SKY IS THE LIMIT - LE JOUR DE GLOIRE EST ARRIVE

Ovako se objašnjava povijest nastanka ove pjesme:

Pjesnikinja, koja je živjela u Baltimoreu, nikad se ranije nije bavila pisanjem poezije, ali se okušala u tome na molbu mlade njemačke Židovke, Margaret Schwartzkopf, koja je živjela s Mary Frye i njezinim suprugom. Margaret Schwartzkopf bila je zabrinuta za svoju majku, koja je bila bolesna, ali koju Margaret nije mogla posjetiti zbog sve snažnijeg anti-semitskog ozračja u Njemačkoj. Nakon što joj je majka umrla, Margaret se povjerila pjesnikinji kako joj je žao što se nije imala priliku isplakati na grobu svoje majke, što je ponukalo autoricu da za utjehu svojoj stanarki sastavi spomenute slavne stihove na smeđoj papirnatoj vrećici.

Nakon toga, Mary Frye se nastavila baviti pisanjem, ali ostala je zapamćena po ovoj pjesmi, koju je postalo uobičajeno recitirati na pogrebima i u drugim tužnim i svečanim prigodama. Pjesma je doživjela prijevode na nekoliko svjetskih jezika..

Nemoj stajati na mom grobu i plakati

Mene nema tamo, ja ne spavam.
Ja sam u tisuću vjetrova koji pušu,
Ja sam snijeg koji tiho pada,
Ja sam nježna jesenja kiša,
Ja sam sunčevo svjetlo na zrelom žitu.

Kad jutrom se budiš u tišini
Ja sam hitra živost u visini
tihih ptica koji kruže u letu
Ja sam zvjezdano svjetlo u noći,
Ja sam u cvijeću koji cvate,
Ja sam u tihoj sobi.

Ja sam u pticama koji pjevaju,
Ja sam u svakoj lijepoj stvari.
Nemoj stajati na mom grobu i plakati,
Mene nema tamo. I did not die.

Mary Elizabeth Frye ( 1905. - 2004. )

P.S. Pitao sam školskog prijatelja zašto je stavio baš ovu pjesmu na FB, rekao
mi je da mu je prošli tjedan preminula supruga..:(((

P.S. Iz knige "Grobnica za Borisa Davidovića" od pisca Danila Kiša:

"Stari su Grci imai jedan poštovanja dostojan običaj, onima koji su izgorjeli, koje su progutali
vulkanski krateri, koje je zatrpala lava, onima koje su rastrgale divlje zvijeri, ili proždrli morski
psi, onima koje su raznijeli lešinari u pustinji, gradili su u njihovoj Domovini takozvane Kenotafe,
prazne grobnice, jer tijelo je vatra, voda i zemlja, a duša je alpha i omega, njoj treba podići Svetište"

P.S. Rođendan mi je čestitala jedna Blogerica i preko 290 FB prijatelja..:))

o da, godinama sam dolazila na grob svom pokojnom suprugu na miroševcu no onda mi je njegova kćer rekla da uopće nije tamo...da je tražio da njegov pepeo raznese po rtu kamenjak (istra) gdje smo nas dvoje proveli neke nezaboravne dane i godine! neki događaji i ljudi su vječni...ma gdje bili (čak i kad ih nema)!

Iz knige "Grobnica za Borisa Davidovića" od pisca Danila Kiša:

"Stari su Grci imai jedan poštovanja dostojan običaj, onima koji su izgorjeli, koje su progutali
vulkanski krateri, koje je zatrpala lava, onima koje su rastrgale divlje zvijeri, ili proždrli morski
psi, onima koje su raznijeli lešinari u pustinji, gradili su u njihovoj Domovini takozvane Kenotafe,
prazne grobnice, jer tijelo je vatra, voda i zemlja, a duša je alpha i omega, njoj treba podići Svetište"