Dati dio sebe...

Uh, ma nije to uopće lagan posao kada se bolje razmisli.Eto sin i ja već trideset četvrti put vadimo sve van iz torbe da provjerimo da li smo sve, baš sve spakovali, a onda opet jedva sve naguramo natrag u tu nesretnu torbu, koja je mogla biti još samo pola metra veća ;)).I uzimamo spisak u ruke, sinak čita:ručnici, papuče, badić i kupaće, fotić, ležaljke, sandale, ....i tako nepregledan spisak, a ja s druge stane vičem, spakovano, ovdje, da tu je....I kad taman pomislim sve je konačno u torbi netko od nas se sjeti da neka sitnica nedostaje, baš ona bez koje ni u ludilu ne smijemo otići na more....Joj, odoh još jednom provjeriti stvari...Ipak najvažnije je ono što nosim u srcu, e, bez toga nikako ne odlazim tamo, ma da, tamo na na more ;)))

ericca, imajte se vas dvoje dobro. moj sin i ja smo proveli savršenih i njemu i meni dva tjedna mora i tak želim i tebi i tvom sinu. a pakiranje... imam sistem (naravno sa spiskom) i nikad nije iznevjerio. sretan vam put. :)))))

Da spisak je zakon, jedini bed je što su torbe uvijek male ;))).Putujemo u nedjelju navečer, štos je u tome što ne možemo dočekati i već smo spremni za polijetanje ;)

Sretan put i Jako dobar ,nezaboravni odmor!