Umorni Bukovsky

Bio sam dežurni u postrojbi od 150 vojnikaI ( 100 na položaju, 50 slobodnih ).I taj dan sam podijelio i vojničke plaće. Naređenje s vrha ( iz "štaba " ili "stana".) je bilo jasno: nitko pod nikakvim razlogom, izgovorom ne može dobiti slobodno večer ili noć, pogotovo.
Dan je protekao mirno i bez ikakvih posebnih vojničkih zahtjeva,
Večer je prolazila lakše, sporije i s ispitibanjem terena s njihove strane.
( nije mi bilo teško jer sam imao naređenje )
Oko 21 sat prva posjeta, Jedan stariji vojnik ( dobar kao vojnik ) nije koristio žičanu vezu več je došao osobno.
Znao sam da voli popiti i znao sam da zna piti, samo sam, sa smješkom, čekao priču.

A priča je bila neobična:

Imao je maloljetnog sina u Splitu koji je dodjeljen majci bez njegovog prava na sastanke i uz alimentaciju. Nakon 15 godina ,dječak se ozbiljno razbolio i odlučio je mališa , valjda prije no što umre , mislio sam si, vidjeti oca .Vlak u naš gradić dolazi oko 22 sata i da li bi ga mogao samo vidjeti i odmah će se vratiti. Ma, može...može i službeno vozilo-kažem. I šofer. I novo vojničko odjelo.
Ne, ne treba. Bit će njegov brat s nijim i brat će ga odvesti doma pa će sutra biti s njim. Radilo se o nekakvom zloćudnjaku, o kemoterapiji radilo se o 15 godina i nisam uopće mislio da kršim zapovijed. ako je i kršim, neka ide na moju dušu...
Oko 23 sata dolazi zapovijednik, vidno razjeban i izdere se još na dvorištu:
" Medo; jesi li ti pustio Jaću?"
"Jesam, dolazi mu sin kojeg nije vidio 15 godina, i koji je teško bolestan."
"Zvala je konobarica iz " Plavca". Počeo je piti, pa se kartati, pa galamiti...sada se hoće i tući. Kakav jebeni sin?!
"Rekao mi ispričao mi je tužnu priču."
Idi vidi što je i ne vraćaj ga u postrojbu. I on i ti nemate za danas niti dnevnice, niti dodatka.

Nemam što ići vidjeti.Prešao me je. Neka konobarica zove VP i po njega ali i po mene.

Meni je to bio totalno bezosjećajni izgovor i to trijeznog starijeg čivjeka ...( ima sina u Splitu, imao je tada oko 15 godina i nije ga 15 godina vidio. Laž je tu bila više nego zlobna. Jaća je nedavno umro...rak pluća...alkohol i cigarete...nije božja pravda. Takvi izgovori su i....nepristojni...a bio je i rat. )

U naslovu pise ...kod ozbiljnoih, normalnih ljudi..... Pa ovaj iz priče je jebeni ovisnik o
Alkoholu i ko zna čemu još.... Njima ništa nije sveto. Prodali bi i rod i dom za čašicu!!!

Jebga, živio je kao društveni potrošač alkohola.