Moja riječ nema smisla...

..toliko je elektriciteta u zraku da mi je zlo...nervoza me pere sve u 16, today...laganini od jutra, kad sam skroz mokra došla na posao....pa kako je dan odmicao, sve više..iako se pojavilo sunašce...u mojoj glavi, nije...sad bi nekog zakucala, a nitko mi nije kriv ni za šta...ali ona neobjašnjiva iritacija svega i svih...valjda takav dan...
..ništa mi nema smisla, sve mi se čini besmisleno, i dolaženje ovdje, i emocije koje splašnjavaju, nakon prvotnog zanosa, jebi ga, ipak smo brutalan svijet opsjednut estetikom, priznali mi to ili ne....
...puna mi je kapa jurnjave...po tko zna koji put, prvo sjedeljka 8h na nazovi poslu, a onda razletavanje-skuhaj, jedi, plati, spremi, očisti, odmori, operi, sretni, nazovi, uredi, organiziraj, pokupi, složi, dogovori, napiši, pošalji, snimi, javi, uživaj, zadovolji, a sve u narednih 8 h....ako i toliko....i sutra iz početka! jebem ti takav život...a solo sam...što bi da imam troje djece, bolesnu mamu, nemoćnog tatu i zahtjevnog muža?!!!
..a još sam si skuhala kavu.kofein je sve što mi sad treba.jako pametno...za popizditi...