Remek Djelo Film Drvo života 2011. (The Tree of Life), kultnog režisera Terrence Malicka I. Dio
I AM NOTHING
Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Jedini način da budeš sretan,
jest da voliš. Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.
"Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.
Lik Joba je jedan od biblijskih likova koji se može vrlo često susresti u različitim književnim djelima. On je zapravo postao sinonim za patnju, osobito ljudi koji pate zbog nepravde; Job je biblijski lik koji potvrđuje da Bog svojim stvorenjima uvijek želi ono najbolje, samo ponekad taj put kojim idemo vršiti Božju volju zna biti jako bolan. Priča o Jobu je postala klasična ilustracija vjerovanja u pravedan svijet.
Film 'Drvo života' je prije svega himna životu koja otkriva odgovore na pitanja koja proganjaju čovjeka. Priča se bavi teksaškom obitelji u 1950-ima. Najstariji sin Jack odrasta, gubi mladenačku nevinost i pokušava se pomiriti s ocem (Brad Pitt) s kojim ima složen odnos. U svojoj životnoj odiseji Jack traži odgovore na pitanja o smislu života i opravdanosti vjere...
FILM DRVO ŽIVOTA : REMEK DJELO GENIJALNOG REŽISERA ILI PRETENCIOZNI FILMSKI ESEJ
Kada je dobar, Malick je u ovom filmu poput najboljeg Bergmana ili Tarkovskog. No, to mu nije dosta pa je dodao i Boga, i Darwina, i Bibliju. Godine 1979., novi Hollywood bio je na svom vrhuncu. F. F. Coppola iste je godine izbacio “Apokalipsu danas”, godinu prije Cimino “Lovca na jelene”, a Spielberg “Bliske susrete treće vrste”. Ekran je prštao od nove, senzacionalne generacije američkih filmaša, a filmofili od Sydneyja do Osla diskutirali su nove naslove nekih darovitih klinaca - Paula Schradera, Johna Carpentera, De Palme, Hilla, Scorsesea. Američkim filmom vladao je novi, čudovišno talentirani naraštaj.
A unutar njega postojao je čovjek koji je za filmofile bio miljenik među miljenicima. Njegovo ime bilo je Terrence Malick. Najveći dio anglosaksonske kritike - od veterana Rogera Eberta do Petera Bradshawa - slavio je novi Malickov masterpis, dok su drugi ismijavali Malickovu grandioznu preuzetnost, poput uvijek duhovitog Britanca Johnatana Romneya koji je napisao kako ne može ozbiljno uzeti film koji tri sata ustrajno kazuje “Gle! Kakva je slava Stvaranja!” Takva oštra podioba u određenoj je mjeri razumljiva, jer Malickov film doista jest čudan pačvork čudesno dirljivog i adolescentski banalnog, u što se može uvjeriti i hrvatska publika koja ga može gledati od ovog četvrtka. Malo film o odrastanju, malo kozmološki traktat, a najviše simfonija sa slikom, “Drvo života” otpočinje citatom biblijske Knjige o Jobu, da bi se potom radnja premjestila u teksaški gradić Waco ranih pedesetih.
U prvoj sceni, obitelj glavnih junaka O’Brienovih dobiva telegraf koji javlja da se najstariji sin - kojeg u filmu ne vidimo - ubio. Obitelj sačinjava otac ( Brad Pitt), strogi patrijarh, profesionalac u aviokompaniji koji djecu odgaja strogo, učeći ih poslušnosti, stezi i konformizmu.
Rane pedesete
Majka ( Jessica Chastain) sasvim je drukčija, eterično, blago biće, pomalo mistik i esencija čiste ljubavi. Uz njih, odrastaju i dvojica sinova: mlađi Steve je fizički kopija oca, njegov miljenik i sljedbenik. Glavni junak Jack (sjajni dječak Hunter Mc Cracken) posve je različit: šutljiv i naizgled nesimpatičan, buntovan spram očevu drilu i puno bliskiji majci.
Ovako izložen, “The Tree of Life” doima se kao sociopolitička studija američke suburbije pedesetih, poput “Revolution Road”. No, istina je daleko od toga. Jer, tu memoarsku jezgru Malick je dogradio… pa, otprilike svime što je mogao. Tako u jednoj od fabularnih linija pratimo sad odraslog Jacka ( Sean Penn), urbanog profesionalca u New Yorku koji kreće na mistično putovanje kroz izmaštane pejzaže i u zagrobnom svijetu susreće svoje mrtve.
Ono što je sigurno najzdraviji dio Malickovog grandioznog filmskog čudovišta jest - priča o odrastanju. Taj Waco 50-ih i studija opresivne, konformističke američke obitelji doista je komad velikog “filmmmakinga”, emocionalno točna, poetična i filmski raskošna obiteljska minijatura. Svi likovi su suptilno nijansirani, svi glumci izvrsni (Brad Pitt je sjajan u ulozi ideološki zaglupljenog patrijarha). Sjajno je sugerirana sloboda i nesputanost dječaštva kroz briljantno režirane scene dječačkog klatarenja na ulici.
"Gdje si bio kad zemlju utemeljih?
dok su klicale zvijezde jutarnje
i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.
TILTOVI FILMA I. DIO
Brate. Majko.
Oni su bili ti koji su me
vodili do vaših vrata.
Čovjekov se život svodi na dva puta.
Put prirode. Put milosti.
Moraš odabrati kojim ćeš.
Milost si ne pokušava udovoljiti.
Prihvaća biti umanjena,
zaboravljena, nevoljena.
Prihvaća uvrede i ozljede.
Želi da joj drugi ugađaju.
Želi njima vladati.
Želi vladati na svoj način.
Pronalazi razloge da bude nesretna
dok se cijeli svijet veseli oko nje.
ok se ljubav kroz sve smiješi.
Naučili su nas da onoga koji voli put milosti
neće dočekati loš završetak.
Bit ću ti vjerna...
Bez obzira što će se dogoditi.
TILTOVI PRI KRAJU FILMA
I AM NOTHING
Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Blesav sam čovjek.
Zatvorit će tvornicu.
Dali su mi izbor.
Ne imanje posla
ili posao koji nitko ne želi.
Oče. Majko.
Nikad nisam preskočio radni dan.
Milodar svake nedjelje.
Stalno se svađate u meni.
Stalno ćete se svađati.
Znaš li Jack, sve što sam
htio za učiniti za tebe,
učiniti te snažnim, da kada
odrasteš budeš svoj gazda.
Možda sam bio pregrub.
Ne ponosim se time.
Loš sam kao i ti.
Više sam kao ti nego ona.
Ti si sve što imam, sve što sam želio imati.
Moj dragi dječače.
Samo ćeš tamo stajati ili?
Jedini način da budeš sretan, jest da voliš.
Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.
Čini im dobro.
Budi radoznao.
Nadaj se.
Brate.
Čuvaj nas.
Uputi nas...
Prema kraju vremena.
Prati me.
Predajem ti ga.
Predajem ti svog sina.
FILM TRAILER
Link
12.01.2017. u 23:27 | Editirano: 12.01.2017. u 23:32 | Prijavi nepoćudni blog