Moja riječ nema smisla...

...ne želim više tu nešto cmoljiti nit pizditi, tako je, kako je...samo mi je drago što se napokon trudim biti svakim danom bolja osoba..a to je FUCKING TEŠKO...gutam knedle, suze bijesa krenu na oči, noge mi počnu klecati, grč me stisne u želucu, hodam u krug samo da ne opsujem, samo da mi mozak proradi i da napravim potez zbog kojeg neću žaliti, kojim ću se ponositi, koji ću znati opravdati...u svakoj situaciji, svakome, zbog čega ću hodati ponosno, glavom gore...potezi za koje opravdano znam da su pravilni, ispravni i zreli...sve to se valjda naziva procesom odrastanja!do sad sam hodala glavom u magli, niti jedne svoje riječi u žutim trenucima nisam znala objasniti niti potkrijepiti, nije mi nikad bilo jasno što treba učiniti,a da bi bilo ispravno...toliko sam se bojala učiniti krivi potez da sam za sitnice počela ispitivati ljude koje smatram dostojnim toga, kako treba postupiti...i nikad ne bi bila zadovoljna odgovorom , ili bi, ali to nije bio potez koji bi samostalno učinila da mi je mozak radio i da me nije bilo strah...svi smo drugačiji, svi smo zasebne jedinke i moj ispravan način nije i tvoj..to sam shvatila i više me nije strah pogriješiti..svaka greška se može ispraviti isprikom, zahvalom, lijepom gestom, poklonom, osmijehom, poljupcem, zagrljajem, pisamcem isl.samo treba shvatiti svoje greške i reći "oprosti"..to moji nisu nikad znali napraviti, ali nije ni bitno...ja želim znati...i ne želim više reagirati kao što netko misli da je ispravno, želim reagirati u skladu sa svojim osjećajima i svojim stavovima, jer to je jedino ispravno!
...zašto pišem sve ovo?nemam pojma, ali mi je uz to što je full teško ispravno se postavljati prema spičkanim ljudima u široj ili bližoj okolici, tako lijep osjećaj kad znaš da si postupio ispravno...uz to što me grč i ostale smetnje još nisu skroz popustile..
..uglavnom, ne padam više na razinu primitivizma, trudim se u svakoj situaciji biti bolja od suprotne strane koja je arogantna, bezobrazna, djetinjasta, zlobna, agresivna, svadljiva, nedokazana...jebote, full je teško...i tko bi rekao da obične sitne životne situacije, svakodnevni nesporazumi i glupe reakcije unose toliko stresa i grčeva?a zašto se toliko mučim, pa lakše je vratiti milo za drago, posvađati se kad te netko izbije, bez puno objašnjavanja i bez suzdržavanja?*! e, sad, zato što NITKO; NIKADA; NEĆE SHVATITI NIŠTA NA takav način, a ni MENI NEĆE BITI DOBRO unutra, u dubini,a kad ste vi fini i mudri u datim situacijama, oni s druge strane ostanu paf i stigne do njih, ona bit, /uglavnom,/ ili ako i ne, onda se makar posrame, barem u sebi, pa makar to ne priznali.a ako ne ni to, barem je vama satisfakcija na mjestu......e, a ja to ne radim zbog njih, ni zbog sredine, već zbog sebe..jer želim čim prije odrasti, sazrijeti, ne ostati kao nezrelo dijete kojim upravljaju emocije i nagon i u 50.im, kao moja stara npr.želim biti bolja od nje, želim biti ja....i teško je za popizditi, to vidim nakon današnjeg sranja, ali samo jednim po jednim korakom možemo doći do cilja...zato trudim se...
...a ti-my dear, znala sam da ćeš nestati kao što si i došao i nije mi jako drago što si se prestao javljati, ali ok, ako ti nemaš sa mnom što podijeliti, nema problema...tebi stiže obećano....a nadam se i meni..i ako misliš da treba na tome ostati, neka ostane..nije mi svejedno, ali ne želim forsirati nikoga i ništa, jer to definitivno nema smisla i što mi uopće bi da tako zabrijem!? stvarno imam faze dizanja u nebo nekih stvari, odnosa, situacija, a na kraju uvijek ispadnem tele...pa zašto bi ovaj put bio iznimka? a bila sam tako uvjerena da je...iznimka...
...a što se vikenda tiče ,u Puli je prilično burno...Belfast food na Forumu-gratis, Šajeta i Popaye u Uljaniku-gratis, free medica all night u Šerpi..sve neka jeftinjava...a sutra-TBF u Uljaniku..i neke kombinacije za ambasadu Gaviolli...vidjet ćemo, najbolje je kad se ne planira ništa...
"...I'm waiting for my man..."lalala /Open radio/