Laprdarij

Razmišljam si, koji je to trenutak kad postanemo - odrasli? Kad se cendravo dijete u nama smiri, i pogledamo stvari iz drugog kuta, razumijevajući ih?

Službeno, s 18 smo odrasli. A neslužbeno, znam i one od 89 u kojima još nezadovolj(e)no dijete divlja. Odrastamo li ikada?

Palo mi je na pamet, možda je prosvjetljenje zapravo - odrastanje. Točnije, možda je to trenutak kad to nezadovoljno dijete u nama konačno bude namireno, kad konačno to dijete shvati da se ne vrti svijet oko njega. Kad prestane durenje, furenje, ljutnja, zamjeranje, bijes, jer to dijete u nama nije dobilo igračku koju smatra zasluženom. Pih!

Pak si mislim, u kojem trenutku je moj život postao - smiren, sretan, dobar, smislen, koji još pridjev? U trenutku kad sam shvatila da dijete u meni nema pravo očekivati od ljudi ono što ti isti ljudi jednostavno ne mogu dati. Ili ne žele. No, bitnije mi je ovo - NE MOGU. Da ljudi imaju ograničenja i ne mogu preko njih. Drugim riječima, kad odraste to dijete u nama.

Kao što se ne ljutimo ako nam pas nije u stanju otići na kisosk i kupiti novine, a neki psi to eto znaju, tako se nemamo pravo ljutiti na ljude koji nešto nisu u stanju. A ego je nezgodan, i ljudi će svakakve predstave odigrati, optuživati druge, ali neće jednostavno reći - ja to ne mogu ili ne znam.

Onaj tko je u stanju jednostavno priznati da nešto ne može ili ne zna, taj je već na putu prosvjetljenja. Jer, ja ne moram sve znati. Zato i postoji učenje da naučim ono što ne znam. A ako i dalje ne znam, ok, nisam u stanju to svladati. Ništa strašno.

Dijete u nama je sramežljivo, ranjivo, i neugodno mu je kad je ulovljeno da nešto ne zna. Jer su ga naši roditleji znali povrijediti, ismijati, pa čak i rugati mu se ako nije nešto znalo, a očekivalo se da zna. Prestrašno! Dijete u nama odraste kad dobije dozvolu da - ne zna. Ok je ne znati. Ok je čak i ne željeti znati. Ima tko zna. Pa iz toga proizlazi da je ok i da drugi nešto ne znaju. I da ne žele znati. Možda ih ne zanima, možda im je preteško i nisu u stanju.

Selekcija će već napraviti svoje. Bude se nagrađen za svoje znanje i spodobnosti, ili nenagrađen. Svatko se od nas nađe tamo gdje mu je mjesto. Nezadovoljni svojim mjestom ili pozicijom? E, nisu drugi krivi. Da smo si na vrijeme priznali kako ne znamo, ne možemo, ili ne želimo, vjerojatno bismo bili na boljoj poziciji.

Sve ovo se odnosi i na emocije, partnerstvo, suživot, suradnju, i ostale 'su'

dobro primjećeno, Coco :)

Fala, Pero :)

jedino je ovo "na vrijeme priznali" malo upitno

nije svakome to "na vrijeme" identično
jer
da bi povezali sve faktore često moramo pričekati poveznice koje nedostaju
a to zna potrajati

Ja mislim da su poveznice stalno prisutne, samo ih ne uočavamo. Jer nas ego zasljepljuje. Ili jednostavno nismo dovoljno zreli uočiti ih.

Ovo 'na vrijeme ' bi značilo - prije nego smo nešto zeznuli :)

točno

ono što nam je ego u stanju zastrijeti
vrlo često bi nam dalo puno jasniju sliku
i nebi tada mnogo toga doživjeli preosobno i sa apriori odbijajućim stavom

Da se ispravim zbog onih kojima ego ne dozvoljava formulaciju 'da smo zeznuli'. Daklem, prije nego je nešto pošlo krivo :)

Proizlazi da je ego zapravo to uplašeno i nesigurno dijete u nama.

ustvari, naša bitka sa vlastitim egom odlučuje o tempu naših spoznaja

Nadalje proizlazi, u komunikaciji s takvima u tom trenutku pomaže ako se prema njima ponašamo kao prema maloj djeci. Dok ne ojačaju. A s druge, koji fak? Izvoli odrasti već jednom..

Točno, Pero :) Ja volim promatrati vlastito ponašanje i uočiti, recimo, gle, ovo ide iz ega :) Samouvjereno mogu reći da je to visoki stupanj samopoznavanja.

vjerujem da svatko to na neki način mora odraditi sam za sebe (kolko god da traje)
podilaženjem nećemo nikoga natjerati da se zamisli

Da obrazložim - kad osjetim nekakve senzacije po tijelu, neku nelagodu, onda znam da idem iz ega. Jer kad nastupam iz odraslog, onda nema negativnih emocija, i sve ide glatko. Postoji osjećaj lakoće, onaj 'to je to'. Ili čak osjećaj blaženstva :)

Slažem se, Pero, no ako nastupimo pregrubo, ne postignemo ništa nego zatvaranje tog drugog i potvrdu njegovih stavova da je sviejt grozan. To je umjetnost, vrhunac komunikacije, kad nas netko komu je dijete u njemu jako osjetljivo, čuje :) Kad uspijemo voditi razgovor tako ne aktiviramo obranu (ne rascmizdrimo dijete u njemu), već dobijemo da nas taj čuje.

da.
vrlo je lako detektirati loše

ono što je teško
je da si priznamo da to ide iz nas i zbog naše umišljene veličine
lakše je zato pripisti to loše onom drgom i objasnit si da je on uzročnik tog negativiteta

pripisati*

drugom* :)

fakat brzam

Ja se znam koji put igrati i recimo vidim mrgodnog službenika, i onda zaigram na kartu veselja, ljubaznosti, razumijevanja i - otopim ga. A isto tako mogu i ja biti mrgudna, i što ću dobiti? Sinergijom može i konflikt nastati. A ovako dobijem i više nego što sam tražila..

A meni to i nije neki trud jer sam uglavnom vesela :)

I to je fakat velika istina, da trebamo mijenjati - sebe. Mijenjajući sebe mijenjamo i ljude oko sebe.

akcija izaziva reakciju

kad sazorimo postanemo sposobni predvidjeti kakvu ćemo reakciju izazvati našom akcijom
i tada je lako odabrati između ponuđenih :)

Kad konačno odrastemo, život postaje pjesma :)

https://m.youtube.com/watch?v=2itg-z1I_bE

s jedne strane "hranite" dijete u drugome, a s druge strane te iste osobe koje se vješaju po drugima jer očekuju- nazivate kradljivcima energije (da bum fina).

Nema mi gorega od toga kad se odrasle osobe prema životu odnose kao djeca. Ne mislim tu na igranje, jer se i sama igram, nego na odgovornost prema sebi i drugima. I prema takvima nema razloga u rukavicama da čim prije odrastu.

Da, Pero, upravo to, i tada više nema praktički granica :)

Hehe, Pogni :)

lako je, Pogni, biti surov u svrhu čuvanja vlastitog mira
al je teško biti takav prema voljenima
prema njima imamo obzira i unatoč tome što to nije baš stimulativno za njihov razvoj
u stanju smo im progledati kroz prste

Uvijek sam za nadogradnju sebe- bazne kakva jesam
ali za promjene nisam.
Niti očekujem od drugih da se promijene.
I ljudi se ne mogu promijeniti. Vuk dlaku mijenja..

Moja draga prijateljica udavala se 4 puta. Poslije svake rastave mijenjala se temeljito, kao i profil muškaraca koje je voljela.
Figu.
Svaki muškarac i svaki brak bio joj je samo varijacija na temu.
I ovaj peti je :))

Surovost je samo oblik ponašanja djeteta u nama. Kad dijete misli da se treba ponašati kao strogi roditelj. Pih! Tko još voli stroge roditelje?

Možda sam deset puta povisila glas na dijete- sad je veliki oženjen muškarac.
Tolerantna sam prema svima do beskraja
ali ne hranim neodgovornost u nekome. Ne mislim tu na ono hoće li netko baciti smeće, nego na odluke koje donese i iza kojih stoji.
Uz takve ljude se osjećam nesigurno.

ništ se ona nije mijenjala
mijenjali su se muškarci kroz koje je ona tražila sebe

i dok god misli da će se naći u slijedećem, bit će ih još
il bu se umorila i onemoćela

Ljudi se mijenjaju, dovoljno je pogledati samog sebe unatrag... Otpor prema mijenjanju je isto simptom.

sorry, sljedećem

Pogni, što je za tebe 'odgovornost'?

perce, niti si se ti promijenio, niti ja, niti coco
niti se nećemo
koliko se god trudili.
Kad smo kod promjena, ošišala ja kosu koja je bila do stražnice i sada je kratka..kratka.
al to je samo privid :)

Da, i ja mislim da ta žena ništa nije promijenila kod sebe. I nije ništa naučila.

imala si divnu kosu, do guze (nju je bolje ne komentirat :)

recimo coco da se dogovorimo da se sutra nađemo na kavi u 10 i da sam ja sigurna da ćeš ti doći u 10 a ne da ili nećeš doći ili ću te čekati ili ćeš se nekako izgovoriti..
recimo, to je ono bazno..svakodnevno

I meni je drago kad se netko drži dogovora. Iako poznam i družim se i s onima s kojima se je teško dogovoriti. I oni imaju svoje kvalitete.. PA onda dogovori s njima idu pod 'možda'. Ako se dogode, dobro, ako ne, opet dobro. Kad me trebaju, točni su :)

odgovornim smatram onog za kog znam da će učiniti sve što je u njegovoj moći (ne znači da će i uspjeti, ali znam da će se potruditi maksimalno) da bi napravio ono što je obećao ili što smo se dogovorili ili ..

ajte ne dramite sad..
u današnje vrijeme i tehnologije komuniciranja vrlo je lako iskorigirati i dojaviti svaku nemogućnost

Imala sma frendicu koja je kronično kasnila, i to onak, poštenski. Bila i na disciplinskoj na poslu zbog kašnjenja. I kaj da se ja zbog toga uzrujavam? S njom sam se tak dogovarala da nije bilo bitno jel bu došla točno ili ne.

coco, nisam rekla da se i ja ne družim s takvima kod kojih je dogovor lutrija, ali teško da bih ga imala za partnera jer kao partneri nisu pouzdani

Da, Pero, uostalom, ljudi se predomisle. Ako je nešto meni važno, ne znači da je i ovom drugom jednako važno.

Ok, Pogni, takva si.. Nisu svi takvi..

perce, aj me ne gablaj

meni obično za dogovor treba proputovati 40 km i kad ja dođem a druga strana koja živi 100 m od mjesta sastanka kasni jer joj se kasni, onda odem- pa ti dođi sljedeći put 40 km ili nemoj ako ti ne trebam.
i ne jednom sam to napravila.
jebeš tehnologiju, obavijest da ćeš kasniti ne znači da onaj drugi ne čeka

a i ak ti ne javi, opet si na dobitku :)
tada znaš kolko mu/joj je stalo

Ne znam, ja se otkad su mi starci umrli, ne oslanjam ni na koga. Ako bude tamo gdje je rekao da bude, zahvalna sam mu. Ako ne bude, ok, to je njegovo pravo. Možda ja gubim time, no ne mogu drugomu govoriti što i kako..

desert ne prakticiram za gablec :)
draži mi je podvečer, kad sam opušten

https://m.youtube.com/watch?v=5AJ5dmrY4X0

Idem ručkić krčkić, lepo se imajte :)

ma sve ok
nisam isključiva što se tiče prijatelja i bla..bla..
za takve koje moram čekati obično napravim zajeb pa se dogovorim ili se nađemo pri meni doma ili u uredu, pa ih načelno ne čekam.
komentira to u smislu da to nije dijete u njima, nego neodgovornost prema drugim ljudima.

kod mene nema ručkić krčkić
jučer sam radila sarmu i čvarke
i nek izvole ko je gladan

i ja sam to rješil jučer :)
piletina sa šampinjoinima u saftu s vrhnjem i bijelim vinom
tijesto, juhica i salata od crvenog radića

jedino mi fali desert
tu mi zakazala kuharica skroz :)

al nije prvi put

bumo i to preživeli