Umorni Bukovsky

" Idemo otvoriti takmičenje tko će prepisati ljepšu priču, Otvaram poglavlje i prepisujem priču jednog djeda koji je ostao smiren iako je njegov unuk urlao i bacao stvari iz kolica.

Priča ide ovako:

Žena u trgovini susrela je djeda i njegovog neodgojenog trogodišnjeg unuka. Bilo je očito da djed ima pune ruke posla s klincem koji je vrištao želeći slatkiše, kekse, voće i sokove kako su prolazili kroz police.

Dok je pokušavao pronaći sve što mu je trebalo, djed je smirenim glasom ponavljao: "Polako, Alberte, nećemo dugo. Smiri se, momče". Tad je klinac opet počeo vrištati, a žena je čula djeda kako smireno govori: "U redu je Alberte. Samo još nekoliko minuta i idemo. Izdrži, momče".

Na blagajni je mali terorizator počeo bacati stvari iz kolica, a djed je rekao, ponovno smirenim glasom: "Alberte, Alberte, smiri se, prijatelju. Nemoj se uzrujavati. Bit ćemo kod kuće za pet minuta. Smiri se, Alberte".

Impresionirana viđenim, žena je prišla djedu dok je ubacivao namirnice i smještao dječaka u automobil.

"Znate gospodine, ne želim se miješati, ali bili ste nevjerojatni tamo. Ne znam kako ste uspjeli. Cijelo vrijeme zadržali ste smirenost, bez obzira na to koliko je bezobrazan on bio. Smireno ste ponavljali da će sve biti dobro. Albert je jako sretan što ste mu vi djed".

"Hvala gospođo", rekao je djed, "Ali ja sam Albert, malom Užasu je ime Steve". "

Možda blog živne a možda se i mi i nasmijemo i zamislimo i dobijemo ideju.

Pobjednika nećemo proglašavati, pobjednik će se osjetiti. Treba imati ukus i za prepisivanje.

:)))

ok, bum onda prepisivala svoje stare zapise :)

da vidim ima kaj na današnji datum, tu ;)

Meija, mi upareni moramo tako . I što je stariji to bolje.