Umorni Bukovsky

Jutros sam se ustao i rekao:
" Idem hodati protiv sebe!"
S ovim kilogramima, i s ovom oduševljenjem, i s ovim optimizmom , uvijek hodam protiv sebe. Ugrožavam opstanak.
Za sva govna koja sam natrpao na i u sebe nisu krivi moji zubi, jer ih nemam. Kriv je oštećeni metabolizam a za njega su krive razne boleštine koje su , usput, mijenjale sve moje navike.

Što je tu mogla učuniti ona sića od mog mozga'!?
Ništa"!

Samo patiti i gledati kako se čovjek pretvara u karikaturu, a kako želi zadržati i dostojanstvo i ponos.
( Pitam se kako biti duhovan i mudar kad sam sve fizičke komponente uokvirio u sarmu, recimo sarmu, ili u čvatke i špek pomiješano s sviježim kiselim kupusom, dimstanom na masti od nedjeljne pečenice i bez osjećaja krivnje.)
Opravdavam ovakav svoj opstanak činjenicom da je opstanak pri kraju. Imam opravdanje umjesto optužbe.
Cijeli svijet jebe vlastito dvostruko mjerilo.
Sva znamo, ali to sve ne važi za mene.
Uvijek sam bio drugačiji ( umijesto torbice s dokumnetima, u jednoj ruci imam šljaku a u drugojmali kofer u obliku lijesa. Nitko me ne pita kamo idem.)
I zašto ne požurim na ovoj hladnoći
A što bi me pitao. Idem tamo gdje će duša otkriti novu dimenziju i gdje će nestati kilogrami.
Tko se pita gdje je to, vidjet ćemo kad stignemo,

U daljini, umjesto zvuka željeznice, čujem zvuk zvona s tornja sv, Roka....
Pitao sam terapeuta da li su to ti glasovi koje ljudu čuju.
Nije znao.

Zar ovo nije smješno : " Biti star je duhovna zadaća!"

Gdje sam to mogao naučti i saznati? ( vidi naslov )

Samo mirno i opušteno...bez stresa. Tek počinje ovogodišnje vrijeme prežderavanja.

Ako ne budem mogao jesti ono što mi odgovara i u čemu uživam ,onda me ne treba ni biti.
Jer,ko zna dal u raju ima toga.

Ali, ako to radiš 60 godina, ne bi li bilo pametno malo stati na loptu?! Jesi primijetio da više ne ide ni Ronaldu, niti Benzamau, ni Sančezu. Možda su ispucali svoje. Tako i ja. Nisam pojeo svu zelenjavu koja je bila predviđena za mene. Tu je kvaka. Sad kada je na redu mrkva i kisela repa, dobijem želju da znam i preživati...Lijepo legnem i žvačem ono što sam progutao a ne pojeo. Da!

čini mi se da nikada nije problem u onome što se jede, nego jedino u količini

Stoka krupnog zuba.

petnaestak godina marljivo nabacivam kile, i tako njih dvadesetak, a sada bi trebao nekom duhovnom dijetom prepisanom iz praktične žene za tri tjedna sve to izgubiti. Mislim da se to može, ali u romanu.

Kre, nije. Znaš da moram voditi evidenciju troškova. Fora je u preradi. Umjesto da se pretvara u enertgiju, ono ide u kilograme. Svakao bi se na mom budžetu primjetila povećanja potrošnja. Nema je. Urota i sabotaža.

Treba imati volje. Za što? Za mučenje sebe, za mazohizam?
Treba imati strpljenja, kvalitetu življenja.
To su za mene ideali.
Nemam.

Kvaliteta življenja?
Ići na operu gladan ko vuk?
Ili bit na zelenjavi....ne buš postal Hulk,garant.
(Govorim u svoje ima,da se razmemo)

Ime

Ispadne mi iz ruku nekakav nalaz u bolničkoj punoj čekaoni. Čučnem da ga uzmem s poda i više nemam snage za samostalno podići se. Treba mi samo malo ali nemam to malo.( pretežak ) Pošaljem telepatski S:O:S i jedan mlađi čovjek mi pruži ruku. Ustanem a on pita u čemu je bio problem. Hm, kažem, u to malo. Da je bio zid u blizini, nitko ne bi niti vidio da smo surađivali, zid i ja!

A da bi izgubio kilograme za to " malo", trebam proći pustinjsko gladovanje, Isusovo: 40 dana na kruhu i vodi....
Da, da dodam, da mi je svako intenzivnije i duže kretanje, opasnost po umorno srce ( blog sigurno to nije ).
Treba imati volju. Imati volju za rizik. A smisao rizika?

sad znam zakaj sam tak pametna (ovo rastežem onak ko zagorci)...pa blizu mi filozofski (faks) a i kćer mi diplomirala filozofiju tak da kad to preživiš, onda si...diplomirao?

Rekli bi: životni akademac. ( jebeš papir i primanje )