vještičje kronike

je rekao (otprilike)
..
- if you end up with a boring miserable life
because you listened to your mom, your dad.,your teacher
your priest, or some guy on tv, telling you
how to do your shit
then you deserve it...
.
..
e sad
pomirimo se a možemo i pomolimo se
da čim si roditelj
si - kriv!!!
barem za nešto ili za sve ili za dio ili..itd
jer ne postoji osoba koja barem u nekom segmentu neće uprijeti prstom i reći majci, ocu...
ti mi nisi dala, dozvolila, omogućila
i bla bla
ni manje ni više
a i napokon..o čemu bi pričali kod psihijatra, na kauču, fotelji, ili pola života otkrivali "prave" istinske sebe,
kupovali self help knjige itd itsl.
i što se to prije shvati tim je - lakše i bolje-
ako se shvati..
svi smo mi osobe sa potrebama, željama, savršenstvima i/ili greškama
i pa šta
- viva la diferencia-
po meni loš roditelj, uvjetno rečeno, ionako misli da radi najbolje ono što zna, u najboljoj vjeri i onako kako je naučen
(istreniran) bilo da propagira strukturu, tradiciju, stegu, red, rad, disciplinu, pa i kaznu i/ili nagradu i sl.
a
onaj stvarno loš je loš, i to treba jasno reći...jer zanemaruje, ostavlja, ucjenjuje, muči, kažnjava, tuče, kinji,nipodoštava
i bla bla..
i
šta ćemo sada? i sa tim?
puni su domovi djece ostavljene, kažnjavane, maltretirane pa izrastu u koliko toliko ispravne ljude
i?
naravno da su u nekom segmentu emocionalno "oštećeni" (kao uostalom i mi sami) ali moguće kako se kaže
rade na sebi..ili guraju sve od sebe ili unutar sebe..
a i svi mi koji imamo barem jedno, dvoje
znamo itekako da se razlikuju, po temperamentu, po karakteru, po željama, po emocijama
i sve se čudimo - ko da nisu od iste matere ili oca
i možemo ih voljeti ili biti emocionalno hladni
možemo im stalno tepati i zaštićivati i/ili ih pretvoriti u "ljude" odgovorne za sebe koji se eto trebaju nositi sa svojim
odlukama, uspjesima i isto tako greškama
jer sigurno će i oni griješiti a mi sa strane to vidjeti i pokušati ukazivati
i sve su to
krugovi u vodi...šire se, dotiču nas ili odlaze...
i to je život
koji nije fer
ne uvijek, ne stalno
.
ali malo i nervira da su majke te koje su stalno i uvijek za nešto pa eto i za to krive
fck

i da zabiberim i zasolim
i da i ja sam jedna "čudna" crna ovca- bijela vrana
ne volim nešto pretjerano svoje
jer mislim da su ozbiljno fulali u masu stvari
ali to sam valjda sama sa sobom "odradila"
pokušala svakako
u nekom momentu ošla 300km dalje..
al ebga..postoji taj telefon i božići ili uskrsi i neke obljetnice i godišnjice :PP
pa se vratila
preblizu svakako

no nakon nekog vremena nekako su mi - jadni
i stari
i u svojim svjetovima njima ispravni
meni baš i ne toliko
i kaj sad?
da ih zatučem?
da ih okrivljujem?
da ih ne poznam?
ne zamaram se
njihov izbor
ne mora nužno biti i moj..a počesto ni nije
ali ne mislim se okrivljavati a ne mislim se ni svađati ni optuživati
idem svojim putem
sama

a ako to (utješno) okrenem na svemir i duh i "rast" i karmu i odrađivanje i bla
ebga
sama sam izabrala (roditi se u tom okolišu u takvojobitelji)
valjda me ovo iskustvo nečem naučilo
pa ću bii bolja?
možda
iako sumnjam da ću biti odlična

hej ženo...nema se ovdje više s kim pričati! no, kao i ti, dođem povremeno istrest neke svoje misli...pozdravit drage ljude i...odem! nažalost, nit stvarnost nije manje otužna. jučer sam sticajem okolnosti (pozvala me kćer pa da se ne uvrijedi, odoh) boravila i mulleru i promatrala sve te ljude kako mahnito kupuju...a neću reć tamo na policama nema št nema, mami svašta...od prekrasnih slatkiša do svakojakih darova. bila sam prilično imuna na sve to, hladna čak. da mi nije kćer kupila jednu fenomenalnu /ragusa/ čokoladu jedva da bih i skužila da sam bila i gdje sam bila (city centar one). čoksu sam danas na poslu podijelila...svi su svršavali /čak i ja/ no to me sjetilo na dane mog djetinjstva kad su najbolje čokolade bile rum štangice i braco i seka! bili smo ih željni...kao je sve postalo profano. sve se može kupit, svime se trži...kupuje..prodaje...ajme, nisam ja za taj svijet! dobro je biti promatrač a sve manje sudionik. i da i ja skratim (opet će me vega prozvat)...fck

Ahoj :) Razmišljam kako to ide kod životinja, ima li i kod njih dobrih i loših majki, ili uglavnom loših kao kod ljudi? Ljudi idu k vragu jer se udaljuju od prirode. U prirodi je mladunče zalijepljeno uz mamu/tatu dok ne ojača. A čovjek svoje mladunče hiti u drugu sobu, i metne nekakav mikrofon i zvučnik da čuje ako beba plače.. prestrašno! Zato su valjda djeca u plemenima gdje ih majke nosaju sa sobom to treće godine normalnija.

Ili se je njihalo otklonilo od plemena, zajednice, ovisnosti o grupi prema individualizmu i sad se sve nekako jako individualno, i majke, i djeca onda, i svi imaju nekakva prava raditi po svomu.. ok, nek imaju, no ipak je čovjek čovjeku potreban, i poneki ustupak ne škodi, u ime zajendištva.

Mislim da se treba vratiti k obiteljima, više ljudi na okupu, zajednicama, pa i plemenima, da je tako čovjek sretniji. Jer nauči od malena dijeliti, a i primati.

"...thanks to Freddy I am sexualy spastic and my name is Bobby Brown. Whatcht me now, I am gong down!"

pa kažu da cijelo selo treba da se dijete odgoji u osobu
tak da vrlo vjerojatno da

@mai
eh da ispada da su ili u kupovnoj groznici ili su doista željni svega pa idu i preko svojih mogućnosti
mane to baš ne pali
nego mi baš pnak ide malkoc na živac
kao da ne postoji nekaj
kao da ne postoji sutra