Putevima čudnosti moje...

Rekli su: Čudna, ne hodaj dalje, ovaj put nije za tebe...            
...a ja sam spremno pozdravila brda i strmine, škrape i vrtače, magle i žege...ogrnula se ljubavlju, u dušu spremila zalogaje nade i gutljaje vjere, pod lijevom rukom osmijeh, pod desnom mašta...pogledala najvišlji vrh na kojem je sjala istina i krenula...
Rekli su: Ne gledaj Čudna, pogled tvoj nije vrijedan toga...
... prestala sam gledati i postala pogled...razlila se u nedogled, granice su izgubile smisao...upio si me u sebe, žedno...pustio da putujem po tebi i zarobio me u treptaju oka...
Rekli su: Ne plivaj, utopit ćeš se, ova rijeka je za tebe prejaka...
... a ja se primaknuh izvoru, uronih u dubine, prepuštena svjetlosti što se lomila i potekoh s njom, do ušća i zagrljaja što si ga raskrilio na kraju puta...
Rekli su: Čudna, ne slikaj, ne vajaj, ne piši, jer slike i riječi tvoje nitko neće razumjeti, između onih prije tebe i onih što će biti, za tebe mjesta nema...
... a ja sam bila kist duše i boja, razlivena u nijansama na tvome platnu, kip izvajan maštom, zbirka srca šarenih korica, posvećena tebi, što leži ti na koljenima i čeka naslov...
Rekli su da ne mogu voljeti, da neću znati, neću se usuditi...
... a ja sam znala...već u svjetlosti rođenja, prvom vrisku i okusu majčinog mlijeka, u prvoj i zadnjoj suzi, u kapljici krvi i obrazu što se žari, u hladnoći tame i mirisu toplog kruha, u sljepoći tuge i blještavilu osmijeha...nisam "morala", nisam trebala "znati", nisam se trebala "usuditi"... jer znala sam da već jesam, ljubav, ona koja je beskonačni svemir, početak i kraj... ona koja pripada tebi...

kako naslov veli, tako i treba, nekako. drugo je ionako tlapnja :) ah, pa sad ti budi cudna.... uhm. :)

krasno :)

hvala :)))

prilagođeni, ni ne mogu biti drugačija :)))

čudna cmok!!!!

pusa i tebi Hany :))))

jesul' ti rekli da ne ideš bosa po ploćicama? ;)