Nakon Frančeskine smrti njezina odrasla djeca nalaze u kutiji njezina pisma s Fotografom National Geografica Robertom Cincaidom sa kojim je bila 4 dana , i naglasila je djeci da to ne shvate kao običnu avanturu, već nešto što je promjenilo njezin život



FILM MOSTOVI OKRUGA MADISON

Francesca (M. Streep) je bila udana za Richarda Johnsona (J. Haynie) i s njim je živjela na osamljenoj farmi u okrugu Madison, savezna država Iowa. Nakon njezine smrti krajem osamdesetih njezina djeca Caroline (A. Corley) i Michael (V. Slezak) otkriju da je u svom dnevniku opisala sudbonosnu ljubav s fotografom magazina "National Geographic" Robertom Kincaidom (C. Eastwood).

Ta je veza trajala samo četiri dana. Sve se dogodilo u ljeto 1965. dok su muž i djeca bili na velikom sajmu države Iowe. Kincaid je svojim malim kamionom zalutao tražeći mostove okruga Madison koje je trebao snimiti za "National Geographic". Zaustavio se pred Francescinom kućom i ona mu je pokazala put. Oboje su zapravo bili usamljeni. Ona je nekoć bila učiteljica, no zbog odgoja djece napustila je školu i domaćica je čiji se snovi nisu ostvarili. Njemu su putovanja po svijetu onemogućila normalan obiteljski život. Sprijateljili su se, a odmah i duboko zaljubili jedno u drugo. Okolnosti im neće omogućiti da vezu nastave. Ipak, u pismu koje je 1987. Francesca napisala djeci očito je da joj je najvažnije da ona shvate koliko je ta ljubav bila za nju važna i da to nije bio puki preljub.

"Mostovi okruga Madison" sasvim su neobičan film u glumačko-redateljskoj karijeri Clinta Eastwooda, jer je to njegov jedini ljubavni film u kojem on glumi duboko osjećajna čovjeka, a ne revolveraša kako smo navikli. To je ekranizacija istoimenog ljubavnog romana, jedne od najpopularnijih knjiga u novije doba koju je na temelju vlastitog iskustva napisao Robert James Waller. Meryl Streep ostvarila je kao zaljubljena kućanica Francesca vjerojatno najbolju ulogu u karijeri.



Izvadak iz dijaloga iz Filma:

ČETIRI DANA ROMANCE KOJI SU PROMIJENILI ŽIVOT
ROBERTU I FRANCESCI

Spopadale su me misli o njemu
s kojima nisam znala što bih.
A on je svaku pročitao.

Predavao se svim mojim
osjećajima i svim željama.
Sve što sam dotad znala o
sebi u tom je trenu nestalo.
Bila sam druga žena, a opet,
više nego ikad, bila sam to ja.

Odlučili smo provesti srijedu
daleko od okruga Madison.
Daleko od mostova, poznatih
ljudi i bolnih podsjetnika.

Pustili smo da nas
dan odvede kamo želi.
Je li to Indija?
Divna je! Pogledaj ovu!

Pogledaj im lica! Krasni su!
Kao da nisu pred aparatom.
Ovo su... Ovo nisu
fotografije. Ovo su priče.

Trebao bi ih objaviti
u vlastitoj knjizi.
Nitko je ne bi kupio. - Zašto to
kažeš? - Rekli su mi izdavači.

Nema veze. Postoji
nešto zbog čega umjetnika
svijet smatra umjetnikom.
Ja to nemam, to je sve.

Možda prvo moraš
uvjeriti sebe. - Možda.
Upitati se zašto ti je
to opsesija. - Što je to?

Nosila sam ga onu večer.
Izrađen je za mene u Assisiju.
Teta mi ga je darovala za
sedmi rođendan. - Francesca.
Dajem ti ga...

Kad je vaš otac umro,
pokušala sam pronaći Roberta.

Nije bio u National Geographicu.
Nitko nije znao gdje je.
Jedina veza s njim bila su
mjesta koja smo posjećivali.
I tako bih svake godine
na rođendan odlazila tamo.

Jednog sam dana od njegova
odvjetnika dobila pismo i paket.

FRANCESCA ČETIRI DANA

Sjećanja Roberta Kincaida

ZA Frančesku

Otada nije prošao dan, a
da nisam mislila na njega.
Kada je rekao da
više nismo dvije duše,
imao je pravo.
Bili smo povezani
čvršće nego itko.

Da nije bilo njega, ne bih
izdržala tolike godine na farmi.

Ono što je ostalo od
mene želim dati Robertu.
Ako su vam neke moje
riječi ostale nejasne
možda vam njegove slike
to razjasne. Napokon...

To je ono što
umjetnik najbolje čini.
Volim vas oboje svim srcem.

Učinite sve što možete da
budete sretni u životu.
Toliko je lijepih stvari!

Neka vam je
sa srećom, djeco!

Pisma Frančeski

"Ima užitka u šumi u kojoj nitko nije kročio nogom;
Ima ushita na osamljenoj obali;
Postoji društvo gdje te nitko ne ometa;
Pored duboka mora, i glazbe u njegovu huku;
Ne volim Čovjeka manje, nego Prirodu više."
/Lord Byron/

Nakon majčine smrti ( Meryl Streep, 3 Oscara, najbolja uloga karijere),
njezina odrasla djeca nalaze u jednoj kutiji njezina pisma i korespodencijom
s Fotografom National Geografica Robert Cincaid koji se zadržao u tom kraju 4 dana ,
( Clint Eastwood koji je prvi puta glumio romantičnu ulogu ) i naglasila je djeci
da to ne shvate kao običnu avanturu, već kao nešto što je zauvijek
promijenilo njezin život...:))

Kultna ljubavna priča o domaćici i slavnom fotografu National Geografica u filmu 'Mostovi okruga Madison' rijetko kojoj ženi nije izmamila suze na lice. Za to je između ostalog zaslužna i maestralna glumačka izvedba Meryl Streep, koja 22. lipnja slavi 67 rođendan...

Link

08.01.2017. u 19:53   |   Editirano: 08.01.2017. u 20:08   |   Dodaj komentar

da, kultna (meni barem)...i film, i glumci, i priča...i sve! kada takvo nešto prođeš i u real life onda još više znači. i knjiga je prekrasna...film i knjiga se dopunjavaju! i to mi je ljubavna priča svih priča. moj pok suprug (i ja) dogovorili smo paljevinu i on je svoj pepeo rasuo po našoj istri....i ja ću mu se valjda pridružit. znam, zakinut ću crve no priča je priča! treba ju ponekad odživjet...a ja svoje mostove doista jesam! želim i vama takvu priču!

Autor: mai_sarai   |   08.01.2017. u 20:41   |   opcije


i da, postoji jedna bitna razlika između nje (priče u filmu) i mene! ja sam učinila to što ona nije...nisam požalila, iako jesam! no, radije ću učiniti neke stvari u životu i žaliti nego li ne učiniti, pa opet žaliti.. scena kada ona drži kvaku na automobilu a kiša bjesomučno pada, on čeka u drugom autu, su prug nema pojma...e bome...svaki put se rasplačem jer sam to proživjela a ne samo gledala! uživajte...i u filmu i u knjizi!

Autor: mai_sarai   |   08.01.2017. u 20:42   |   opcije


Hvala Mai na komentarima, obično na najbolje Zapise
nema komentara od junaka s Bloga...I toliko si nahvalila
CocoChanell da sam morao otići na Dejt s njom...:))

Autor: Sky_lab   |   08.01.2017. u 23:36   |   opcije


Dodaj komentar