100 calories this miracle of modern gastronomy delivers 10% of Mr Rae’s essential nutrients. Lunch is a legume-based stew and another muffin. Dinner varies. Today he is looking forward to Portobello mushroom with aubergine and sage. There will be a small glass of red wine. He has been constraining his diet this way for 15 years. In some animals calorie restriction (CR) of this kind seems to lessen the risk of cancer and heart disease, to slow the degeneration of nerves and to lengthen life. Mr Rae, who works at an anti-ageing foundation in California, thinks that if what holds for rodents holds for humans CR could offer him an extra seven to 15 years of healthy life. No clinical trials have yet proved this to be the case. But Mr Rae says CR dieters have the blood pressure of ten-year-olds and arteries that are clean as a whistle...

http://www.economist.com/news/briefing/21704788-fight-cheat-death-hotting-u
p-adding-ages?fsrc=permarimage1

The link between income and mortality rates is weakening

IT IS a bad time to be a middle-aged, middle-class, white American. Stripped of manufacturing jobs by trade and technology, then skewered by the financial crisis, white men aged 45 to 54 earn 7% less, in inflation-adjusted terms, than in 1987. Their suffering is not just financial. In November Anne Case and Angus Deaton, two economists, found that middle-aged whites were more likely to die in 2013 than they were in 1999. Another study recently found that, since 2001, gains in life expectancy at 40 have been unevenly distributed, benefiting the rich most. Yet the plight of middle-aged, middle-income whites, while distressing, is atypical. Across the whole population, the chance of early death depends ever less on economic circumstances...

http://www.economist.com/news/united-states/21698702-link-between-income-an
d-mortality-rates-weakening-looking-up

ja bih bio dobar placebo-nebih škodio-a možda bih pomogao.!