Muškarci i žene...i nešto između

Moram priznati da imam problem s ljudima za koje mislim da se samo zaebavaju, pubertetski provociraju, vide bijele miševe kako plešu can-can i vrtne patuljke u rješavanju križaljki poslije ručka, a u stvari su, kao recimo, sasvim normalni ili tu negdje blizu..
Jer kad skužim da su ozbiljni, kao kad im stigne ljubavno pismo porezne s rješenjem za ovrhu, vidim da sam se zeznula u procjeni njihove osobnosti, smisla za zezancija izvan pukog pod*ebavanja i zdravog razuma koji nije na godišnjem. A u stvari je.

Ježi ga, tak je kak je.
Nismo svi isti, na sreću.
Nemamo isti sustav životnih vrijednost.
Broj cipela.
A bome ni želudac za prožvakati svakakva sranja.

Kao ovotjedno.

Pametniji kažu da je ignoriranje opcija koja štedi vrijeme, žifceke i nepotrebno rasipanje energije.
Ok, tak je.
Ali kaj napraviti kad se netko zaigra i misli da je pit bull, čopi za nogavicu i ne pušta ili možda ko nervozna pudlica s krizom identiteta pokušava biti doberman i iritantna je u ispuštanju čudnih zvukova?
Baciti lopticu ili gumenu kokoš, nadajući se da će otrčati u kontra smjeru i tamo ostati barem neko vrijeme u predahu?
Može i tak.
A kaj ako se vrati i krene sve ispočetka, pa umjesto lijeve nogavice zaslini desnu i usput, od silnog veselja i prdne mašući repom?
Tresnuti smotuljkom novina, ovisno o političkoj orijentaciji večernjim ili jutarnjim i prilagođenim pedagoškim mjerama dati do znanja da se upornost ne isplati uvijek i da je tanka linija koja ju odvaja uporne od naporno dosadne?

Nekak mi se čini da je ignoriranje produktivno samo kad se kuži koliko je tko uporan u svojim namjerama, procjenjujući da će tamo negdje pred kraj idućeg tjedna ili mjeseca odustati.
Za druge je jedino efikasno vratiti na isti način, barem kvalitativno i kvantitativno u podudarnim omjerima.

Mogu jedno i drugo.

Ali kad izaberem opciju vraćanja, vraćam do kraja, a uz kamate nadoknadim propušteno i iskoristim sve dostupne opcije.

Dobro je za one koji to znaju unaprijed jer tada i sami diktiraju tempo, prihvaćajući moj. Ili ne.
Za one koji ne znaju, a trebali bi znati jer im uvijek dam barem dva tri kruga fore, to više nije moj problem


U konfliktnim situacijama svatko pametan na vrijeme bi trebao odvagnuti isplativost namjernog podmetanja noge.
Tako bi trebalo biti.
Onima koji to nisu, čak ni da im posudim šalabahter, ne bi im pomoglo.

:P


Korisna mi je spoznaja da mogu biti i anđeo i vrag i da podjednako hendlam na obje strane.
Tko će koju izabrati, bijele ili crne boje, nije moj izbor.
Ali je kako ću reagirati.

A kad reagiram, tada smo već započeli igru...


Dobro jutro! :)

A kad počneš igru, nema povratka. Kocka je bačena. Z a mene su takve opcije definito praktične. I znam u kojoj sam vitrini zatvioen...i tako....to, mislim....

Ili kako ti kažeš: nema zajebanicije, ili ...ipak ima?!

https://www.youtube.com/watch?v=qZRljDED7Ro&spfreload=10

Dobro jutro ! :) :) :)

Medo, ti mene poznaš. mogu se zaebavati, mogu prihvatiti zaebanciju, ali malicioznu ne
i da, kad su odnosi definirani, puno je lakše.
znaš koga trebaš lupiti nogom u dupe, reći odjebi ili pitati - kako si, mogu ti pomoći?

da li sam nekaj izostavila?

za igru je potrebno barem dvoje, ako nije riječ o usamljenim, a socijalno autističnim dušama koje vole svoja 4 zida i ne žele otvoriti ni prozor, a kamoli vrata
ako je treći u igri, može biti jako zanimljivo, pogotovo ako je i taj treći na kontra strani
meni
izazov

volim paritetne odnose, ali i kad nisu ravnopravni, motiviraju me jer ne priznajem "ja to ne mogu" prije nego potrošim sve opcije

;)

i tak, smotuljak novina sam pripremila i nisam niš unutra tvrdo ugurala :P, pa ako netko hoće i dalje vući za nogavicu, bum za prvi put lagano klepnula, ali nisam sigurna da u reprizi ne bum jače :D

prijetnja?
ne, samo naznaka namjere :)

Takve su osobe vrlo jednostavne i korisne ako nisu. Takve su osobe dobri prijatelji i jedino što griješe što ne odabiru same svoje neprijatelej, već im to donekle određuje pozicija. Da si šef stolarske radionice....

Medo, misliš da se ljudi definiraju i prema svojim neprijateljima?

Hoću reći da postoje prioriteti i među našim negativcima. Netko me ne voli zato što sam ostao živ a netko što i dalje živim. Oni koji se tomu raduju ( to što sam živ ) već bi me davno zaboravile, da sam umro kad sam mogao.
Sinoć sam opsovao Titu. To mi je postala poštapalice i to bez posljedica. Pitam te koliki psuju Boga o kojem ništa ne znaju. Tito nije bio niti filozif, niti uman mudrac , niti je njegova ostavština koristila čovječanstvu a psovka je kratka i na trenutak provocirajuća, dok ne vidiš da ništa ne zanči...beskorisnost bilo koje psovke...

meni to simpa psovka, ozbiljno :)
a to s neprijateljima, ima nekaj u tome jer gušt je imati nekog na kontra strani koji gađa pametno, a ne pljucka u vis i ne piša uz vjetar :P

Jako te definiraju, Inače nisu moji neprijatelji, već obični južni vjetar koji donese malo depre ( ne mogu se sjetiti što taj vjetar točno donese )

a kaj ako ih direktno ne biram nego se samo tako, zalijepe?

To je ta poznata " južina "

Onad su kao gubari...zadrže se na zdravoj šumi i pokušaju uništiti godišnju vegetaciju, a onda iduće godine idu dalje...

kao opravdanje/alibi?
ima južina koje traju li ga traju :))

To nisu neprijatelji...to su paraziti ( virusi, bakterije )

svi ljudi s kojima sam tijekom života imala problem u komunikaciji bili su moja sušta suprotnost
privlačim ih?

to da
jer neprijatelji mogu biti poticajni, itekako

ovi gubavi ne
njih se nikako riješiti, a smetaju

Jebga, ali južina može biti i opasna, dok je čovjek ni kriv ni dužan...ali nije svjesni neprijatelj i ne mogu se prema njemu odnosti kao ljudskom faktoru. Ja ne volim kišu...bez veze...mora donijeti niz minusa da bih se snašao.

zato postoje novine za lupkanje, ali ne metalna žličica po glavi, koju je znala spomenuti stiki :D

Verbalni konflikti su sasvim normalna stvar, posebno kad ne prestaju, Po našim starim izrekama, u takvim slučajevima nitko nije u pravu. Ako si ti iznimka te izreke, čast iznimkama.
( uvijem mi mislimo da smo mi ta iznimka )

Dovoljno je dvatri puta da zaista budemo iznimka i eto nas među vječnima....i nepokolobljivima..

verbalni konflikt je samo rasprava povišenih tonova
ali kad se ubaci i dodatna scenografija, dopiše koja nova uloga, onda to i nije samo verbalni konflikt, kaj ne?

ma velim ti - novine i lupati po.... :P

čitamo se :)