Umorni Bukovsky

Bili smo zaljubljeni, bili smo zajedno. bili smo obični kao većina naših u grupi.
Znam da me je voljela, iako sam bio obični stolar, znam da smo imali i svoje obveze prema društvu, ali smo imali vremena i za ljubav, vrijeme za sebe.
Predamnom je bio još samo jedan korak za napredak i sve će biti prekrasno rješeno. Nije naš život jednostavan. Opasnost vreba u svakom trenutku, na svakom koraku. I od prirodnih neprijatelja ali i od onih ogromnih čudovišta za koje nitko ne zna odakle dolaze. Susret s njima zavrpava u u izrazito brzom bijeg, ili smrt.. Ovdje gdje smo sada živjeli nije bilo neko izobilje ali već dugo nismo primijetili čudovišta.
Otkrio sam jednu uzvišicu, prirodnu ravan i sutra ću svoju ljubav odvesti na izlet, odvest ću je da vidi ogromno sunce i njegov zalazak...

*
Nakon dužeg vremena vratio sam se doma. Ispred kuće je bio stari panj žalosne vrbe. Prstom sam zgnječio dva zalutala mrava, otpuhnuo ih na zamlju, sjeo na panj, pogledao zalazak sunca i upitao se: "Što dalje?".

*

Iz dnevnika kapetana, godina MMMVII :

S obzirom na to da svi radnici u mravljoj koloniji izgledaju isto, praćenje njihovog kretanja i međusobnih interakcija iznimno je teško. Zato su Danielle Mersch i njezine kolege stavili oznake na svaku jedinku u koloniji i pratili ih putem računala. Tako su dobili dosad najveći skup podataka o interakciji među mravima.
Biolozi sa sveučilišta ustanovili su da su radnici podijeljeni u tri društvene skupine koje imaju različite zadatke. Jedna skupina brine o matici i potomcima, druga vodi računa o čistoći kolonije dok treća opskrbljuje koloniju hranom. Svaka skupina kreće se posebnim dijelovima gnijezda, ali istraživači su ustanovili da tijekom vremena neki pripadnici skupine “napreduju” i dobivaju premještaj u drugu."

Časni Sude, nisam kriv!

Zgodna priča :-)

Prvi put sam pomislio da nisam slučajno prekinuo neku idilu u drugoj dimenziji.

i rekoh si: idem ih staviti u priču. Nisam potrošio niti pet minuta. Toliko su zaslužili.

Srela se dva mrava-ratnika u Mexico Sity.ju.
" Kako si ?"- pita prvi.
" Guram nekako. Ratujemo s tim ljudima neprekidno. Neke bitke dobijmo, ali većinu izgibimo. Sve su to Pirove pobjede!"
" Znam"- prvi će ozbiljno, " teško je. Ima ih k'o mravi!"

I nastaviše svojim putem.

Sada bih ja napisao da je to basna, ali bi Jaro rekao da je to anegdota.

Stari bi rekao: Jebe mi se!
I još bi dodao: S.F.S.N.

A Purp bi svakako dodala: Vjetar nosi riječi......

a ja bum da mi se sviđa zato kaj je priča ostala otvorena za nas čitatelje, puno prostora za puno toga između sunca i njegovog zalaska o otpuhnutih mrava

'ćeš napisati?

jutro :)

Ostalo je prostora i za ljubav tih dvoje mravi, ako je čekao unapređenje u dvor kod Kraljice.

mogu pustiti maštu do potoka i dalje....priča je o mravima i postoji samo metafora....