©© - Cipele sim, cipele tam
Evo kaj me muči: karma je prirodni zakon, koji se ne uči u prirodnim znanostima. Još. I šteta je, jer onda ne bih imala ova pitanja. Treba mi netko tko rastura karmu.
Osobno sam se uvjerila kako karma točno i precizno funkcionira. Ako ju nismo osvijestili promaknu nam njezini znakovi. Recimo: vozim se jedan dan u tramvaju, imam automatski kišobran, naravno mokar jer kiša vani lije, i visi on tako meni da bi se u jednom trenutku otvorio sam od sebe. Glupi kišobran! A kako je bila gužva, smočio je ljude po nogama. Tko zna što mu je bilo. Inače se ne otvara. A kad se automatski kišobran otvori, a to je onaj kojemu je gumb potrebno samo pritisnuti i on poleti u gljivu, onda je to događaj! Događaj koji je lijep ako lije kiša pa je hitnoća, ali kad se u tramvaju otvori naopak, onda je događaj manje lijep.
Ok, ispričam se, zatvorim ga i zakopčam trakicom. No, jedna gospođa malo mlađa od mene prostrijeli me pogledom tipa "dajte malo pazite, niste sami", nešto u tom smislu. A ja joj se nasmiješim što nije ublažilo njezin režući pogled. Ok, kaj sad. Nije prošla ni minuta valjda, kad ono - njezin se kišobran isto tako otvori. A meni došlo na smijeh - gle karmu kako se igra! Nadam se da je ta oštrogledeća gospođa shvatila. Ukratko, sreća je kad je karma tako jasna.
No, mene zanima sljedeće. Ako napravim nešto s dobrom namjerom, ali ispadne sranje (put u pakao popločen je dobrim namjerama, jel), kako se to boduje? Uzima li karma u obzir da je to bilo s dobrom namjerom, ili samo uzima efekte? Jer, iskreno, svi ratovi, sva zla na ovom svijetu mogu se opravdati nekom dobrom namjerom. Čak su i počinitelji uvjereni da je namjera bila dobra, ili barem pravedna.
Kako znati hoće li naša dobra namjera fakat imati i dobar učinak? Sad mi padaju na pamet psihološke igre opisane od Erica Bernea: izbjegavati igrati te igre i biti spasitelj, progonitelj, a bome i žrtva. To su uloge iz kojih 'dobre namjere' ne završe dobro.
Odgovor je: teško. Jedan od odgovora je čini mi se - ovisi koliko smo u stanju ući u tuđe cipele. I nadati se najboljemu (kojem bodu na našem karmičkom računu).
12.03.2017. u 11:02 | Dodaj komentar
Ja mislim da kinezi rade lose kisobrane...p
Autor: ziks-07 | 12.03.2017. u 11:38 | opcije
najbitnije je u vemu tome - znati prepoznati sto je tvoje a sto tude, bez uplitanja vlastitog ega. to je pobjeda. odgovr na tvoje pitanje o tvojim dobrim namjerama i ehu koje ostavlja na nekoga negdje drugdje.
Autor: Amygdala | 12.03.2017. u 11:49 | opcije
mislim da izmišljaš
Autor: vuklisicaa | 12.03.2017. u 11:55 | opcije
Ziks :)
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 12:35 | opcije
Amy, dobro je ako je samo vlastiti ego u pitanju. Ali kaj kad je u pitanju vjera, ili neka druga struktura koja nam daje pravo na 'šire' djelovanje? Kao i u ime drugih?
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 12:36 | opcije
Vuče, lijepo je pročitati da - misliš
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 12:36 | opcije
Sin mi je punoljetan i sad se treba prijaviti na HZZO, no na njihovoj stranici ne mogu naći ništa u vezi s tim. Ima li tko kakvih iskustava?
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 12:53 | opcije
:) super...to je njihovo, nije tvoje, nemas nista s tim...
Autor: Amygdala | 12.03.2017. u 12:58 | opcije
Čije? Govorim o nekoj kulturi u kojoj smo odrasli, gdje je teško reći što je moje, a što nije..
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 12:59 | opcije
Kako aktivisti razmišljaju? Bave li se oni samo svojim, ili i tuđim?
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 13:01 | opcije
Da je to tako jednostavno, onda niti jedno dijete ne bi imalo traume od svojih roditelja. A ispada da skoro sva djeca vuku neke terete..
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 13:04 | opcije
Točnije, sva djeca odrasla na zapadu, gdje smo se udaljili od prirode, i jedni od drugih.
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 13:06 | opcije
Point je: dobra namjera nije garancija dobrog učinka. Ali srećom vrijedi i obrnuto :)
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 13:06 | opcije
point karme su lekcije
ako tako promatramo, naše su lekcije samo naše (ne odnose se na druge, mada su u interakciji)
cilj je postići viši stupanj, kako bi naše ponašanje iziskivalo što manje korekcija.
nitko nas i naše ponašanje (pa i naše dobre namjere) ne može doživjeti kao mi..
ostali se ponašaju u skladu sa svojim stupnjem i spoznajnim potencijalom
Autor: perce | 12.03.2017. u 13:13 | opcije
Pero, sve to stoji što kažeš. No, mene zanima taj 'nebeski' račun, kako na njemu stoje stvari.
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 13:20 | opcije
U situacijama kad nisam svjesna što radim.
Autor: Cococh-Anel | 12.03.2017. u 13:20 | opcije
posljedice postupaka su tu da nas osvijeste...
ako ih ignoriramo one postaju sve teže (baš kao što svaki problem koji se ne rješava postaje sve veći)
nema tu puno nauke i enigme..
život je škola
Autor: perce | 12.03.2017. u 13:23 | opcije
Tomica oće svoje uvo!
Autor: Pacijent-House-22 | 12.03.2017. u 14:18 | opcije
Znači moram opet pročitati Bernea :-)).
Autor: ZlicaOdOpaka | 12.03.2017. u 15:41 | opcije
Zakon Karme ili Kozmički Zakon uvijek djeluje:
"Where there is wright dharma ( duhovni put ), there is victory..:))
Autor: Sky_lab | 12.03.2017. u 21:48 | opcije
" Ja mislim da kinezi rade lose kisobrane..."
Blage to veze nema s karmom. Karma se krije u onih 10 milijuna Kineza koji za dva dolare rade cijeli dan na kišobranima.
Autor: MedoDebeli | 13.03.2017. u 9:27 | opcije
To tvoje karmičko otvoranje kišobrana.
Autor: MedoDebeli | 13.03.2017. u 9:28 | opcije
bok koko! he he...vidim da ti kaj god da napišeš nekim ljudima odma mrak na oči! tak da...ne kužim zakaj ljudi čitaju ono kaj ih iritira? a još više komentiraju...pa nije to nit država nit partija u kojoj moraju bit! ovo je ipak dejting sajt...nekima? nekima istina možda jedini prozor u svijet? anyway...dobro je da danas ne pada kiša pa nikom ne treba kišobran. odma je lakša šekspirijanska dilema...to be or not to be?
Autor: mai_sarai | 13.03.2017. u 13:54 | opcije