Umorni Bukovsky

Poslao mi stari prijatelj !


"Jedan mladić je krenuo na intervju za vrlo važnu poziciju u kompaniji. Prošao je prvi intervju i krenuo da se sastane sa direktorom za finalni intervju. Direktor je vidio njegov CV, bio je odličan. I upitao ga:
– “Da li si imao školarinu?” Mladić je odgovorio “Ne.”
– “Tvoj otac je platio školovanje?”
– “Da” odgovorio je.
– “Gdje tvoj otac radi?”
– “Moj otac je kovač.”
Onda je direktor pitao mladića da mu pokaže svoje ruke.
Mladić je pokazao ruke koje su bile nježne, mekane i savršene.
– “Da li si ikada pomagao svojim roditeljima da urade svoj posao?”
– “Nikad, moji roditelji su uvijek htjeli da ja studiram i čitam više knjiga. Ipak, otac je mogao mnogo bolje odraditi posao od mene.”
Onda je direktor rekao:
– “Imam jedan zahtjev: Kada danas dođeš kući, operi ruke svome ocu i dođi sutra ujutro do mene.”
Mladić je osjećao da je njegova šansa za posao velika.
Kada je došao kući pitao je oca da li može da mu opere ruke.
Otac se osjećao čudno, sretno, ali za isprepletenim osjećajima pokazao je sinu ruke i dozvolio mu da ih opere. Mladić je prao ruke, malo po malo. To je prvi put da je primijetio kako su očeve ruke naborane i da su imale mnogo modrica. Neke modrice su bile toliko bolne da bi koža zadrhtala kada bi ih dodirnuo.
Mladić je prvi put shvatio kakve posljedice na ruke njegovog oca ostavlja svakodnevni rad kojim je platio njegovu školarinu. Masnice i ožiljci su bila cijena koju je njegov otac platio za njegovo obrazovanje, školske aktivnosti i budućnost.
Kada je očistio očeve ruke, mladić je ustao bez progovorene riječi i otišao očistiti očevu radionicu. Te noći otac i sin su razgovarali do kasnih sati.
Sljedećeg jutra, mladić je otišao u ured direktora.
Direktor je primijetio suze u očima mladića i pitao ga – “Možeš li mi reći što si naučio jučer u svojoj kući?”
Mladić je odgovorio:
– ”Oprao sam očeve ruke i, kada sam završio ostao sam i očistio njegovu radionicu.”
– “Sada znam kako cijeniti trud roditelja i da bez njih ne bih bio ovo što sam danas. Pomažući svome ocu shvatio sam koliko je teško i mukotrpno raditi nešto sasvim sam. Sada znam cijeniti i poštivati rad svoje obitelji kao i međusobnu pomoć.”
Direktor je rekao:
– “To ja tražim kod svojih ljudi. Želim da zaposlim nekoga tko cijeni trud drugih, osobu koja zna cijeniti posao drugih, kao i osobu koja ne stavlja novac kao svoj najviši cilj u životu.”
– “Zaposlen si.”


Komentar prijatelja:

"Možete dati svome djetetu veliku kuću, dobru hranu, sate na računalu, veliki TV, ali kada perete podove ili krečite zidove, pustite i njega da osjeti to.
Poslije jela pustite da djeca operu suđe. Ne zato što nemate novaca da nekoga zaposlite da to uradi, nego zato što ih volite na pravi način. Bez obzira koliko ste bogati, želite da vaša djeca shvate prave vrijednosti, jer jednog dana će i vaša kosa biti sijeda kao i u oca ovog mladića.
Najvažnija stvar koju vaša djeca trebaju da nauče je da poštuju trud, da iskuse poteškoće u radu i da nauče raditi s drugima.

Poanta:

Ne bih se štel mešati!!!

bio sam šef svome ocu koji me odškolovao radeći teške fizičke poslove...cjenio sam njegov rad i rad svih ostali radnika i trudio sam se da budu adekvatno nagrađeni...

istina!

daaaaj, diš mučiti dite...... ako sam ja morao nek on ne mora...... ;)

Ovo je idealizirana sličica o dobrom sinu. Čista poezija. Nema toga u životu. Život je okrutan i u krugu obitelji.

Aphis, a zašto je tvoj otac morao raditi, ako si ti uspio? Zar nije zaslužio da se odmori i prije mirovine?

Odgovoti mi: " Bio sam pravedan i strog!"

Eh, Medo D....Otac moj je bio preponosan da bi prihvatio nešto što mu ne pripada ni po prirodnim ni po božjim zakonima...i sam sam takav...u našoj familiji nepotizam je bio i ostao smrtni grijeh...glupo!!??...nevažno nam je što netko misli o tome..