SKY IS THE LIMIT - LE JOUR DE GLOIRE EST ARRIVE

To da je digitalni svijet već dugo činjenica umjetničkog života i da ga je u nekim segmentima stubokom promijenio, nije nikakva novost, velebno otkriće. Ako pak stvar suzimo na tekst, možemo se podsjetiti hiperteksta, kao jedne od prvih pojava koja je iz digitalnog svijeta nula i jedinica ušla u svijet umjetnosti teksta.

Meandri koje je otvarala mogućnost »klika na link«, koji je odvodio tekst u rukavce na način da se i sam čitatelj mogao osjećati kao (su)kreator teksta, intrigirao je mnoge umjetnike sklone istraživanju. Nije se hipertekst nešto previše proslavio niti postao šire prihvaćenim načinom komuniciranja umjetničkih tekstova, ali ostat će zabilježeno da je nudio (i nudi) drugačiji pogled na sukcesivnost teksta.
U međuvremenu je digitalija, posredovana realnost ili posredovani realizam ako hoćemo, ušla u sve pore umjetničkog života. Pojavom društvenih mreža i umjetnost teksta doživjela je nove promjene, prilagodbe, nova promišljanja. Twitter poezija s ograničenim brojem znakova jedno je od tih promišljanja, no nas ovom prilikom zanima jedna druga društvena mreža i naše, domaće prilike. Prilike u kojima dio umjetnika (i onih koji se takvima ne smatraju, ali proizvode tekstove koji se mogu smatrati umjetničkim) uspješno koristi Facebook kao mjesto objavljivanja i dijeljenja umjetničkog teksta...


»Dječje nebo«

Treba mi šutnja poput krika
kojeg nitko ne čuje visoko na planini

gdje ni zvijeri ne traže stanište ni hranu

samo rijetko ljudi navraćaju planinareći
da se privremeno sklone od sebe

od penjanja ubrzani otkucaji srca
začepe im uši manjkom kisika

zabavno im je pod šatorom
ostati budnima cijelu noć

ne slijedeći svoje karijere
koje se slijevaju niz padinu

one će ih ujutro veselo dočekati
poput dragih gostiju

otkrivajući im kada se spuste dolje
da im je tamo bilo lijepo
s neizlječivim narkomanima

koji više ne žele da budu ništa drugo
osim video-igrica na dječjem nebu

ne pomišljajući da sve insceniram za sebe
dlijetom kojeg je bog uposlio na mom licu

on neprikosnoveni moćnik zna
da je svoj dio slabosti sakrio u mene.

Slavko Jendričko

Link