Umorni Bukovsky

ON se elegantno i približio i udaljio, očigledno je da
te dobro poznaje...
Međutim, u tom predugačkom pismu
....se otkrila i jedna nepobitna istina, jedna definitivna,
stvarna, ozbiljna, ljudska, međuljudska istina, istina među njima,
istina i o njihovoj stvarnosti, istina i o budućnosti...
" Hoćeš li da ti kažem, ili da ti ostavim da slutiš? Hoćeš
li da napišem , ili ti to znaš od početka? Istina, kao i ljubav , može
biti samo plemenita, a predmet, objekt te istine, isto kao i kod
ljubavi uopće nije bitan. ..
Namjerno malo dramatiziram jer sam ja taj
ODJEBANI NEBITNI OBJEKT.
Dakle ovako; ovo prošlo predugačko pismo, koliko je
tebi značilo samo malo teksta za prolaznu ocjenu i za razumijevanje,
toliko je mene, globalno, stavilo na tvoju listu. Dok ostali, ljudi
koje čine tvoj sadržaj; tvoji bližnji, rodbina, prijatelji i
prijateljice, bivše, sadašnje i buduće simpatije ( je l' osjećaš
koliko sam pažljiv žderući samog sebe i što ne kažem jasno i glasno, u
nekoj drugoj varijanti, također može poslužiti kao korisna činjenica:
žderanje samog sebe! ), tvoji poznanici iz posla, stanovanja, škole,
životni suputnici i ini ini se ponekad pitaju u kakvoj su poziciji na
toj tvojoj nepisanoj hijerarhijskoj ljestvici, dok se muče dilemama,
nesanicom, depresijom, ljubomorom, lažnim iluzijama, poklonjenom
pogledu, onom poljupcu s vrh prsta, onoj tvojoj dozvoli da te obgrle
oko struka, da ti, protiv protokola, poklone poljubac u obraz.
Gdje sam stao?
Na listi! Cijela ta moja zamišljena lista koja je ipak
tvoja, ima bezbroj vrlo kaotičnih i euforičnih i neizbježnih činjenica
s kojim se moraju susretati, suočavati, a bogme i rješavati.
Svi koji su rangirani.
U čemu se sastoji ta famoznost te spomenute liste i
istine.U tomu da sigurno znam da u slučaju neke frke, nezgode bilo
kojeg tipa, tvoje depresije zbog kiše, zbog jeseni, nove
piletine, nove simpatije, novog napretka na poslu, novog zadatka,
jednostavno zbog svega što mijenja sadašnjicu više od prosjeka, ja sam
prvi kojeg ćeš odjebati ( da napišem velikim slovima? Ma neću, radije
ću ponoviti ) Ja sam prvi kojeg ćeš odpiliti! I kako da se u to
uklopim. Trebao bih to koristiti kao prednost, jer ja znam i priznam
si nešto što nitko od tih koji igraju neke svoje igre ne zna i ne želi
priznati. Kad ti kažem da znam da sam prvi za odstrel, kao da ti
kažem; Realno, ja nemam razloga za izmišljanja,
ja nemam vremena za udvaranje, moje vrijeme je ograničeno tvojim
interesom za mene. ( nisam ni pomislio na bolest ) Ja moram prihvaćati
stvarnost onako kako mi se događa; tvoja me pisma raduju, veseli me
dopisivanje s tobom, nasmijem se svakoj tvojoj namjernoj ili spontanoj
duhovitosti, nasmijem se tvojoj psovki, tvojim poljupcima, tvojoj
jednoj polovici dupeta, nasmijem se tvojoj iskrenosti naročito ako je
iz onih seksističkih inspiracija , iznenadi me tvoja ženska intimnosti
koja se ne dijeli tako često s muškima, tvoje slikovite i provokativne
pjesme koje to nisu, i tvoje poze samo za mene.
Sve ovo što sam napisao je istina i ako se pitaš kako se
mogu mirno nositi s tim, razmisli, pa ja sam drugačiji, meni si,
svjesno ili slučajno dala poseban status; prvi pogođeni glineni golub.
Sada se pitaš da li tu ima cinizma. Naravno, ali je tako slab i daleko
da se s tim nosim bez ponovljenog razmišljanja.
Kako je onom dekadentnom i zamagljenom Francuzu koji uleti u igrokaz u nekom
nepoznatom kostimu, zastane, napravi traljavo onaj posao i onda bez
teksta nastavi dalje... . Kako njemu reći prioritete i profile. Nitko ga
nije ni primijetio da igra u tom komadu. Platio je večeru koju bi
platio i bez posteljine.
Kad napišeš ljutito pismo, kad pišeš da ne razumiješ što
sam htio reći, kad pomnožiš jabuke i kruške na moju štetu, stisnem ove
umorne i ruke i kažem si , pokušavam biti miran, kažem si:
'' Istina je istina, ali me je pogodila i dobro zdrmala!''
Mogu ja to znati, mogu ja to očekivati, mogu znati da sam
nezaštićen i ranjiv, mogu vidjeti u budućnost, ali pogodak je pogodak.
I kao što je većina mojih bolesti neizlječiva a ja se rugam i
ismijavam ih, tako me ni znanje o nama ne sprječava da vidim što se
događa u srcu..!
Ne brini ti previše. Kao što si jednom rekla da te ON
uvijek podsjeti ( tvoja ljubav prema njemu ) da bi mogla voljeti i
nekog slobodnog, duhovitog, svjetskog, jednako tako jako i strasno,
tako se i meni čini tvoja osobnost i tvoja pojava kao nešto
stepsko,.pustinjsko, planinsko. Jebemti, a što ima s druge strane neke
drage osobe koju tako poznam, ili kakvu si mi poruku poslala u izazovnoj
fotki? Često te gledam i ako nije slučajno, prije ili kasnije, ćeš mi
još nešto reći osim toga da sam zadnji na listi....
A u našim pismima koja su ponekad puna suprotnosti,
ponekad pomislim da se ti uopće ne ljutiš na mene, već na cijeli
svijet, jer isto kako ga možeš voljeti ( cijeli svijet ) i kako je to
vidljivo iz onog citata da ti sve ide od ruke, tako sve to možeš, iz
tebi poznatih razloga, okrenuti u jebenu kaotičnost. Tad se pitam
koliko sam ja stvarni kreten, a koliko sam osoba koja se tebi
želi svidjeti. Ako ja tu varam , ako na momente nisam to što jesam ,
to će teško pasti i meni, ali čak i tebi. Naime, ne može nitko drugi
biti taj debil osim mene, nema tog čovjeka na zemlji koji to može
obaviti osim mene. Dakle , ja moram biti taj čovjek, ma što to značilo
ili govorilo, ili pokazivalo.( '' Drugo ime za ljubav '' ) Svako
odstupanje, svaka digresija ima, ili će imati svoju cijenu. Ponekad se
uplašim kad primijetim da pišem, i znam točno da pišem, ono što ti
želiš čitati. Radujem se s tvojim oduševljenjem da sam napisao
beskrajno nježno, duhovito, dirljivo, uzaludno pismo, kao ja , kao mi...i
onda ga čitam ponovo...ponovo...ponovo... da, to sam ja, ali nekako mislim
da pretjeruješ s pohvalama jer nisam mislio to biti , niti izazvati
takav utisak. Nekad pokušavam najbolje, nekad stvarno želim napisati
takvo pismo jer se tako osjećam, a ti mi ukratko sasječeš, daš ocjenu:
'' Vjerojatno funkcioniramo drugačije! ''
. Veliki dio mojih želja je bilo vezno uz tebe ( realnih i irealnih ) i jasno nam je da su neostvarive.
Ne možeš negirati vrijednost tih želja a ne možeš negirati ni
vrijednost glavnog objekta tih želja ( sebe ). Toliko si realna! I, da
li sam ja zbog toga sanjar. Nisam! Ja imam mnogo mašte, mnogo mašte se
voli razigrati i dođem do lijepih, dragih , simpatičnih želja koje su,
ipak, neostvarive! ( u kategorijama mogućnosti, '' što bi-kad bi ?!'',
sve što možeš zamisliti negdje postoji i sve što možeš poželjeti,
moglo bi se ispuniti...)
)

Opet dugo pismo o svemu i svačemu. Nemoj se tako '' lako ''
ljutiti na mene, sad kad znaš da znam da sam bezprioritetan, tj.
posljednji ili prvi. Kad bi se malo vratila u moja pisma, vidjela bi da ja baš
ne kukam previše na bolesti, da ne igram neke ''Plačljive igre'' (
odličan film ) a da baš ne spominjem ni rat. Kad bi mi htjela
priznati, bilo bi mi drago, da sa svim tim svojim pismima svakakvog
sadržaja ,ipak izgledam prilično normalan. Ne tražim da priznaš, samo
predlažem. Još prije je dogovoreno da ti donosiš odluke, sviđalo se to
komu ili ne!
Višak riječi! Volim svoj višak riječi. Budući da ti je
vrijeme vrlo liberalno, možda se usudiš i sve ovo pročitati a i sva
tvoja okolica mora znati što može a što ne može. Trebali bi znati.
I neka čekaju svoj red. Kao i uvijek.

I kad se misliš ljutiti, pošalji mi poruku:'' Nemoj mi
pisati, ljuta sam! Dobro ovo ''ljuta'' se može zamijeniti i s nekim
blažim i točnijim pridjevom, ali ti ga zamijeni...
Iskreno, možeš biti vrlo i originalno duhovita kad si jako
ljuta.
I psovke su ti kompatibilne.

Jebo te pas!

Sve više razmišljam da li je to bilo ili nije?!

*ebeš politiku, Merkelicu, cijenu benzina, režija, kredite i ine pi*darije..kad ovo pročitam
(i dobijem želju da se vratim na blog, kao nekad)

ali znam da je želja kratkotrajna :P

Pročitavši te ponekad mislim kako uglavnom svoj život vodim u svojoj glavi a tek sporadično..tu...tamo...negdje drugdje!

Mai, tako kažu i za teizam. Nije Bog neki bradonja na oblaku, on je dio nas. U nama je.
Puno toga, ako živi u nama. nije niti važno da li se zbilo.

Osoba kojoj je ovo napisamo je predaleko, preslobodna i ortodoksno nedodirljiva, zaštićena. I nikad nije sama! Bar ne u krevetu!

Putuje svijetom i ostavlja iza sebe samo kosti. I to kosti poraženih, savijene kosti! Čak i kosturi kleče i za nešto mole. Opasni su takvi pobjednici!

Kad sam počeo blogirati, većina nas je pisala nešto slično a mnogi i puno bolje, Ostali su ljubomorno napadali u komentarima...i opet čitali...čitali. Bilo je svako večer nekakva kratka priča iz života od nepoznatog autora ali poznatog nicka. Bili je puno više materijala za ljepe snove. I svi smo sanjali.
Bilo je i suza koje su se miješala sa našim....
Bilo je i puno više nade.

A nisi smio prepisati ni krnju tuđu misao, viziju, dodir....bili smo jako osjetljivi . Moje je moje, pa makar i nije pisano u stilu...

Simone de Beauvoir još nije bila izmišljena niti je bilo 1500 fb prijatelja i isto toliko kopija tekstva. Za svakog peijatelja ..jedna kopija.
A Coca nije išla na kave!

Da obrišem i odem da vam ne kvarim dan? Nije ni to posebno teško. Klik! i mah:

Neka još malo muti vodu , izgleda dublje.....

Asteroid PA040 još nije bio vidljiv, nije bio otkriven i još nas nije bio promašio!

Ne briši...jutros sam imala osjećaj da opet postoji taj blog o kojem pričaš? Evo nije mi teško na mob na plaži pisat tolko me obradovala tvoja pisanija. O kosturima neću...svi mi imamo svoje ormare jedino je pitanje da li i Kiko ih otvaramo? Dobro je povremeno dovuc u svoj život neke sustanare ak ništa da malo...proluftaju i da prostruji zrak? Je možemo se i nahladit od propuha...al najgori je ipak propuh u glavi.

Mislim da bih desetak blog nazočnih, s desetak novih priloga iz Intime, svoje ili izmišljene,opet otvorilo stare stranice bloga.

Riječ je riječ.

Iz linka Bajage, ne mogu ništa izčitati o piscu. Bajaga je pjevač s ovih prostora a votka nije rakija.

Za sada samo treba teksta, što više teksta. Kvaliteta će se pojaviti, opet, sponatano...Nitko nije zaboravio pisati. Sjećam se jedne dirljive Tupkove priče, a onda je prešao na zadatak..; .počep ispitivati i propitkivati.Otrcano i djetinjasto ( što vole mladi? ). Otkud bih ja, sa 67 godina znao što vole mladi.
I kad mi kažu...lažu!

A Marta? ( Boža ) je imala i po 200 komentara i od toga 150 svojih, i bar je 100 bilo oriđi i duhovito. Poslije skijanja je postala dosadna i savjetodavna, kao nekakva državna služba. Nestalo je onog vica i sarkazma...Postala je ozbiljna na štetu bloga, ali i na svoju....i nije ona jedina koja je ostala a samo se presvukla u neku moderniju varijantu...Navodno!

ok, ok..shvatih!

(uvjerljivo zvučiš ;)

oš cendravu ili necendravu priču?
mislim da znam u kojem smjeru da idem :)

šmrkava ili skakutava? :P

U ovom mom jutarnjem, današnjem prilogu možda ima poznatih rečenica iz reale, ali , niti na googlu, niti wikipedija nigdje nema materijala da je išta prepisamo ili kopirano, nema ni sa čim sličnosti. Tekst je moj, kakav je da je! ako je netko nešto takvo rekao, to je zato što brže shvaća, ili se prije rodio. Ili je prije počeo pisati.

ili ste u nekom trenutku imali paralelnu životnu priču miljama udaljenu

(inače tko od ekipe ne zna - vrlo jednostavno se uđe u trag prepisanog teksta - kopirati dio zapisa i upucati u guglić i otvori stranicu na netu di je original)

Svaka patetična bajka mora biti cendrava. Znaš da je Jesenjih hodao po moskovskim prigradskim , blatnjavim ulicama, bez asvalta, s jednom lampom svakih 100 metra, pijan i hodao s Isidorom Duncan ( Suprug: Sergej Aleksandrovič Jesenjin - dvije godine )?
Nemoj se opterećivati s patetikom. Ima je jer je dio ljubavi....Naročito one sretne ljubavi s nesretnim krajem....

Tako mislim ja o svojim tekstovima.

a zakaj patetika u ljubavnim pričama?
lakše se identificiramo s tuđom tugom jer nismo sami, nego srećom na koju možemo biti i ljubomorni?

A kad bi se više pisalo, onda bi i sličke i pjesme imale svoju draž i svoje mjesto i sve bi izgledali ukusno ukrašeno a ne kič!

rijetko koja fotka na blogu meni nije kičasta..sorry

i mislim si da sve ovo na ovom blogu nije u stilu Mare i krivog kurca... Nije umjetnost, ali je blog. Kvit-blog!

blog je?

šališ se :D

Puno je u tom zapisu poznatog,doživljenog,..zato nam je drag,hvala Medo.

dovla, kaj misliš da li bi oko jedne medine rečenice moga napisati svoju priču (ne nužno doživljenu): "nemoj mi pisati, ljut sam"...?

'53, čitav život nam se događa u ponavljanju, nažalost. I ono što nas iznenadi, iznenadilo nas je jer se nama dogodilo ali nije nepoznato...ako mi je dana relativna sloboda, idem je iskoristiti u onom omjeru koji dozvljava prihod. Jebeno je kad izađeš iz zatvora i izvršiš suicid! Mislim, jebeno je za dužinu života!

moram se nasmijati hahaaa
izvuče mene medo pričom iz mog brloga, a tako mi je dobro u njemu da ne bih ni prst promilio iz nj.
Ali priča nije da bi se čitala već proživljavala ili bila proživljena. Siromašni su oni bez ovakve priče, a možda me medo samo ulovio na "lijevoj" nozi iako uvijek stojim čvrsto na tlu s obje.
Uvjeravao sam se da ne spadam u krug "blogera" jer mi je Iskrica podarila snove i za "onakvim" blogom nemam nikakve potrebe niti me vuče na sebe.
Biti će da je jedino medo uočio trenutak u kojem me može u sekundi oslabiti, a ja volim kada sam slab jer onda osjećam.
Hvala medo, skupljaj kruške, brzo će zima.......

Priča se od svega i svašta može složit,najlakše je iz doživjenog,moja nije takova,al ljutio se nebi,..prije bi taj osječaj nazvao razočaranjem.,žal za lijepim.

ček, ček, ček....kaj samo kad smo slabi osjećamo?
ili smo podatniji zato kaj smo emotivno začohnuti, pa lakše do nas dolazi i sve ostalo?

točno je da nečija priča ako je i naša brže se i čvršće lijepi, ali zakaj je to samo tako s tužnim pričama? bolje je biti tužan, a ne sam?
koliko tu ima ipak i našeg egoizma kroz dijeljenje bed emocija?

dovla, emocije su stupnjevane...nekak mi se čini da tek nakon ljutnje ide razočaranje

ček, ček, ček .... osjećaji nas slabe i dobri i loši, od straha do ljubavi.
u strahu su nam velike oči, a u ljubavi bujna mašta

ja pročitah neku drugu priču koja nije ni malo tužna, iako ostavljam mogućnost kako sam u sretno veselom modu da tužne dijelove nisam ni akceptirao i za mene ih u ovoj priči jednostavno nema.

Kakav egoizam? Ajde pokušaj biti egoistična u strahu ili ljubavi?
Nema šanse i neću polemizirati što ne znaći da nisam otvoren.
Odoh na livadu, na brisani prostor. Tu sam doma...
Pozz svima, pa i njima :)

ma vidi ti njega - ode s leptirekom na vrh nosa, u špilhozama i lakiranim cipelicama, pjevušeći tko zna kaj, na svoju livadu ;)
vidi, tam s lijeve strane ti je ambrozija, a ima i komaraca i mušica koje pikaju :P

općenito pitah jer patetiku vežem(o) uz bedare, plastične noževe i rezenje žila tek toliko da se vidi :P

a egoizam? bome ga ima i u ljubavi, u nekim etapama sazrijevanja u dvoje i tko to negira, ili mulja ili mulja ;)
ak si otvoren, pazi da te ne uhvati propuh...i alergija :)

Ode i ja,po ure zaboravit svoje ime, a onda se bacit ...u more,naravno.