Umorni Bukovsky

28.11.11

BITKA S RIJECIMA
Imala sam dvadeset osam godina kada sam izgubila bitku s rijecima. Rijeci su bezobrazne male izdajice koje te ostave kada su ti najpotrebnije. Njihovi su se cvrsti oblici polako gubili u mojoj svijesti sve dok nisu ostali samo obrisi. Na kraju su ostale samo plahe siluete, poput kišnog covjeka u magli. Imenice, glagoli, pridjevi. Svi su me izdali. Najokrutniji su bili glagoli. A njih sam posebno voljela. Pisati, uciti, živjeti. Komunicirati. I biti. I imenice. Neke su od njih strašno mocne, sposobne su te prenijeti u neki drugi svijet. I ti njihovi samoglasnici, poput vojnika. Jesen. Ljiljan. Mama. Moc. I strašni suglasnici. Ljubav. B je glavni u ljubavi. B je poseban.

I – otkaz. T i k ti sijeku jezik poput maca. Strašni su. Otkaz zato što me rijeci više nisu željele slušati. Okrenule su mi leda poput ljutitog djeteta. Ostala sam bez zvuka.

Onda se B izgubio iz moje ljubavi. Kaže, nije više mogao podnijeti da ne mogu imenovati stol. Ili cašu. Ili krevet. Kad je B otišao, ostalo je ljuBav. A to više nije rijec. I nije više bio moj život. Prvo se izgubio Ž. Onda su pobjegli v i t, sve dok i i o nisu ostali sami. Na kraju su i oni pobjegli. Ostala mi je samo nemogucnost stvaranja zvukova. I tišina, strašna tišina.

Uskoro sam otkrila tipkovnicu. I nas dvije smo ucinile puno. Ukrotile smo rijeci i sada smo vladarice.

I sada sam tu. Cistim prostorije od rijeci i prašine u ogromnoj zgradi. Družim se s metlom, kantom i domestosom. Nocu, kada nema nikoga i kada obavim svoj posao, skinem svoju plavu radnu kutu, palim racunalo pa prstima milujem tipkovnicu. Pažljivo biram slova za svaku rijec. Kada stvorim dosta cvrstih i snažnih rijeci, slažem ih u duge kolone. Na kraju im pošaljem poljubac. I poželim srecu. To su moji vojnici. Stvaram rijeci da bih vladala njima, da bih ih poslala u najkrvaviju bitku. A dobri vojnici mi trebaju jer vani bijesni rat.

I jer se moraju izboriti za ovaj moj blog.


Moja opaska:

Ne znam tko je autor, ali dojmila me se ova snažna, kratka prica pa cu je posvetiti svima koji navrate
Objavio/la VandaMia Alias VandaVampirica

Slučajno sam naletio na ovaj tekst na googlu. Tako se nekada pisalo na blogu. Nije bilo Alena, Jimija, Tupka, Tajčane i sličnih. Bile su riječi i kako reče autor (ica ), bile su riječi-vojnici. Ako je to dio naše bivše blogerice...skidan kapu. Mi koji smo ostali, izgibili smo davno bitku s riječima. Ma i sa životom. Zombiji.....vrijeme zombija. Zombi-blog!

Nema linkova, fotki i fotomontaža...samo gola borba s riječima.

Kopirajte ovaj teks da vam služi kao vodič kad poželite pisati. Ja sam kopirao. Od 28.11.11 pa do " ...izboriti za ovaj moj blog-"

I nisam više ljut na vas!

eh medo...davno sam se počela boriti s riječima...davne 2007.g. ima tome i nekoliko tisuća kartica tekstova....sve same riječi. fotki ponešto zadnjih par godina...tek toliko da budem u trendu. a doista, blog se pretvorio u nešto posve drugo...no i o tome sam već toliko puta pisala da blog nije slikovnia...da izvorno blog znači...pisanje! no, sumnjam da će ovo išta ikome značiti...osim onima kojima jest i do sada! svejedno, tnx

Mai?!

fotke, slike, linkovi...to je današnji blog! nema riječi, osjećaja, misli. možda bi se prije osjetio miris nekog jela kojeg su danas kuhali blogeri nego li njihov neki opisani...osjećaj? igra skrivača koju smo tako rado igrali u djetinjstvu postala je glavna tema i prakticiraju je sveudilj tzv blogeri. i kako biti što uspješniji u najvećoj neuspješnoj igri... tko se nije skrio, magarac je bio?

Pričanja mi se da znam tko je radio kao čistačica i pisao noćne blogove i vodio svađe. Ako Vanda vampirica ne zna...ja znam!. Mene je tekst oborio s nogu jer ga čitam prvi put. I hvala joj!!!! Hvala joj i za uvrede!

Kaj te OPET MUČI?????

Jimisolo, ne znam gdje se ti našao , ali niti jednog nicka kojeg spominjem nema na našem blogu. Gdje si se ti prepoznao, bogtepita, ali bi ti bilo pametnije moje upise zaobilaziti kao što ja radim s tvojim mudrovanjem. Jel sam dovoljno jasan; Jimisolo,.jarane?

Pitaj nešto, UDBU?

Učeniče, pogledaj The Walking Dead seriju, zombija koliko 'oćeš.

Gledam, majstore- učitelju, ali je to već stota epizoda. Nikad ne misle niti svršiti!
Nego, da li bi ti i Dudh, uz pomoć ljudi koje poznajete i uz pomoć orlova i ratnika mogli nešto iskemijati, ali zaista nešto posebno i ludo za moju reumu. Kad mi uhvati obje noge moram šetati da bih izdržao. Ne mogu niti sjediti niti ležati. Brojim korake na mjestu. Prošlu noć sam šetao po kući od jedan do pola šest, Kad je nekamo otišla, kao da sam se ponovo rodio. Taj lijek smije biti nešto ludo, jer sve poznato je već probano......

Sedma sezona izlazi u 10. mjesecu. Vjerujem da će me serija nadživjeti!

Ako treba jesti konjsku balegu, crve, zmije, žabe, koprive, cvijeće.....!!!!
Čak i sve odjednom!

Serija do sada ima 83 epizode.....! ( brojao sam...točno 83 ! )

Probaj nositi kesten u džepu.

Imam ga u svakim hlačama, pod jastukom,,na prozoru, u svakoj putnoj torbi. Žalosno je što ih imam i nosim više od 15 godina a bez učinka. To je genetski kronična reuma, Jel znaš nešto da mijenjam strukturu gena? Idem opet u majmune , ako će pomoći, jer nemam baš previše godina ispred.

Gdje sam se našao?????????????????

Našao sam se u tvojem prvom komentaru!!!!!!!!!!!!!!!!!! Nije bilo Alena, JIMIJA, Tupka, Tajčane, i sličnih !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Eto, tu sam se našao, spominješ me, pa rekoh, opet te nešto muči u vezi mene !

Pitaj ti Manolića.

Ne pišem ja nikakve mudrolije, za razliku od tebe !

Pokušaj sa arnikom, a trebalo bi nešto i u sanjanju napraviti. Znaš kako, samo se trebaš sjetiti o ovom stanju svijesti.