Povremeno sam odlazio u New York, provodeći sate u šetnji i promatranju ljudi. Povremen blistav ili zadovoljan prolaznik bio je iznimka. Pitao sam se što je izražavalo moje vlastito lice?



"Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?"
Knjiga o Jobu, 38, 4-7.

Povremeno sam odlazio u New York, provodeći sate u šetnji i promatranju tragedije prijelaza od usamljenosti do otupjelosti na licima svjetovnih ljudi. Kako su izgledali lišeni sreće, boreći se za puko preživljavanje u tim samotnim gudurama krutih shvaćanja! Drugih sam dana tumarao veselijim okruženjima Washington Squara, gotovo u zanosu promatrajući majke s bebama, nasmijanu djecu kako se igraju na travnjacima, mlade ljude kako pjevaju i sviraju gitare pored fontana, njihanje stabala, vodoskoke kako slikovito pršte na sunčevu svjetlu. Sve se činilo ujedinjeno u jednoj simfoniji, mnogo života u jedan život, bezbrojni valići smijeha u jedan ocean radosti...(J.D.Walters)

New York, New York

Šečući na posao jednog dana, očaran kao i uvijek ljudima na ulicama New Yorka, bio sam pogođen time kako je malo ljudi izgledalo sretno ili opušteno. Gotovo svatko je izgledao kao da nosi teret koji se prenosio njihovim izrazom lica, korakom, govorom njihova tijela: iscrpljene od brige starice koje su bile pogrbljene zbog gubitka i usamljenosti; sredovječni muškarci mrkih, uzdržanih lica koj su se uputili na posao, noseći kutije s ručkom ili aktovke; melankolični, drski tinejđeri, besciljni u ljetno jutro: iscrpljene, tjeskobne majke koje su nosile svoju djecu u vrtiće - čak i njihova mlada djeca već su nosila znakove gubitka ili tragedija koje su im njihovi životi dodijelili. Povremen blistav ili zadovoljan prolaznik bio je gotovo uznemirujuća iznimka. Pitao sam se što je izražavalo moje vlastito lice.
Osupnut očitim bolom i povredom svuda oko mene, mislio sam o tomu kako smo svi došli do ovog trenutka u životu, pokazujući bol koju su izazvali razočaranje i tuga, trošenje zbog bijesa, gubitka i straha. Ipak svatko od nas započeo je život opušten, čitav i radostan. Ne shvaćajući sasvim što činim, počeo sam zamišljati svako osobu koja je dolazila prema meni kao dijete, nastojao probiti ljušturu poraza, potištenosti, ili samo potisnuta bijesa sve do netaknuta i neslomljena djeteta. Gledajući zakopano unutarnje dijete i shvaćajući zašto gradimo naše obrambeno oružje, mogao sam osjetiti empatiju čak i za one među nama koji su bili najodbojniji i najbjesniji, kao i za sebe.

MAI HVALA NA BLOGU, EVO PAR DAVNIH TEKSTOVA ISKRIČARKI DOK JE BLOG JOŠ IMAO DUŠU:

VOLJELA SAM

"Voljela sam te ne samo zbog onoga što si bio,nego i zbog onoga što sam ja bila kad sam bila blizu tebe.Voljela sam te ne samo zbog onoga što si učinio od sebe, nego i zbog onoga što si činio od mene.Voljela sam te zato što si me oplemenio, više no što bi to mogla bilo koja vjera i što si me usrećio više no što bi mogla bilo kakva sudbina.Učinio si to bez mnogo riječi, ali srcem koje je govorilo mnogo, učinio si to samim time što si bio to što jesi..."

SRETNA

"U zadnje vrijeme ne pisem puno, a kad pisem, pisem tebi moja ljubavi. I tebi govorim sve, al kad te nema, tocnije kad nema nikog i onda govorim tebi. Ali kad je o tebi rijec, izgubim se u vrtlogu osjecaja koje gajim, koji rastu i postaju potpuniji svakim novim danom, svakim novim susretom i svakom novom spoznajom. Zato si mi tako cesto u mislima. S tobom sam upoznala svijet, sebe, ljubav.
Promatram ljude oko sebe i vidim koliko su nesretni ili mozda ja ne znam gledati. Ili ih ne poznajem, djeluju mi nesretni. Ali to ionako nije ni vazno. Ja o tome razmisljam jer hodam naokolo i trazim sadrzaj. Pronalazim samo fasade, uvode i zakljucke. Literaturu. A sadrzaja nigdje. Samo forma, okviri, resetkaste konstrukcije. Tuzno.
A ja sam sretna, ti me cinis sretnom i potpunom osobom i nikako da shvatim i razumijem ostatak svijeta, nikako da razumijem tu teznju za patnjom, tugom, nesrecom. Danas bih pozeljela svakome da nadje svoju drugu polovicu kao sto sam ja pronasla tebe, tada, davno, a opet cini mi se kao da je bilo jucer kad su se moje oci utopile u tvojima.
I ti si stalno kraj mene dok lebdim negdje izmedju jave i sna i tiho prelazim tamo gdje se radjaju snovi. I znam da osjecas moje misli i cujes moje zelje jer te volim dok lebdimo zagrljeni na obrisima snova."


I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Jedini način da budeš sretan,
jest da voliš. Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.

P.S. Nekoliko citata:

"Bilo je mnogo stvari u zivotu kojih smo se bojali. a nije trebalo. Trebalo je zivjeti" (I. Andric) "

"Tiskana riječ samo je blijedi odsjaj života koji je plamtio u meni dok sam djelo smišljao" (J.W.goethe) "

"Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i uberemo plodove. " (Paulo Coelho)

27.05.2017. u 16:05   |   Editirano: 27.05.2017. u 16:10   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar