Laprdarij

Čitam ovdje rasprave o šamarima i o agresiji.

Čovjek je agresivni stvor. A valjda zato kaj je da bi došao do hrane morao biti agresivan. Jer je ubio mamuta pa je bilo hrane mjesecima. Ili je svaki dan morao obrati bobice. Agresija mu se je isplatila. Ako je htio u špilju, a bila je zauzeta, opet malo agresije i eto krova nad glavom. Ako je htio ženku, a ona nije trčala baš za njim, i budući da je jači, a ona opet ima dugu kosu koja baš fino sjeda u ruku, lijepo ju je povukao za kosu i odvukao u osvojenu špilju. Ako bi sirota urlala, bubnuo bi ju i ova bi zašutila.

Kako ja sve to gledam, sva agresija se svodi na gore navedene tri stvari: hranu, krov (zaštita, toplina), i seks (reprodukciju). Možda nije od prve jasno zbog čega ide agresija, ali u konačnici ide iz jedne od te tri stvari. No, da svedem sve na jedno - a to je reprodukcija. Taj nagon je u nama toliko jak da nas tjera i da jedemo, i da se štitimo/zaklanjamo, kako bi život išao dalje. Čudna je stvar taj život. Mi smo u njegovoj funkciji. On upravlja nama, a ne mi njime.

E da, današnji čovjek, u recimo Europi, živi u visoko organiziranim zajednicama u kojima je potrebno razviti mehanizme za ugodan suživot. Agresija u fizičkom smislu nije dobrodošla. Kažnjava se. Pa stvar sublimira u verbalnu agresiju koja je isto nedobrodošla, ali se tolerira. Jer bolje verbalno nego fizički. Ovisi o zajednici. U nekim zajednicama nema povisivanja glasa. Recimo, kad sam u GB bila u jednom uredu s desetak kolega, a zvonio mi je mob, čudno su me gledali kad sam razgovarala, iako tiho, a nisam izašla van kako ih ne bih ometala. U Mađarskoj su moju ekipu i mene stišavali u redu za karte na željezničkom kolodvoru. A normalno smo razgovarali, nismo urlali.

Upravljanje vlastitom agresijom. To me zanima. O da, dođe meni da nekog bubnem, sve rijeđe, doduše, ali okine me koji put nešto. Uglavnom djeca. I kako to izvesti da drugog - ne zaboli? Ni verbalno, a pogotovo ne fizički? Veli mi bivši - da sam robot. Velim - prestat ću pušit, prestanem. Velim - smršavit ću - smršavim. Pa si ja isto tak velim - smiri se - i smirim se. Ako ne mogu, maknem se. U vrijeme kad sam imala dozvolu za oružje, nisam ga htjela držati doma. Zato jer je oružje jedino i isljučivo u ulozi agresije. A ako je pri ruci, tko zna komu se može smračiti. Drugim riječima, maknuti iz svojeg dosega predmete koji mogu 'poletjeti'. Ako je netko tomu sklon.

E, sad, sklon nasilju. Nasilju su skloni oni koji su bili žrtve nasilja. Logično. I kad dođe do toga da muškarac udari ženu, teško je to ispravljati. Da je meni moć takve vrste, ja bih krenula od uklanjanja nasilja prema djeci jer ako djeca nisu trpjela nasilje, niti sami ne budu nasilnici. Za generaciju dvije imali bismo pitomije ljude.

Jer, kod žrtava nasilja koje su morale razviti mehanizam za preživljavanje uz nasilje, postoje okidači od kojih se oni ne mogu obraniti, koji ih potaknu na nasilje prema drugima. Postoje situacije u kojima si agresor ne može pomoći. A htio bi, i poslije mu je žao. Takav zna reći, možeš mi sve reći, ali mi nemoj nikad recimo 'psovati mater'. E, onda mu niti nemoj to raditi. Jer je on neuračunljiv. Aha, da, on bi MORAO biti pitom, NE SMIJE reagirati agresijom. Ne smije se niti voziti više od 50 gradom.

Eto, isto tako mislim da je nasilje događaj u kojemu i nasilnik i žrtva imaju neku ulogu. Ne govorim o teškim psihopatima koji slučajno biraju žrtve, iako karmički gledano ništa nije slučajno. Kao što sam već i prije pisala, žrtva se ne bi smjela ponašati kao - ne smije mi nasilnik ništa! Žrtva isto treba biti odgovorna i izbjegavati situacije koje bi mogle voditi ka nasilju. Drugim riječima, između nasilnika i žrtve postoji fina i suptilna igra. Koju se ne mora igrati. Ako ja ne pristajem biti žrtvom - opet govorim o ljudima koji recimo žive zajedno, ili rade zajedno, ili su nekako povezani, onda niti ne budem žrtva.

Istinske žrtve su - djeca. Jer su em fizički slabiji, em nemaju pojma o životu i kako bi moglo biti. Zato bih se ja opet vratila na nasilje prema djeci, i kažnjavala ga drastično.

No, odrasle žene imaju puno više alata i mogućnosti na raspolaganju. Ako i ženska djeca misle da je ok ponekad primiti šamar, prema ovoj podsljednjoj anketi, o čemu mi pričamo? Pa ak misliš da je ok, ti ga primaj. I budi s onim koji šamara. Ja neću.

Kad netko veli - ne mogu prešutjeti - to je znak lošeg upravljanja vlastitom agresijom.

Asertivno

To nas ne uče. Kako asertivno komunicirati.

Ja učim svoju djecu kako da to izvedu. S tim da me kći čuje, a sin tak-tak

što možemo tek ako smo savladali dobro priču prava/dužnosti.

Misliš, trebamo sazrijeti? Uh, onda ne bi bilo baš puno kandidata

zato to i je teško..

ček da proskrolam po naslovnici temu..

ah
vjeronauk.

Danas sam održala kratku lekciju jednoj mlađoj kolegici (u 4 oka). Kako se prigovori i negativni fidbek daje u 4 oka, a pohvala se daje pred svima.

izdržiš?

Tako da ako mi želite prigovarati, samo na pvt. A pohvale na blog.

ono..slušaš nečije bedastoće i čekaš do 1:1 sastanka?

Kaj izdržim?

Ja bih mogla samo da sam "glavna" pa da mogu prekinuti i reći "Zapamtite što ste točno htjeli reći pa ćemo kasnije nasamo"

:D

Ne znam, kod nas su sastanci kratki i vrlo konstruktivni. Ako imam što reći, kažem odmah na sastanku, dok je još toplo.

najs blog (pohvala!) :)

sve je to zbog osjećaja nemoći pred ženama.
jadničci su intelektulano slabiji,pa nadomjeste mišićima.
..iako poznajem dosta agresivnih žena...intelektualno,ali da imaju
mišiće...eeee...uhhhhh....ohhhh :)

I nekak nema bedastoća, baš si mislim..

Fala, Hush :)

Baš na sastancima je važna asertivnost, jer ako netko pokrene agresiju, onda se brda izvaljaju, a ništa se ne riješi.

Malo sam imala issue oko pasivno agresivnih obrazaca.
Vele psiholozi da ljudi razviju takvo ponašanje zato što je agresija neprimjerena.
A sastavni dio je bića..

Vrlo perpendikularan blog! Božo! Kada ćemo ti i ja 1:1 (kava upoznavanja)?

men' se zapis nimalo nesviđa...kao da ga je Sky c/p s nekih portala.
...suho i bezlično,hladno i sterilzirano...

Donedavno mi je pisalo u zaglavlju bloga nešto u smislu kako neprijatleju treba sačuvati dostojanstvo. To bi jednom rječju bila asetrtivnost. Drugomu ostaviti dostojanstvo, a reći što mislim.

Znaš da nemam vremena

psiholozi, sociolozi, demagozi...

Bezo, pa ti idi tamo gdje ti je toplo :)

ali lijep prored .. (btw, po 'pravilniku', kritika ide u 4-oka) :)))

Pasivna agresija je zgodna igra. Recimo, ja znam toliko zahladiti atmosferu u prostoriji u kojoj jesam da svima postane neugodno, a ja ništa ne radim. Znam i zatopliti, naravno :)

Nemaš vremena zato jer nećeš! Znači nisam ti vrijedan pola sata kave! Ajd u materinu!

Ja ti neak mislim da tu još moramo evoluirati.

Nisi Tomo.

U čemu moramo evoluirati?

I ne bih rekla da je problem u meni:)

Evo agresivnog Tome.

Da bi nam tuđe dostojanstvo bilo važno.

povratak na agresiju, molit ću lijepo.. :)

Jer...ni to nam baš nije u prirodi.

Agresija je šaka u glavu, a ne pametovanje i božino laganje po blogu.

Kaj nisu Indijanci bili takvi? Kad bi koknuli životinju, ili neprijatelja, onda bi izveli neki ritual, bla, ne sjećam se detalja..

Čak nisam sigurna jesu li asertivan pristup "izmislili" kako bi se izbjegli sukobi. Prije mislim da je cilj izvući nekaj za sebe na ljepši način.

Istočnjaci isto - otuda i meni taj citat

Životinji i neprijatelju tak svejedno..
:D

Da, naravno, asertivnost obogaćuje obje strane, win-win, zakaj ne? Zakaj bi se ja loše osjećala ako nekog porazim, ili budem poražena, ako ne moram?

Nije baš da su ih izveli na kolače..ne?

Da, ali Indijancu nije..

Karmu si popegla

koke.. kakvi sad Indijanci i rituali?.. Kaj rade lovci ili nogometaši kad daju gol? Ritual je internacionalizam kao i agresija.

Fora su mi božini komentari. Ima pored sebe riječnik stranih riječi i kenja, a raja to pase!

Ajde, Pacijent, rječnik u ruke i pokušaj pratiti razgovor. evo, kako sam mila :)

hm.

Pacijent..južina je.

Opusti se. Diši trbuhom.

koko bi slet omladine kao za Titov rođendan! Ritual prije svinjokolje!

e pa to je baš supač
onak A serativno nekog sjebeš
onak po tiho i imaš win -win situaciju ??

kad ovu pozitivu pročitam,osjećam se vrlo eventualno

Nisam od onih koji će nekog mrcvariti, zgaziti pa još razmazati. I ne kužim koji je to gušt. Je li se takav fakat dobro poslije osjeća? Ili, ako me stera u k, recimo?

A tak je. Nisi ga nokautirao pred svima i navukao mu gaće do ramena..

Djuro, kaj znači - sjebati? ako sam bolja, onda sam bolja. Nema ljutnje.

Ja volim ponekad drugima gaće..

i da...bude mi lijepo..

"...samo u jaja, samo u jaja, pokaži malom što je tehnika!"

Ako je onaj drugi bolji, bolji je. Nisam zato sjebana. Možda bih se trebala osjećati takvom? Tj. Đuro, ti se osjećaš sjebanim ako u nečemu nisi najbolji?

ali to (samo) kad sam opuštena ili me iznenade.

Meni je ok osjećaj da ima puno boljih od mene, znači da me još čeka puno lipih stvari :)

gaće uvijek preko glave..

Ti si odrastala s braćom, pa to valjda ima smisla :) Ja moram paziti na sebe jer sam kao jedinica bitno osjetljivija

Krivo koko! Ti si najbolja (sebi)! Nemaj drugih koko uz mene!

Ja sam sebi ok, i najbolja što mogu biti :)

nasilje ima puno lica
svi smo mi nasilni
i onom tko je pretrpio nasilje ne pomaže nasilnikov dobar osjećaj
osjećaj da je još bio obazriv
da je mogao više i jače
al da je ..obazriv...

win win

stvar s indijancima nije u kontekstu nasilja nego socijalnih navika

Opa

nasilje ima bezbroj lica.

ak mene pitate, najlakše je nosit se s nekakvim "običnim" nasiljem.

Pokradu milijarde sirotinji i agresivni seronje traže godinu dana zatvora za njih. Klerofašisti!

šljagu ti meni pa ja tebi i steramo se u k.

Da. Nasilje je ono kad drugog zaboli. Pa bilo verbalno, fizički, emocionalno..

je.. a još lakše s neobičnim. Sublimirano, lako je s nasiljem nositi se.. osim ako gaće zapnu.

nasilje je kao nježnost.. intimno :)

Da, i meni se čini da je obično nasilje vrlo jasna stvar. Ako nema trajnih posljedica.

Koke, znaš nekog tko je u nečemu tebi važnom puno bolji od tebe?

ne coco
ali osjećao bih se sjebano da me netko maltretira
pa me još pokroviteljski potapša po razbarušenoj kosici pravdenički gledajuć u ljubičasti suton
s osmjehom na licu koji pjeva o vlastitoj pravednosti
.....

Djeca nisu žrtve, nego budući krivci! Na mladima svijet ostaje! Nemoj se skrivati iza djece i spuštati se na božin nivo!

nasilje je odraz nemogućnosti i nesposobnosti korištenja inteligencije

Znam, samo koje bi to bilo 'važno', recimo?

ne znam.
nešto kaj ti je važno. Bilo kaj.

Riječ 'maltretiranje' već isključuje čuvanje nečijeg dostojanstva.

Trla baba lan!

Posao, odgoj djece..bla.

pokušavam dokučiti gledamo li onda takve čjude kao rivale ili kao uzore.

ljude.

Jadna vaša djeca s vama!

Važno mi je kakva sam mater, pa kakav sam stručnjak, pa kakva sam ljubavnica, pa kakav sam čovjek.. i u svemu znam one koji su bolji od mene.. ako ima neka skala.. zapravo, kaj mi je važno? da sam sretna, a ako tu ima boljih od mene, ja još sretnija :)

Važno mi je da su mi djeca dobro. I tu nema boljeg, nema usporedne skale.

:)

Ja volim ne stršati. Imati svoj prostor. Gle, u znanstvenike obično idu introvertirani ljudi. I sama sam takva.

Nek su meni moje igračke, i pokoji dobar čovjek, sretna ja.

Stalno tupiš isto! Da nisi ti iz Bosne?

lijepo.

Pacijent, kaj bi ti zapravo?

ja sreću nisam ni ubacila u tablicu. još.

Zadovoljstvo mi je onak..ziherica.

A ja pak sve pobacala iz tablice skoro, samo srećicu čuvam :)

moram sad off. trening..
(pa ti budi sretan)

:*

Ne razmem

Nikaj! Pojma nemam temu rasprave, ali vidim da vam je "stalo", pa vas pokušavam podjebavati!

Ajd, sreća je da možeš na trening. KAj da iz nekog razloga ne možeš?

:D
znala sam.

bome si u dobroj fazi:)
bravo

Baš sam danas s kolegicom na poslu pričala o odvajanju otpada i kako nas to veseli :) Veli ona da je presretna kad sortira otpad jer ima osjećaj kako je napravila nešto za majčicu Zemlju, i kako joj je pomogla jer ju mi mučimo, a ona nam toliko puno toga daje.

Navijeke :)

Ja sad kupujem tri kante zaotpad, pa gledam po netu da ujedno budu i urkas. U IKEAi ima klupa koju se otklopi a unutra tri kante, predobro :)

I zapravo sam neugodno iznenađena centrom jer nemaju normalni kontejner za papir, niti za plastiku, sve je nekak neorganizirano. Borongaj je visoko uređeni kvart.

Cococh Anel znaš li onu reklamu za kinder čokoladu?

Kaže mali dječak otprilike ovako:
Zašto ja i seka imamo svoje sobe,a mama i tata djele jednu?
Zašto mama plače,kad sam sve napravio kako treba?
Kad ja porastem sve ću raditi drugačije,dobro možda ne baš sve.

E vidiš,ono što nam se u djetinjstvu čini loše nas ne tjera da
isto radimo kad odrastemo,nego to želimo promjeniti i biti
drugačiji.Isto tako ukoliko smo kao djeca odrastali bez jednog
ili oba roditelja,kad odrastemo želimo svim silama da naše
djete ima ljubav i zaštitu oba roditelja.Zašto onda nebi bilo
isto i ako smo kao djeca pretrpjeli nasilje,kad odrastemo
borili protiv nasilja.
Kada smo nasilni? Kad mislimo samo na sebe.
Ima ona priča kada deset ljudi sjedi za stolom i pokušavaju
da jedu obilj hrane sa stola,ali ne mogu jer su im kašike
predugačke,a moraju jesti baš tim kašikama.
U isto vreme na drugom mjestu,za drugim stolom isto
sjedi deset ljudi,sa istim dugačkim kašikama i oni jedu
bez problema,naime oni hrane jedni druge.
Znači ne misliti samo na sebe već jedni na druge
i nema agresije i nasilja.
I kako kaže onaj dječak "Dobro ne baš sve"
Postoje trenutci kad zaista moramo biti agresivni,kad
ne možemo izbjeći sukob jer druga strana ne odustaje
kad se baš moramo braniti i ne možemo otići,ali to
je već druga tema.