Laprdarij

..Oslobodila sam se onog pritiska koji je ta veza vršila na mene. Nisam mogla nigdje otići, a da ne osjećam XX na leđima, u glavi, bilo gdje. Sve što sam radila, radila sam direktno ili indirektno za njega, a sad sam postigla to da sve čega se prihvaitm, radim za sebe i puno mi je lakše. Nemam sad na čemu biti nekomu zavidna ili što slično, jer sam svoja, samo svoja, svjesna sam svoje samoće i ostalog pa mi je i smiješno to batrganje oko gluposti, različitih nastojanja svraćanja pažnje na sebe, izigravanja patnika ili pak strašno jakih ličnosti kad je sve to samo gluma s nekim čudnim ciljem.

Sve sam to ja prije radila i došlo je do toga da se sada samoj sebi smijem ako reagiram na neki bivši način. Slabi smo mi ljudi, grozno slabi. Svjesni smo blata po kojemu gazimo, a opet gazimo, čak smo i sretni što gazimo, ali kad se počnemo daviti, obično je kasno.

Pitanje sudbine. Što ja smatram sudbinom? Rekla sam YY da bi to bilo nešto što nas vodi k tomu da postignemo svoj unutrašnji mir. Za slabe ljude je sudbina slabija. Za jače, svakakva...

... Sve što nam se dogodi trebalo bi shvatiti kao izazov neke vrste i oprobavanje vlastite snage...

...Ako je sudbina sve to što mi se dosad podogađalo, onda je to jako zanimljiva sudbina. Sad mi je ta ista priredila neugodno iznenađenje i ne znam što bih mislila o tomu. Bumo vidli. Vjerujem da sudbina želi sve najbolje i da je glupo osuđivati je.

S obzirom na sve što mi se je dogodilo do sada, mislim da bi mi mogli doći i neki lijepi trenuci u svemu tome. Još to nisam našla, još uvijek tražim, zapravo, prepustila sam se vođenju svog unutrašnjeg glasa i baš me zanima dokle će to tako..."

23 godine su mi bile. Pri selidbi sam našla taj dnevnik, sjela jedna popodne i čitala.. i neke su me stvari poprilično dojmile. Ovaj komad je čak i optimističan, ali ima mračnih dijelova.. uh.. priroda se je pobrinula da sve to zaboravim.. ali nešto me je ipak tjeralo da to pišem nekoj sebi u budućnosti. Uskoro će i djeca doći u te godine, i ako njima bude teško kao što je meni bilo.. joj.. ne želim im to.

Evo, to je moj rukopis koji se nije nimalo promijenio od tada. Valjda se ni drugima ne mijenja.

Taj dnevnik pokriva smrt moje najdraže tete, moje mame, mojeg tate, prvi brak - početak i kraj.. Čudan je to osjećaj vratiti se kroz tekst tako u prošlost, čitati o svojim emocijama, ili njihovom izostanku. Nekoliko stranica dnevnika fali jer sam ih istrgnula i metnula jednom tipu pod brisače. Nećeš ti meni zauzimati prostor - maknula sam ga fizički iz svoje glave. Nek si on čita kako sam ga doživjela.

Coco, jel ti pišeš lijevom rukom?

Mogu i lijevom, rođeni sam ljevak kojeg su silili da piše desnom. Ovo je desnom.

Znao sam, tvoj rukopis mi baš djeluje kao od ljevoruke osobe.

Zakaj?

Makar je pisan desnom.

Pa, ljevaci slova naginju u lijevo, mada nije pravilo.

Jel? Sjećam se da su većina naginjali na desno, a mene je zanosilo u lijevo, pokušam ja u desno, a onda je opet nagnu ulijevo, i tako se je ustalilo..

Piši Coco, prekinuo sam ti misao.

Vjerojatno ću još koji tekst c-p. Ima ih dobrih, meni..

mene su isto silili da pišem desnom

U biti, ne znam ni sam gdje ljevacima više naginju slova, ali mi je tvoje baš djelovalo kao ljevoruki rukopis.

Da mogu, samu sebe bih zagrlila onako mladu, i nesretnu. vjerujem da mnogi imaju teški put. Meni je moj, naravno, najteži bio. Čak mi i nije bio težak tada, ali sada kad gledam unatrag, baš mi me je žao, i duboko suosjećam sa sobom. A opet, da nije svega toga bilo, ne bih ni danas bila tu gdje jesam, ne bih našla 'svoj mir'..

Da, Kre, tak oje tada bilo. Ja sam im danas zahvalna jer sam tako razvila obje ruke, i time obje polovice mozga.

E sad, jesam li našla svoj mir? Bome, već jedno dulje vrijeme mi se čini da jesam.

Kako opisati taj osjećaj? Sva sam u jednoj točki, a istovrmeeno sam svuda.

Obavila sam građansko pravo i dužnost i obavila glasanje. Vidim, ništa novo u lijepoj našoj. Bome, kako netko reče, postoje glupi ljudi, a i glupi narodi. U stanju smo stati na grablje dvaput, triput, stoput. Neka nam.

Moj mikrosvijet funkcionira. Jureod prošetah kvartom, i zaključih kako sam doselila u kvart - staraca. U kafićima sve neki stari ljudi, 80+, pa ja izgledam sasvim mlađahno :) I sve mi je nadohvat ruke, i posao, i djeci škola, dobro je to. Samo se još moram ubaciti do kraja u mod - bacanje stvari, i bit ću lagašna kao perce.

Jutros prošetah... malo mi slova bježe

divni su ti tragovi nas od nekad. to jesmo mi, al nismo mi...gotovo je sve isto (način, put, opažanja,d vojbe) a nekako smo sada drugačiji. meni npr znače ti i takvi neki dnevnici...ja sam isto dugo godina (mislim da imam sačuvane one između 30. i 50. i neke) pisala dnevnike, potom blog već desetljeće..i dobro se vratit nekim svojim mislima, zapisima...iako kako veliš, malo nas zapanje...toliko emoija, euforije...danas sam ipak puno mirnija. no je li to ona istinska mirnoća koju sam našla ii je to samo povremeni zastoj neke brzice (jer valjda tamo kam se ulijevam nemre sve to progutat) i tak...baš lijepo da si to podijelila i našla...bit će vjerojatnoo toga još?

Zapravo se pitam - treba li čuvati dnevnike? Pričam s frendicom, i njoj velim - ne treba. Jer mozak procesira i pobrine se da zaboravimo ono što trebamo zaboraviti. A onda nađem tekicu i samo slike navru. Kažu, jedna slika, tisući riječi. Ali ove moje riječi izazvale su mi tisuću slika, i emocija..

Hej, Mai :) Bude još, ako ga ne bacim, tj. spalim.

znam da sam već dosadna koko, ali ovo o čem pričaš (slike koje vidiš) je upravo ono što je m. proust opisao u svom putu k swanu:
: "...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."

Prošlost ostaviti prošlosti. No, čudan je osjećaj kad vlastita djeca dolaze u tu dob, a ja se čitam iz tog vremena.. Meni je bilo tada teško, hoće li i njima biti? Sada imam dojam da su lepršaviji od mene, da ima više lakoće u njima nego je bilo u meni..

zakaj bi palila? nemoj...pusti...ostavi...morti djeci danas sutra bude značilo kaj? ja ima hrpe svojih pisama, raznih zapisa, priča, dnevnika...ha ha...šalila sam se i rekla djeci da im neću ostavit nekretninu al ću im ostavit nešto vrijednije...nasmijale su se, ali znam da ova jedna točno to želi (a ne nekretnine)...valjda zato što ih ima?

Proust je divan :) Sjećam se neke lektire, bome ne znam naslov, Proust, i vele mi kolege iz razreda, prvih 80 stranica ne treba čitati, onda se tek počinje nešto događati. Ali, ja krenula od početka, a ono - prekasno! Opisi da ostaneš bez daha.. To mi je bio najbojli dio knjige..

Ne znam bih li htjela da me čitaju iz tih dana.. Htjela bih da me pamte ovakvu kakva jesam sada. Mislim da im te neke spoznaje nisu nužne. Da bi im mogle i zasmetati. Kao što ni ja o svojim roditeljima ne želim znati neke detalje.. Želim vjerojvati da su bili sretni, i kao djeca, i u braku, i da su bili presretni kad su mene dobili..

meni su u tom smislu prekrasni kadrovi mostova okruga medison...a i knjigu sam čitala...meni to onak baš fora kak djeca tek post festum upoznaju svoju majku...sin reagira loše i nije mu drago a kćer upravo suprotno...no na koncu ju prihvaćaju takvu, divnu ženu!

a glede izbora, nažalost naslućivala sam to...svoj koment na tu temu ostavila sam tamo kod wasyx-a al nisam sigurna jel će baš većina shvatit što sam htjela reć (iako sam rekla kroz krasne misli i kroz citat j.lukovića)!

Coco, nadam se da ćeš naći nešto iz ovoga dole za sebe, nikada lagodan život nije stvorio velikog čovjeka ( ženu ), ako to išta znači, u konačnici Ti si jedina Blogerica s kojom sam se našao na Dejtu, valjda ima neki razlog??

"Istinski duhovne osobe iskazuju zdrav razum i praktičnost, visoku energiju, stav nepristranosti i vedrine, kao i neprestani trud da uspostave odnos sa svime što im donosi život. Korijeni duhovnosti su naravno, duboka unutarnja predanost Bogu, želja da ga se zadovolji i nesebično služi, i na kraju da se ujedini s njime u Božanskoj ljubavi. Međutim, ti dublji osjećaji, nisu za javno iskazivanje. Izvanjski se oni manifestiraju u ljubaznosti, prijateljskoj brizi, suosjećajnosti (empatija) i ostalim duhovnim kvalitetama.

Smirena osoba odražava spokoj u svojim očima, profinjenu inteligenciju na svom licu i pravilnu osjećajnost u svome umu. To je osoba odlučnog i hitnog djelovanja, ali je ne potiču impulsi i želje koji joj se iznenada javljaju.

Nespokojstvo, je to što uznemiruje i raspršuje um – zamučuje viziju uzrokuje nesporazume. Emocije i promjenjiva raspoloženja zamučuju našu viziju. Većina ljudi ne djeluje u skladu iz razumijevanja, nego u skladu sa svojim raspoloženjima. Kada dvoje ljudi osjeća neograničenu međusobnu privlačnost, kada su spremni da se žrtvuju jedno za drugoga, oni se istinski vole. Željeti savršenstvo voljenoj osobi i osjećati čistu radost misleći na tu dušu, božanska je ljubav, to je ljubav istinskog prijateljstva.

Yogananda je iz toga razloga onima koji su se željeli dugoročno vezati preporučivao prvo da potraže duhovnu kompatibilnost sa svojim izabranicima, pa tek onda mentalnu, emocionalnu i fizičku. On vezu nije vidio samo kao ispunjenje želja, već što je mnogo važnije, kao mogućnost da se nauče temeljne duhovne lekcije: Nesebičnost, odanost, ljubaznost, poštovanje i povjerenje...:)))

How to spiritualize your relationship. “The soul loves to meditate, for in contact with Spirit lies its greatest joy.”


Through meditation and introspection, learn first to love yourself in the soul way, by sensing the hidden joy of your own being. Then, with that egoless love, reach out to touch your spouse, your children. Refine your love so that it becomes more and more pure; so that it contains less of the consciousness of „I and mine“. Love your family as you love yourself: for their souls, not merely their personalitis.

As we perfect our inner natures, we achieve a balance betwen reason and feeeling, end between wisdom and love. Man become kinder, more compassionate. Woman become more reasonable, less emotioanl. We all long, at least subconsciously, to achieve this balance; that is why we find ourselves instinctivly drawn to the opposite sex. Our attraction is far more than physical. It is born of the disare to achieve perfect balance within ourselves. The more we achieve this inner balance, the less we have to affirm it outwardlay, in human relationship. The longing then develops in our hearts to atttain inner, soul relationship with God.

In describing spiritual relationship, I want to emhasize this final point: That relationship, as such, is in no way a panacea; it is what you do with relationship, and for that matter with any human condition, that determines whether your progress will be toward greater freedom, or toward an increase of delusion.

I find that a great deal of energy is wasres in wondering, „When am i going to meet my soul mate?“ For someone who is one the spiritual path, it is wises to seek God first of all, deeply. The Lord will send the right person to you, in His own time. Through your meditation and devotion you will develop the magnetism to attract such a person. Develop spiritual magnetism through daily communion with Him, and you'' draw true friends to you, who are compatible with you on tthe highest, soul level.

Learn to Meditate

“The soul loves to meditate, for in contact with Spirit lies its greatest joy.” Yogananda
Meditation is natural and deeply rewarding. It offers a direct and intuitive experience of states of consciousness that are healing and inspiring:

Inner peace, self-acceptance, unselfish love, vitality, creativity and a calm joy that transcends life’s ups and downs.
The benefits of meditation, which are many, have been amply documented by medical testing. Just try searching the internet on the “benefits of meditation” and you’ll be amazed!

There is an Indian saying that has become Ananda’s fundamental principle: “Where there is dharma, or right action” (that is to say, action in tune with truth and spiritual ideals), “there is victory.” When we put principles first in our life, everything goes as it should, and there can be no failure. As the Bhagavad-Gita says, “Oh, Arjuna, know this for a certainty: My devotee is never lost.”" :)))))))))))))))))))))

i da, još nešto...strašno je da hrvati (građani RH) i nakon 25 godina demokracije i nadalje ne biraju tj ne glasaju ZA, već PROTIV!

Evo posebno na Coco kratak motivacijski govor : " "Napoleona Bonaparte je govor nekog nadarenog lokalnog retoričara (uoči završnog obračuna sa okupatorima Korzike kod Ponte Nouva) u Korzičkoj Corti - Narodnoj Skupštini, za kojeg je sam tvrdio da ga je znao napamet čitav život, toliko dirnuo da će ga kasnije jednom prilikom na licu mjesta parazafrirati:

"Kad bi za stjecanje slobode bilo dovoljno tek je željeti, svi bismo bili slobodni. No povijest nam pokazuje da tek rijetki uživaju u blagodatima slobode, jer tek rijetki za nju imaju dovoljno snage, odvaznosti i moralne uzvišenosti". Napoleon je bio veliki Strateg, ali je znao biti velikodušan, znao je praštati, Upravo to to ga je učinilo velikim! :)))

a jebate c/p i ko im a volje to čitat

Pa Djuro, ne brini, jednog dana ćeš se ohrabriti pa ćeš
prići nekoj curi u nekoj situaciji i pozvati je na kavu, od
tuda sve počinje, od rješenja vlastitih kompleksa i strahova..,
ionako nemaš što izgubiti, kada si već na Blogu..:)))

đuro, zakaj izmišlljat toplu vodu ak je netko to već učinio.. dakle, ako je netko nešto rekao pametnije i bolje od mene, uvijek ću cc/p...ne pere me ego. dapače, volim kad je netko pametniji od mene...to mi je tek izazov!

Kad bi me netko sada pitao za neki mudri savjet, rekla bih mu: promatraj sebe i oko sebe, zaboravi vrata koja su ti zatvorena i potraži vrata koja su ti otvorena, i slijedi taj put, koliko god se činio sulud i nemoguć.

iako sky nema mjeru. u stvari usudila bih se rećći sky da su ti suvisliji ovi dijelovi koje ti napišeš nego li ovo kaj c/p...samo da sa malo više potrudiš? a što se hrabrosti tiče, bolje šuti...nisi ni ti neki za doć na kavu (gera,ja)...?

dobar savjet koko, mudar! but, zašto onda ona izreka; kucaj i otvorit će ti se? i često sam se pitala...zašto sam uporno kucala (dok jesam) kao da će se otvoriti? jel to ona zbog nade koja umire posljenja, jel zato što smo komotni pa smo npr u emocijama već u stadiju kad je sve pripremljen i treba pčpet uživat plodove...a potom slijedi zajeb? pa ti se neda sve ispočetka?ili je to ona ljudska potreba...ići utabanim stazama tek s povremenim...izletima u nepoznato (koje nam je poznatoo jednako kao i ove utabane)?

u stvari, čekam rezultate izbora pa sam tu...

Gera je bezobrazna, a sa Vama se Mai nisam našao na kavi
zbog zdravstvenih problema, da sada ne objašnjavam, što ne
znači da se nećemo naći..Uostalom vi ste toliko nahvalili Coco
da je to već bilo 80% dovoljno za Dejt s njom...:)))

mi smo opet gubitnici /svi mi/ bez obzira kakvi biti lrezultati...jel pobijedi hdz ili sdp...imat ćemo nove izbore...dok nas neki bankrot države ili što već (protektorat) ne otrijezni. ja danas nisam pila bambus (malo sam jučer i sinoć pretjerala pa nisam mogla spati) već čisto vino! nek bude bistra glava...nema smisla da moram fotkat ko kolinda (dosta sam jučer fotkala cijeli dan) da bih zapamtila za koga sam?

bome i koko je nahvalila tebe....tak da mi je drago da je dejt uspio! još samo da slijedeći put ponesete epruvete i eto...iskre!

Honore de Balzac: "Sretan je onaj čovjek koji može izraziti svoje misli i osjećaje!" :))

Otvorena vrata ne bih poistovjetila s utabanom stazom. Recimo, nekomu se otvara put u inozemtsvo, ili odlazak u drugi grad, ili promjena posla.. to nisu utabane staze.. ili veza s nekim tko mu baš i ne paše..

I šta sada da mene vidite s nekim super komadom i da Vam otkrijem
istinu da mi je to uspjelo iz 100-tog pokušaja i velikom upornošću,
a ne urođenim talentom, koliko od Vas bi bilo spremno platiti tu cijenu????

Hmmm, super komadom za mene, lijepa žena je dragulj,
a dobra žena je riznica..:))

nesporazum koko, niti ja otvorena vrata ne smatram utabanom stazom. više sam radila komparaciju ljudske potrebe da jednako (ili gotovo) ima potrebu za utabanim stazama i poznatim stvarima kao i za novim (tzv avanturom)...no pri tome ne mislim samo na osjećaje...utabane staze postoje i u poslu...a također i avanture. to je ta potreba judskog mozga...i za jednim i za drugim! to je tek prava mjera...i jedno i drugo daje potrebno čovjeku...izazov pokreće nove puteve i sinapse, a rutina proširuje već poznate! reklo bi se sklad nemogućeg, ali i te kako je moguće. i potrebno!

sky, trust me...tebi dobro, meni dobro! dok god te ne poznajem, tak mi svejedno koji i kakvi su kkomadi. al kad i ako si moj, onda si samo moj i božji! ha ha...šalim se...al generalno to je istina!

eh, idem sad gledat malo taj vašar taštine...značajnih beznačajnika!

haaahhaaa ha ha