Umorni Bukovsky

Ti to nazivaš primjerom o čemu da pišem. Ma, piši nove, ako stare nisu za objavu. Mislim da je naslov izuzetno dobar i prihvatljiv, Nikog ne vrijeđa, nikog ne češe i ne svrbi a imam priču....samo ju trebam napisati. Znam, to nas sve muči....ta patetičnost nenapisanih priča...

.Evo ti naslov: Jednog dana, kad snijeg zamijeni kise.

Kasna jesen u šumi koja više nije moja
Uzeli mi šume.
Eto dvije rečenice za početak.
Nije to briježuljak s potokom ili proplanak s izvorom. Ma ne. Uzeli su mi čitave šume gdje sam odrastao i gdje je moja duša sazrijevala.
Stajao sam i gledao.
Nijem.
( nastavak jednog dana kad snijeg zamijeni kiše )
Kad se prsti odlede i kad se magle dignu...
Gotovo.
Primjer kratke priča o tome kako pisati kratke priče. Jel da ti se sviđa?!
Svi su glavni likovi u mirovini, pa, ili su umorni, ili su bolesni ili su umrli....
Željko, tebi kažem: " Ustani!"
Ne vrijedi. Trebam čudo da bih napravio čudo i opet ne mogu promijeniti red. Mogu i trčati ali red ne mogu prestići...
Obično vrlo brzo potegnem sudbinu kad me riječi ostave. Prebrz sam. Trebao bih sa sudbinom polako.
S. .d .. n .!
Ajde !
Nije ovo prazni Maksinir i podsljemenske siromašne kućice...Kamenom su zidali ograde jer šume nisu njihove....
Ja bih sve to na blog!
Onda moram dežurati a nemam što braniti....igram se kratke priče jer ne znam napisati pravu...dobro...dobro...ne znam i neda mi se....Ja bih htio priču koju kad kritiziraš dirneš mene u najslabiju kariku. I pizdim....

Hoćeš kritiku?

Da...ali za priču a nje nema . Ovo gore ne mogu braniti. a ako mi sada napišeš da ne znam, ja bih priznao da ne znam i da ne smijem. Priznao bih ....na blogu ne bih.

Ljenčugo!

Zašto mi fragmentira zapis? Prvi put samo tri reda, drugi put pola , treći put ovo a kraj se izgubio?

Garavuša i ja baš gledamo onu malu kućicu u dvorištu i svatko misli svoje, Misim da je to sjenica stanarka a Garavuša misli da je lijep zalogaj. I nijedno joj se ne ruga, i nismo u sukobu interesa. Ja joj kažem. piši ptico, sjenice, stanarko a ona pjeva svoju pjesmu.

Tonka nas gleda sa strane i razmišlja o zecu...zovemo ga Jurica Zec.

I bjaše subota popodne u isčekovanju valencije i barceleone....dudh kaže da je ribana, pomješana i kuhna jabuka i mrkva dobra za mršavljenje ali prije jela a za debljenje poslije jela....Dudh je filozof.
Sve manje je filozofa na selu. Ne zato što selo postaje manje mudro, selo odumire....sva manje je ljudi, oćenito...dolazi do industrijalizacije mudrosti..

Seljaci se rađaju u gradovima.

Je l to nešto nije u redu s blogom?

I mudrost, i seljaci, i filozofi žive u gradovima.

Kapitalizam je devastirao selo.

volim tvoje priče :) i pa i ove koje to nisu :)

niste u sukobu interesa :)))))

i kad snijeg zamijene kiše i kad kiše zamijene snijeg i kad sunce zamijeni kiše .......pišiiiiiii ljenčugo :)

Nisam ja ljenčuga, to su tkz, lijene priče. To su priče koje se pišu jako polako. Imamo dvije rečenice.

ok nisi lijenčina ali ne voliš prat prozore :)

Mogu ih i samo obrisati, a kiša i snijeg neka ih pere. Trebam napisati, ja trebam, ove jeseni, napisati bar deset rečenica koje na nešto liče, zbog kojih se ne moram stidjeti a da nisu s korijenom s googla.( ima tamo dobrih sadržaja i štos-priča...)

ne moraš bit Krleža, osim ako moraš :)))
meni je pisanje svojevrsna terapija
kristaliziram si misli
i baš me briga na što liče
važno mi je samo da sam iskrena prema samoj sebi, obično to i drugi prepoznaju

Ok! onda moram čekati i snijeg i kišu. Iskreno, trebam i noć!

medo debeli
u šumama ima gljiva
hajdemo ih brati zajedno

na sunce si zaboravio :)

godila bi lovačka juha od gljiva , uz lovačke priče :)

Stari, imam pet trupaca ( okrugle cjepanice- metrice ) ) u bašči s izbušenim rupama i čekam stabilizaciju vremena da stavim micelij u trupce. Trebalo bi bit bar tri godine bukovača a trupci su ljepši od vrtnih patuljaka,,,prirodni su , u travi....i možeš sjediti na njima na na niskoj klupčici....( nema umjetnog grijanja...sve je prirodno )