Muškarci i žene...i nešto između

Ovako izgleda kad je pomoć potrebna..

Netko javi na fb da je negdje vidio nekog psa, npr., pa ga fotka i objavi lokaciju.
Drugi tagira ljude u blizini.
Treći se javi da može po njega autom i da je tamo za 10 minuta.
Četvrti ima veta koji će doći u ambulantu, a vikend je, nedjelja poslije ručka, prije tekme na tv-u.
Traži se netko tko ga može privremeno udomiti.
I nađe. Dan dva. Tjedan, nebitno.

Nakon par dana pitanja – kako je? Jel mu bolje? Treba li kaj, skupili budemo lovu...

Ljudi vole životinje.
A vole li ti isti ljudi i ljude?
Ili samo ljudi ljude bez ljubavi prema životinjama?


Postali smo samoživi.
Obrambeni mehanizam zatvaranja u svoje svjetove zbog neprilagođenosti i emotivnog „autizma“ ili nerealna procjena osobnih vrijednosti u odnosu na tuđe zbog gladnog ega?
Posljedica ružnih iskustava koja se ni uz najbolju volju nisu mogla izbjeći? Ili jesu, ali sad je prekasno za izbrisati pogrešni izbor i istu takvu odluku.

Ruku ispružiti nije teško.
Još je lakše ako ne očekujemo da ju netko prihvati, a kamoli da uzvrati stiskom, pa i u običnom pozdravu, iskrenoj zahvalnosti ili samo kao formalna gesta.



'dan :)


Uvijek sam za varijantu nogom u dupe kroz prijateljsku gestu kako pomoći pomaknuti se s mjesta, umjesto tapšanje po ramenima uz sućutne frizirane osmjehe koji izgledaju više kao facijalni grč.
Između ovog dvoje postoji gledanje kroz prozor preko ceste, preko tuđeg ramena, u vrh cipele ili nosa, vlastitog.
E, to nikad ne bum razumijela.

I sve se ponekad vrati, obično onda kad najmanje očekujemo ili ni ne očekujemo...

Netko od nas možda neće imati baš nikoga da ga pita – kako si?
Donijeti šalicu čaja i toplomjer.
Samo reći – daj, bit će bolje, pa bila to i laž ili istina u koju se vjeruje samo do sljedećeg jutra.

I nije baš uvijek da su drugi ljudi krivi za sve, pa i za ignoriranje, nerazumijevanje ili neispruženu ruku.
Kužimo li to?

Dan, stekao sam utisak kod nekih da ismijavaju nečiju sreću i nečiju nesreću. ne čini svakog od nas ista sitnica sretnim ili nesretnim, različiti samo , i dobro da jesmo Ono šta mene u nekom trenutku razveseli , učini sretnim , drugom može bit glupo , smiiješno....isto i sa nesrećom. .A jesam li došao na iskricu sretan ili nesretan?....jesam li sad sretnije ili nesretnije nego prije dolaska.....kao i večina vas drugih.......Da nisam ostao sam nebi ni znao da postojite, niste bili moj svijet, .niti bi vas potražio, ....imao sam dovoljno....

A sreću i nesreću čine ljudi oko tebe , i ti njima...kažu , ako želiš da ti se netko raduje kad dođeš doma, kupi pasa( cucka, na hrvatskom), , ..to je radost, nije sreća, ...sreća su "tvoji" ljudi...

Oprosti meija kaj ti iskorištavam blig, da sad za ovo malo ne otvaram svoj:-))

Meija:))))
Dovla:))))
Dan vam....guzva na poslu, a rado bi cavrljala s vama....bmti sricu!:))))))))))

Aj , Aj ,radi ....kako ću ja dobit mirovinu:-((((((, neko mora i radit :-))))))

dovla, misliš da ismijavanje tuđe sreće može tu istu umanjiti? ok, nesreću može produbiti :(

i nekak više vjerujem u zadovoljstvo nego u sreća je trenutna, a zadovoljstvo traje prožimajući nas ;)

a blog i moj/tuđi prostor?
vaš je čim sam tu i ne koristim opciju zatvaranja komentiranja, tak da...moš se raskomotiti, samo ne volim noge na stolu :D

hm...meijo! ti ne zatvaraš komentiranje (to je način da prema svima imaš isti odmak i naprosto želiš svoju misao i privatnost u svom prostoru (blogu) bez tuđeg uplitanja...al zato ignoriraš ljude selektivno, ovisno o tome jel ti se sviđa ili ne kak netko komentira tvoj uradak? po meni jedno je ignorirat ljude koji namjerno vrijeđaju ili pisca bloga ili prisutne komentatoe...a drugo je ovo kaj ti delaš? eto, probala sam ovaj koment ostavit kod tebe...but, no chance! zanimljivi su mi ljudi koji me zovu doma privat na mob (ti npr) a ovdje glumataju...nedodirljive! no, svakom njegovo...pozdrav!

ups...tnx kaj više nisam na ignore! dakle, dio mog teksta....zanemari.

mai, aj mi objasni da li su sve tebi u glavi na broju ili ti koja fali? :P
meni se čini da ti ipak nisu
a znaš zakaj?
zato kaj spominješ naš privatni razgovor već nekoliko puta ovdje na blogu
kaj si hoćeš dati na važnosti ili kaj?
pa onda već kad o tome pišeš, budi toliko korektna pa potvrdi da li sam ti poslala poruku na fb s prijedlogom da se čujemo (i da konačno sjašiš s mene ovdje) a ti mi ostavila svoj broj moba da twe nazovem
i bilo bi jednako korektno kad si već prepričavala dio razgovora, naravno svoju varijantu, da si prepričala i ostatak, onakav kakav je bio :P

da te podsjetim zakaj si bila na ignoru i zakaj budeš opet - zbog ovakvog i sličnog komentara koji nema nikakve veze s tekstom zapisa, ali ima sa mnom, po ne znam koji put, u reprizi
da, ignoriram te ovdje jer mi nisi zanimljiva, čak štoviše, moje mišljenje o tebi se ni nakon telefonskog razgovora nije ni malo promijenilo, samo potvrdilo

pa-pa :)