Poslije ponoći

Nitko nije instrument. Osoba ne smije biti instrument. Nitko nikome.

Svi imamo povijest, uspomene, ukuse. Svi volimo povezivati, zaključivati. Kriva premisa, krivi zaključak :-)). A tako smo uvjereni da smo u pravu :-)). Posebno ja :-)).

Zatim dolaze upareni odnosi. U koje bi bilo savršeno ući "čist". Otuširan obavezno :-)). Tja :-)). Upravo mi je palo na pamet, kaj s onima koji vole znojno :-)). Tja :-)).

Problem je u tome kaj smo svi isti. Slični. Ili eventualno nas ima dvije vrste. Npr. ne volim vaniliju. I sada mogući scenarij: EventualniPotencijalnoMogući me otpelja na slatkač. Kažem kako ne volim vaniliju, a njemu padne na pamet NekaDavnaNikadPrežaljena koja isto nije voljela vaniliju, uz to ga je maltretirala ne znam kako ni čime. Pa pametnjaković zaključi da sam ziher i ja takva (jesam, al' to nema veze s nevoljenjem vanilije, to ima veze s gadnim karakterom i još gadnijom naravi :-)) ). Zaključi bez da se konkretno u to uvjerio. Mislim ono, ja bih barem polapostotnu šansu :-)). Navodno, znam biti i slatka. Dok papam čokoladu :-)).

Nemamo puno inačica da možemo birati beskrajno. Svi smo tu negdje. Malo pomaknuti na jednu ili na drugu stranu. Ovako ili onako neuravnoteženi.

Tražiti neoštećene ili biti takvim. Jako rado :-)). Još mi dajte ad hoc recept. Ono, instant kava, instant glanc oštećenja. Tri stvari koje moram napraviti kako bih postala neoštećena. Ujutro se prvo pomoliti Nekome, zatim popiti čašu tople (tople, ne kipuće, jer kipuća uništava vitamine osim kaj opeče jezik pa ne mrem njime mlatiti praznu slamu (kakva je to puna slama, valjda onda nije slama :-)) ) kaj bi samo po sebi bilo korisno :-)) ) vode, zatim odmantrati jednu od onih mantri koje ziher djeluju uz vizualizaciju.

Halo? Jeste li čuli za ljubav? Onu kojom volimo ljude onakvima kakvi jesu. Ožiljci i oštećenja uključeni. Postoji japanska tehnika popravljanja razbijenog porculana miješanjem porculanske prašine i zlata. Isto tako, opet Japanci i wabi-sabi te opis ljepote kao "nesavršene, netrajne i nekompletne".

Leon Cohen i "... there is a crack in everything, that's how the light gets in". K vrapcuoflajnskom da možemo birati oštećenja, ne bismo valjda takvima bili. Morti, samo morti možemo birati te ne dozvoliti da nas ružne doživljaji spriječe da pokušamo ponovno.

Ili, ne traži od drugoga ono kaj ne možeš sam pružiti. Joj, sad mi već postaje muka :-)). Kaj tražim, a kaj nudim :-)). "Popljuvane gradske ulice."

Ili, u drugima vidimo vlastite mane. (Digresija, tko zna koja u tekstiću: Ozbiljno mi je mučno. Koje sve mane vidim, brrrrr. Jadne li mene manaste :-)).)

I zato poštedite me :-)). Automatski pošteđujete i sebe :-)). Mene tipkaranja i pokušaja uključivanja mozgića, sebe čitanja :-)).

Probajmo ... :-))
Po tko zna koji put ... :-))
Neka uspije ... :-)).

amen! :)

(shabby chic, npr. ;)

ljudima je komotnije imati nekoga uz sebe koji od njih ne traži dodatni angažman, pa čak i onaj u prilagodbi nekome tko i nije baš jednostavan, a da ne govorim o puno puta već spomenutim oštećenim dušama.
velim ja - gotovani i u ljubavi!

SVE JE DOBJO OSIM TUŠIJANJA....ZAKAJ TJOŠITI VODU?

zlicoodopaka pa gdje si svo vrijeme što te nema ovdje

Tak, sad nam je sve razjašnjeno

nedavno sam naišao na jenu misao koja mi se svidjela
a korespondira sa ovim zapisom..
glasi otprilike ovak : umjesto da tražiš bolju osobu, budi bolja osoba