Umorni Bukovsky

Zašto bih ovaj svoj blog morao raditi poput drugih, poput ovog ili onog, poštivati i priznavati pisana i nepisana pravila, nepoštene grupe, ako mogu taj svoj blog voljeti, voljeti njegovu bit u meni.?!
Omogućio mi je brak, omogućio mi je da svakodnevno upoznajem nove ljude, drugačije odnose, drugačije srodne duše.
Ako svaki dan mogu ispričati svoju priču, opisati svoju radost, svoj smjeh, zagrljaje, poljupce, šetnje, proslave. Zašto bih sve to prokockavao za sitniš, za uvrijedljivi komentar, ili za šutnju, na bjeg....?!

E neću.

Bogatstvo koje ću uzet na ovom blogu, koje ću nekažnjeno prisvojiti, bit će neki novi dobri ljudi, bit će tihi nevidljivi osmjesi i nevidljive poruke, bit će neizrečene želje, skrivene strasti
...hranit ću dušu, a tijelo će preživjeti i bez mene. Ima genetiku preživljavanja.
Moja je obveza uzeti što više materijala za duhovnost, čistu duhovnost kad odvojim kukolj..
Moram to upiti u onaj dio mozga koji još pamti., pamti kao dimenziju....
to je kao kruh, kao sunce, kao kuća, kao more, to jest sve zemaljsko, ali bez ičeg ćvrsto zemaljskog...

"Visoki kandelaber, svetložutim svetlom osvetljava treperavi krug u parku"

Digresija:

Bili smo jučer u prirodi, uz izvor , hrastov stol i dvije klupe i peć uzidana samo s jedne strane ( nadmorske visina oko 350 m )
Sadržaj; odojak, dvije gajbe, konjak ,šljivovica, gepek drva. devet osoba i malo posla.
Kad smo sve razoružali i potamanili ( oko devet ) vratili smo se svako svojoj kući. ( Istina je da su auti mirisali na šljivovicu i seljačko, jeftino slavlje )
Jutros me pita stara prijateljice za koju smo preglasni pa je nismo zvali, ( kaže da vičemo a ne da pjevamo i da jako glasno grazgovaramo i tračamo ) pita me kako miriše pivo i šljivovica zajedno a ti bolestan i kad ne piješ.
Neko vrijeme sam šutio. Čak sam pomislio da ne odgovorim.A onda progovori stari prkos i stara praksa. Sjeo sam prekostola i njenog čaja i pogledao joj oči:
Kako miriše tvoj samački kut u sobi s " La dona e mobile." kako miriše kombinirani tvoj usamjeni stup s "lukom" Pavarrottijem i Nessun Dorma, kako razbacani bračni, prazni krevet sa Zborom židova iz Nabuca, gdje se sakrio Figaro i zašto su ti oči tužne....

Čuvala si našu Tonku, zar ne?

( Ipak je Tonka samo pas, mislio sam)

Pet osjetila plus ovo:
Nada, molitva, ljubav, smijeh, obitelj, knjiga, istina, bijes, mržnja, vjera, magija, smrt, ludilo, grijeh, politika. laž, strah
i dr, i dr....

Miris šljivovice vjetar donese s kraja ulice na moj nezaštićeni balkon....

Tonka je moj pas.

svaka ti čast na ovom iznijetom na ovaj naš stolić, Medo :)

Pjer, sada pusti jako glasno " Tri tenora" da izbrišemo miris alkohola.

bum, Medo.
a onda idem malo luknut Čileta

https://youtu.be/qv4dqUo7PAk

Dule Pacov piša u bunar i znam da je nostalgičar i tajni skojevac.

kaj imaš protiv mirisa šljivovice i jugonostalgičara zvanih pacovi
nebum se više štel s tobom igrati ako ti oni smetaju ;))

Nu mede, ja mislio obicni medvid a cinimi se da je medo covik,
Ziv i zdrav mi bija medvide jedan

Stari, nije poanta u nostalgiji i skoju već u Duletu Pacovu koji piša u bunar ( fali mi taj srpski humor )