Laprdarij

Danas su drukčije boje, mirisi me vraćaju u prošlost, zvukovi znače nešto drugo.. Bojim se čuti neku glazbu osamdesetih da me ne zaboli.

Jutros se nisam željela probuditi. Možda se tako umre. Jednostavno se ne želi otvoriti oči.

Sanjala sam, a bilo je tako stvarno! Bio je sa mnom, grlio me je, ljubio, smješio mi se je, razumio me je, podržavao, pokraj njega sam se osjećala sigurnom. Osjetila sam da je sa mnom, da me čuje, da me primjećuje.. Da mu je stalo.. I bilo je tako lijepo.. Glupo jutro!

Htjela sam da san potraje zauvijek, bila sam tako sretna, ispunjena..
U trenutku kad mi je san već bježao, pomislila sam - jedva čekam sljedeći život, tamo ćemo se sresti, i tada ovo neće biti san.

Sličan osjećaj bio mi je u Međugorju. Tko kaže da tamo nema Gospe, laže. Kad sam se popela na brdo i približila se mjestu ukazanja, obuzeo me je taj osjećaj beskrajne ljubavi, to je onaj osjećaj kad te majka zagrli i utoneš u njezin zagrljaj siguran i miran, sve je na svojem jestu, opustiš se.. krenule su mi suze jer davno je to bilo kad sam se tako mogla stisnuti k mami, i hjtela sam otići nekamo tamo, u taj osjećaj, da me proguta to mjesto i da to traje zauvijek.. Bila sam spremna taj čas sve napustiti za taj osjećaj.. A onda mi glas jasno rekao 'Tvoja te djeca trebaju'.. Teško sam se otrgnula i shvatila da ne smijem nikamo, okrenula sam se brišući nos i suze ne znam čime jer nisam imala rupčić, pogledom sam tražila djecu, izgubljena..

Možda, možda ti je to najava obećanja za slijedeći život. Da nastaviš ovako kao do sada ... snovi su malim dijelim samo ispušni ventil stvarnih događaja. Snovi su odlazak u druge svjetove, gdje slijepi vide, gluhi čuju, gdje je vrijeme rastezljivo (sanjamo možda minutu do dvije ovog vremena, a san se gdjekad čini kao vječnost ...

Možda se svi naši životi odvijaju paralelno, a ja sam na trenutak uskočila u taj drugi, prelijep!

Još ne mogu doći k sebi, toliko je to bilo jako..

Ako se ne pojavim više, znači da mi je prelijepo i da se nisam htjela vratiti

ja kada sam zavrsio srednju skolu cijelo ljeto sam sanjao razred...cijeli san i sve je tako djelovalo stvarno...
ujutro bih bio tuzan....

Očigledno ti je treće oko dosta otvoreno.

Sad je li u Međugorju Gospa, ili ne .. moguće je sve.
Ali neosporna je činjenica da na svijetu postoje mjesta koja su otvorena više prema tim nekim duhovnm prostranstvima; kako i zbog čega nećemo tako lako saznati...

U Međugorju definitivno nečega ima.

Da, ima tamo nešto..

Idem zagrliti djecu, pozz