Laprdarij

Lijepog li dana :) Uspjela sam nas sve skupiti i otići na Mirogoj u obilazak. Isprintala sam lokacije i išli redom. Sisvete me uvijek iznenade, štoćereć dođu naglo, i svake godine si obećam da ću sljedeć prije Sisveta očistiti i izribati grob. Dosad sam jedanput to pokušala i zaključila da s nekakvim priručnim alatom ne mogu puno. Izrasla nekakva žilava mahovina na kamenu koju bi valjda trebalo zbrusiti nečim ozbiljnim. A love nikako nasmagat za taj dio. Da su Sisvete češće možda bi lakše bilo.

Potrebno je i upisati slova na spomenik za moju bivšu sveki, sad gledam ponude na internetu. Nema mi druge nego otići gore pa osobno to dogovoriti.

Sjećam se da sam kao klinka nakon Sisveta doma radila male grobeke i govorila, ovo je za mamu, ovo za tatu, a moji se križali. Uzela bih baki malo onog šljunka u bojama kojim je ukrašavala grobeke i bila bih vrlo kreativna :) I danas sam odmjeravala grob svojih bi li se dalo nekamo metnuti taj ukrasni šljunak. Iz tog groba raste samonikla mahonija, upravo s plavim bobicama, lijepi ukras. Gledam mahoniju i mislim si, gledaju li mene moji maja i tata iz te mahonije?

Najteže mi je bilo na grobu prijateljice umrle prije 4 godine, moje vjenčane kume. To mi je još friško i neodrađeno, nju sam fakat voljela. Ona je bila od onih ako joj treba usred noći nešto, tu sam. A takvih kod mene nema puno. Ako uopće ima.

A sestričnu umrlu prije manje od godinu dana nisam našla, mislila sam da je u grobu sa svojom mamom, a nije. Iz nekog razloga internet mi je odbijao reći gdje je njezin grob. I to bi bilo teško, to ću odraditi neki drugi dan. Sama.

I danas je prvi dan nakon puno dana kad ne radim - ništa. Odmaram, premještam se sa stolca na fotelju i obrnuto. Sve mi je nekako čudno. Možda neki kolač ispečem, tek toliko da se malo mičem.

Dvaput smo naišli na Kolindu gore. Nisam njezina obožavateljica, iako je u posljednje vrijeme nekako politički sazrila, više ne lupeta. Lijepo je vidjeti predsjednicu da se mota među rajom, sa samo dva-tri zaštitara, bez drame.

Što se politike tiče, Plenki nije loš, jest da niš ne veli, ali njegova spika djeluje nekako hipnotizirajuće. Kao glazba. Omami protivnika, uspava ga.

Da se je još Bandića riješit, i idemo konačno na bolje. Bandić je još zadnji ostatak, i vidi se da mu nestaje zaleđa. Navijam za Švaljekicu.

Zaboravih napisat - čega zadnji ostatak. Zadnji ostatak mračnih političara i mračnog hrvatskog doba. Neka mlađi dođu, generacije koje nije briga za partizane i ustaše.

Di je Boža? Nadam se da je dobro :)

Instaliram viber, konačno, i tko mi se otvori? Boža! Kak? Zamalo joj se javih, no pomislim, što će žena mislit?

Kaj još ima novoga? Ne znam, dobro mi je. Rintam na poslu, rintam doma, i to je dobro. Nije za mene odmaranje i nišnedelanje. Šljaker sam u duši i volim vidjeti rezultate. Volim kad se veselim nečem novom, i još kad se drugi vesele, mojoj sreći nema kraja.

prilipo vrime .. a malo bure tek toliko da zamrsi kosu ;))

E, da, bila sma na nekakvoj seansi, nije bitno. A život me gurao u smjeru koji je bio ne samo čudan, nego i pomalo scary. Ali, gura li on, gura. Odoh se ja posavjetovati jel bi to bilo u redu. I kaže meni Svemir - ideš u tom smjeru jer si tako odgojena i to smatraš svojom obavezom. Bila je još neka jača riječ, ne sjećam se, nije predrasuda nego.. hm... A, kaže Svemir, ne moraš ti ići u tom smjeru. I sad ja razmišljam. I zaključim sljedeće. Ok, to je čudno, no ako nešto u meni mi govori da idem u tom smjeru, onda idem. Ako je to zbog mojeg odgoja, onda prihvaćam taj svoj odgoj. To je dio mene. Ne moram? Ne moram. Ali želim. I ok.

Hej, Emo, u Zg nije puhalo koliko se sjećam, baš je bilo mirno, sunčano, na suncu čak i vruće :) Iako je jutros pisalo da je samo 3 C.

Sad me muči koja je to bila riječ..

Zzz.. ili nnnn...

Zabluda?

Pa da, to je moja zabluda da moram nešto, a ne moram. Osjećam obavezu bez veze. U tom smislu.

Ali kad se to okrene u moj izbor, onda stvar štima:) Tak svejedno kak se to naziva.

Najteža je kazna - oduzimanje izbora. Da, na tomu se i temelje kazne. Samo razmišljam na glas.

Isprobao sam ti viber.

Zato je nekomu brak kazna. A onomu tko braku pristupi kao svojem izboru, njemu je sreća :)

Kaj, Krelec?

Jedan moj prepametni frend, nažalost pokojni, rekao je: ja sam sa svojom ženom tako dugo dokle ju god smatram najpoželjnijom i najboljom i naj-naj.. i tako je s njom bio do svojeg preranog kraja..

Aaaa :)