Laprdarij

Znate ono, recimo daju vam sve slikarske tehnike ovog svijeta, i sami birajte motiv, pa sad nacrtajte nešto. Bome, nije lako. Ali ako vam kažu - imaš ugljen, i nacrtaj ljubav, e, onda se razvija kreativnost.

Slažem se s Vegom oko personalizacije prostora. A bome nas ima različitih! Selila sam se do sada 6 puta. Ovo mi je sedmi. Odnosno četvrti što se sama selim, bez roditelja. Dakle, sve je onako kako si sama organiziram. U smao jednom satnu je sve bilo dobro posloženo od samog početka, jer sam si to mogla priuštiti. S tim da sam danima, tjednima dumala unaprijed kako najbolje iskoristiti prostor. I fakat je to dobro ispalo. Ali, kako već napisah, useliti se u stan u kojem je sve unaprijed podešeno, i sve štima mi je - neinspirativno. Jer ok, kupim namještaj, sve namjestim, sve funkcionira. No, nema veze između mene i tog namještaja. S tim da sam sama sve osmišljavala. Kako je tek nekomu tko plati arhitekta, i useli u prostor koji mu je netko drugi osmislio. Fali onaj touch.

Fali ono kad neki komad namještaja ubacim s nekom pričom. ili kad zateknem neki komad namještaja, ili nešto u prostoru što nemam uvjete mijenjati, a onda to prilagodim sebi, nađem neko rješenje da taj ako nedostatak prijeđe u prednost. Volim da stvari imaju priču. U jednom sam stanu imala različite stolce, a svaki je stolac imao svoju neku priču. Niti jedan nisam kupila. Što se estetike tiče, nemam pojma kako je to izgledalo, ali meni je taj prostor bio nabijen svačime.. Uglavnom improvizacije.

Zato ako kupujem neki novi komad namještaja, i taj treba imati priču. Kako je došlo do toga da baš njega izaberem. Jer, stan je moje gnijezdo. Neke komade namještaja vučem sa sobom jer me vesele. Neke ne bacim, iako bi već zaslužili mirovinu, jer me podsjećaju na ... Kako bi vjerojatno rekao Mali princ: namještaj (a i sve ostalo) vrijedi onoliko koliko smo u njega uložili ljubavi.

S druge strane, ta veza sa stvarima ograničava, a ne želim biti njihov rob. Pa je tu teško imati mjeru. Nešto voljeti, ali ako to nestane, ne patiti. Tako nekako. Jer koliko je sve to veselje, toliko je i teret. Negdje sam pročitala zašto se dobro osjećamo u hotelima, i općenito na putovanjima. Zato jer smo slobodni od stvari. Imamo samo najnužnije. Dok se u svakodnevnom životu zatrpamo. Sve je to ok. Ali volim biti toga svjesna.

S treće strane, ne ulaže mi se sva lova u zidove, i namještaj. Jer je to rupa bez dna. Volim dobra, maštovita, a ne skupa rješenja. Sad sam u novom stanu zatekla jedan trosjed na razvlačenje, u sasvim dobrom stanju, ali mu je tapecirung malo istrošen. Novo tapeciranje je oko 2000 kn, tako je barem bilo kad sam se zadnji put zanimala, što je još malo pa novi trosjed. Ovog je šteta baciti jer taj mehanizam za razvlačenje je iz generacije kad se je to još radilo robustno. Pa nađoh na internetu navlake za trosjed, 400kn, izabrala tamno ljubičastu, i sad je taj trosjed sasvim pristojan. Ta ljubičasta je podigla prostor. Sašit ću navlake za jastučiće u bojama koje će povezati tu ljubičastu s ostalim bojama u prostoru.

A moja djeca otkvačila na industrijski dizajn. Što je zahvalno.. Hehe, htjeli su one metalne garderobne ormare kakve smo nekad imali po garderobama :), a to sad skupo! Da mi je naći negdje otpadne. Ja se ježim od previše metala. Što manje, to bolje.

I tak, a opet si mislim - gle, imam krov nad glavom, to je najvažnije. Ovo sve ostalo je nadogradnja. A sreća, to je nešto u meni, što se temelji na dubljim stvarima od vrste i rasporeda namještaja..

umjerena ograničenja.

moraš imati barem nešto sredstava za bit kreativan.

Hehe :)

ali sam sigurna da se i bez ograničenja može fino stvarati :)

Pa da, imaš ugljen. Ili, imaš recimo neki materijal za šivanje, pa ajde osmisli nešto iz tog materijala. To potiče na ramzišljanje.

Vrijeme isto treba.

Ne znam kako drugi, ali ja samoj sebi dam neko ograničenje, i onda sam jako kreativna. I veseli me to.

Da, vrijeme, ali nekako vjerujem da si mi svi oslobađamo vrijeme za ono što volimo.

Ma..kako danas uredjujemo prostor?
Surfamo danima.

onda cca znamo koliko love smo spremni potrošiti pa pretražujemo ciljano.

Ja sam u zadnjem uređenju "pala" već na pločicama. Našla jedne koje mi se sviđaju i više nisam imala vremena

Da, da dobijemo ideju.. Možda je već netko to bolje riješio..

iste pločice imam u kupaoni i kuhinji :)

Još se u kupaoni keramičar negdje na pola valjda napio..

E.. nemam love za nove pločice. Pa moram upogoniti dodatnu kreativnost da iz postojećih izvučem što se da..

I?

a zato kaj sam odlučila zamijeniti sve instalacije sam ostala bez poda u boravku kakav sam htjela.

kupaona mi se ne sviđa.

lošija je od druge koju sam uređivala a bolja od prve :)

Kaj su pločice postavljene loše, ili ti se pločice više ne sviđaju?

loše ih je postavio pri vrhu a i nekako mi nisu za kupaonu..

ali ok..bit će ok kad osmislim nekakav ormarić koji još nedostaje.

S detaljima se to da izvući, vjerujem..

Tko je kreativan ili umjetnik u životu, taj je već puno postigao,
jer ima unutrašnju motivaciju, entuzijazam, radost stvaranja,
to je već kvalitetna adaptacija na osnovna pitanja života..:))

U ovoj kupaoni su svijetlo zelene, one od prije 50 godina. Na podu neke isto zelene, ne baš lijepe. Fuge su koma, da je fuge srediti možda bi bilo sasvim ok. Sad moram to nešto na retro okrenuti, dok ne budem mijenjala instalaciju :)

još cca godina dana i imat ću dobar prostor.

Fuge možeš prefarbati bojom za beton.

Ti kakva si, kad sve središ ćeš naći neki novi - izazov :) Djeca rastu, odvajaju se.. brzo se zahtjevi za porstorom mijenjaju

To sam u prošloj kuhinji napravila i super je bilo.
Samo nemoj sve odjednom.

Da, ali ih treba izbrusiti, jer nisu jednolične.. Gledala sam neki alat za fuge..

Najbolje su ove nove velike pločice bez fuga.

Imam prijatelja velikog intelektualca iz Austrije koji je jedan manji stan
u prizemlju uredio po mjeri sebe i žene, povremeno im dodju odrasla
djeca, ima malu terasu i vrt, ali sve je pri ruci i po mjeri čovkeka, primjetio
sam reprodukcije poznatog slikara Gustava Klimta, pa štukature po sobama,
ali najviše volim pričati s njima po ljeti navečer na terasi kada je mir, taj stan
odiše mirom, ali najviše zbog vlasnika..:))

Kod mirjane Mikulec su ofarbali pločice u jednoj kupaonici, pa mi moja djeca sad farbala pločice. Malo se ježom od toga, ali zapravo nemamo kaj izgubit. I to je neka sloboda :)

Farbanje pločica mi je malo..kajaznam. Ne vjerujem da drži.

Da, Sky, stan čini vlasnik :) Znam stanove koji nisu nimalo lijepi, ni održavani, a u njima mi je super zbog ljudi koji su unutra..

stan odiše mirom zato kaj su djeca off:)

Tam di se ne haba bi moglo držati, sad postoje dobre kontaktne boje.. ali opet prije toga treba srediti fuge.. Vidjela sam u IKEA katalogu jednu kupaonicu, obične 15x15 bijele pločice, a roze fuge. Lijepo izgleda...

:) držim fige

KNJIGA PRIMATES OF PARK AVENUE

Antropologinja Wednesday Martin šokirala je New York svojom knjigom "Primati Park Avenije"
u kojoj je bogate supruge uspješnih muškaraca usporedila s primatima iz džungle, doduše
Manhattan i jest džungla...

"Primati s Park Avenije" sa svojim partnerima ne flertuju, zapravo gotovo da uopće ne komuniciraju. Postoji rodna segregacija, muškarci vrijeme provode na poslu, za to vrijeme žene su po raznim fitness centrima, frizerajima, raznim salonima za uljepšavanje i zatezanje svega i svačega, i kad se konačno nađu skupa, kod kuće, "druže" se tako što sjede metrima udaljeni za golemim, praznim stolom ili svatko provodi vrijeme zabavljen u drugoj sobi...
Makar te žene imaju njegovana i privlačna tijela, umotana u dopadjivu odjeću, među parovima na Upper East Sideu nema puno muško-ženskog erosa. Piše da se muškarci uvijek doimaju "ometeni u nečemu, kao da se dosađuju gledajući taj švedski stol pun prekrasnih žena svuda oko njih, cijelo vrijeme, uvijek dotjeranih.." :)))

Sad su moderne velike pločice, ploče, tu je vjerojatno puno otpada. Meni se sviđaju one imitacija drveta za na pod.Fakat ne znam je li drvo ili pločica.

kak su klinci?

Sky, mislim da su oni drugačije ispunili živote.

Vesele se preseljenju, uživaju, malo im je bed kaj sutra počinje škola.. Sad ih moram ići buditi da mi ne odspavaju do 1, treba pakirati

Valjda.

:)
buđenja se užasavam.

Nisma još riješila internet, malo ih to muči.. Rekoh im, sad će vam biti kao što vam je bilo na moru

idem i ja off.
Cmok!

Ajd..

Poanta cijelog bloga su dvije stvari:

1.Slažem se s Vegom oko personalizacije prostora.
2. došao je na blog jedan vrlu ugodan muškarac, Newjorčan mislim.

Ostalo su priglupsti. Za sakog pomalo.I ja uopće nisam žučljiv. Mali znanstveno i iznadprosječno obrađen blog. Hvala na užitku.

Kako može biti u pravu žena s kojom se oko ničeg ne slažeš i muškarac koji je cijeli svoj život prepisao? ( ovo je podpitanje )