Laprdarij

Divlje svinje hodajući po kamenu papkićima zvone, kao da malim čekićima lupkaju. Točnije, isti zvuk kao kad se čekićem razbijaju keramičke pločice. A medo s mekanim šapama se ne čuje, osim kad stane na granu, ili kad poskoči onda kao da je mali potres bio.

Prije dvadesetak godina išla sam biciklom po Velebitu. Imali smo šator, vreće, i predvečer bismo tražili neko ugodno mjesto za spavanje. Prvi mi je dan dvaput pukla guma, bio mi bicikl preopterećen pa smo kasnili, nismo stigli odvoziti prema planu. I našli smo mjesto za spavanje pokraj neke kamene cisterne i pojila. Valjda šumari natoče vodu iz cisterne u pojilo pa se šumske životinje dolaze napiti. Oko cisterne bilo ravno i relativno glatko, mi razapeli šator i zalegli.

Usred noći, a imam san kao zec, čujem nekakvu daleku lomljavu granja. Koja se približava. Osjećam da je neka teška životinja, čuju se koraci. Dolazi sve bliže i bliže, sad već čujem disanje. I došla životinja na plato cisterne, tik do šatora. Valjda na pojilo. Ja s druge strane platna i čujem kako diše, i njuši. Bicikle. A bicikli metar od nas. Barem sam mislila da njuši bicikle, jer šator se nije pomicao, a ona je njuškala i njuškala..

Čudan je osjećaj da ti je medvjed na oko metar od tebe, i dijeli vas tanka krpica. Ukratko, promrla sam od straha. U jednom času se medvjed nečega poplašio, i počeo je trčati. Čulo se ta-dam, ta-dam po granju, i mali potresići od težine, pa je došao na cestu, tu se nije ništa čulo i kad je preašo cestu opet ta-dam, ta-dam. Slabo sam spavala ostatak noći. Ujutro moji kompići tvrdili da ništa nisu čuli. Nisam im vjerovala.

Slično mi se je dogodilo jedne godine, u mladosti, u Paklenici. Išli smo pješice od Velike Paklenice prema Maloj, ali tako da odspavamo u selu Jurline, negdje na livadi, a ujutro nastavimo. Našli mi predvečer krasnu livadu, povečerali, ispružili se, nema mi ljepšeg nego spavati pod zvjezdama.. Imala sam jednu tanku navlačnu vreću preko vreće za spavanje koja me štitila od komaraca, a štitila je i vreću od habanja i mazanja.

Već je bio dan, a mene probudi - puhanje. Puhhhh, puhhhh, nešto me njuška, ali kao da ispuhuje u mene. Navlačna mi vreća bilo preko glave, ništa ne vidim. Ukipila se ja, životinja puše i ne odlazi. Bila me frka pomaknuti se. A to traje li traje.. tko zna, možda i 20 sekundi, to je vječnost, možda i par minuta. Ipak se puhanje konačno maknulo i provirim, a ono - krava. Aaah..

A dobro, malo me odnijelo.. Uglavnom, prije dvije večeri pričam sa susjedom ispred kuće, i u šumi blizu nas čuje se mali potres, nešto je bubnulo. Prvi čas pomislim - svinja, ali ne čuje se čekičanje papkića. Hm. Sutradan ujutro su u susjedovom vrtu bile pojedene dvije smokve, polomljene im grane. Veli susjed do - vidio sam medvjeda. Pa da, potresić večer prije bio je od medvjeda, prisjetio me je Velebita..

Kaže susjed - pojeo medo samo zrele smokve, zelene je ostavio. Vratit će se..

Puhhh, puhhh, - a, ono krava, hhh, : - )

Ne znam zakaj ljudi nabavljaju lovačke pse, a medvjedi nam se šeću oko kuća. Jučer sam se razljutila. Smetlari odnijeli smeće, i ostala mi prazna kanta uz cestu neko kraće vrijeme na suncu dok je nisam odgurala u dvorište. Spremam se oprati je za preko zime, a ono u njoj - pseći drek. Jest da je bio umotan u rozu vrećicu (buci, buci, curica neka), ali je drek poštenski zasmrdio kantu, fino je pustio sve arome koje su se kvalitetno upile u plastiku. Nemre se to ni oprat ni proluftat! Detergent, ocat, ne pomaže. Fuj! I takvu kantu moram držati u stanu! Natrpala sam u nju grančice ružmarina, možda one preuzmu.

Nek si doma nose drek svojeg ljubimca.

Ajd, pozitivno je da je drek skupljen, ali ga tak metnuti nekom drugom u kantu i nije baš nekaj. Još da je kanta bila puna, pa ajd, otići će drek sa smećem i neće doći u dodir s plastikom.

Ima neki pes, selski junak, ne zna se čiji, ali taj se postavi na svinje, i bome kažu da ih potjera. Normalno kad je odrastao na ulici i zna se boriti, ovi kojima se drekeci pakiraju u roze vrećice nisu za niš.

Coco - jel ti smeta moj komentar?

Ah, Jimi, tko bi znao kaj kravama padne na pamet. Tako sam jednaput po Švicarskoj vozila bicikl i nekako upala u farmu. Bile preko cesta žice sa strujom, pa ih otkopčaš, prođeš, i natrag zakopčaš. Gledala ja kako drugi rade pa tako i ja. E, ali me dovelo na jedno mjesto, neki mostić, trebam ja preko, a nadošle krave na mostić i idu prema meni. Nije mi bilo svejedno. Malo su me gurale, probale žvakati rukav, obliznula me jedna, o bicikl se trljale, a ja se nekako nježno gurkala kroz njih, i prošla. Nisam baš zagledavala jesu sve ženke ili ima koji maniti muškić.

Jimi, sve 5 :)

Hehe, e da mi je bio selfie štap u to vrijeme :)

Ne bi bika pustili zajedno sa kravama da tako slobodno idu, osobito blizu ljudi. Mislim, ovo u Švicarskoj.

Nije tamo baš bilo ljudi, pustoš neka.. visoko u brdima.. negdje blizu Heidi :)

Moji blogovi su meni selfiji.

Jesi upoznala Heidi?

Jesi to bile ljubičaste krave Milke? : - )

Krave su nas znale opkoliti i u Paklenici. Pa bi gurale glavu u auto kroz prozor. Nisu mi baš ugodne.

Jesu* to

Jimi, ponosna sam kaj su moja djeca vodila krave na pašu, i probala musti, piti toplo miljeko, pa znaju da krave nisu ljubičaste :)

A kao klinku, negdje prije škole, oblizalo me je tele, po glavi, licu... Ljepljivo, s hrapavim jezikom.. brr..

Imam negdje fotku kako krpam gumu na tom izletu s medvjedom. Jer sam imala samo jedan šlauf rezervni.

Još uvijek vozim taj isti bicikl, sad mu više ne pucaju gume, zamijenila sam kotač. Nešto nije s njim štimalo. Ništa vidljivog, ali su gume pucale.

Krave su ti jako radoznale, i imaju jako hrapav jezik.

Želja mi je proći Dugi otok biciklom.

Simpa su krave, samo su koji broj prevelike :)

A jezik im je fakat hrapav..

Nije ni moj baš za hitit :) Kak bi inače sladoled lizala

Da nisu gume pucale od težine, :)

I velika mi je želja imati kajak za dvoje, pa veslati morem.. Oko nekog otoka recimo.. Lastova, Visa, opet Dugog otoka, s vrećom za spavanje.. zakaj je tak teško najti nekog tko bi htel veslati?

Jesu, pucale su od težine, pa i moje, iako sam tada imala bitno manje kila nego danas. Bisage bile nakrcane, išli smo na više dana u divljinu.

Pa, Sky ti je morski vuk, on će veslati, :)

vozim ja tak bic kroz Pomplonu.. :)) i krdo krava, longhorn madein texas.. baš sam bio žedan, ukratko, nisu bile krave i od tad postoji neki seoski običaj.. uključuje bijeg i govedo.

eto i medo s jagoda prešao na smokvice ;)))

A ja te čekao u Božavi. Pita me jedan profa u mirovini koga čekam a ja kažem jednu pametnu. A kako ću je prepoznati? Jako je pametna!
Onda u redu, kaže bivši profesor iz gimnazije u Zadru.