Sve i ništa

Bilo je to jednom na brdovitom Balkanu, centralna republika bivše države, u zemlji seljaka ... ovo nije priča o četi đaka. I u toj centralnoj (središnjoj po novome) republici živjela je jedna žena. Rat je taman bio stao, krpali su se ostaci života na hrpe e ne bi li se nekako nastavilo s istim. Sve je još mirisalo na krv, na barut, tragovi rata bili su prisutni, prijateljsta su se prekidala i rađala nova, gdjekada bez ikakvog smisla i logike (ma kako sad ona dvojica najbolji, a prije rata se smisliti nisu mogli),ali eto, život je bubanj stroja za pranje rublja upaljen na najjači program. Ali vratimo se mi ovoj ženi (a i ne da mi se nešto raspredati na veliko, to ćemo drugi put, jednom). Završio rat, a ona u najboljim godinama. Tridesettreća se bližila, a na njoj kao da ratne nedaće nisu ostavile traga. Lijepa, ali s jednim velikim ALI. Narod te republike je takve ljude zvao baksuz. Ode ujutro u kupaonicu, potegne vodu, cijev pukne. Zalijeva cvijeće, cvijeće uvene. Nađe potencijalnog ženika, ovaj ili bankrotira, ili se propije ili ode po cigarete i ne vrati se više nikada. Od rođenja pa sve do tada kao da joj je veliki tmasti crnosivi olujni oblak pun baksuza stalno visio iznad glave. I što je ona počesto pomislila; k'o da se onaj gore sa mnom pravo zajebava. Čak su je se i mještani počeli kloniti. Dok u jednom trenutku ne naleti na kakvu bakicu koja joj narodskim rječnikom objasni da je ureknuta. Nabacilo joj uroka. Neko joj radio vjenčiće. Imao lutkice od pruća. Pisao zapise. Bajao i čarao. I nju sjebao.
Uputi tako bakica snašu našu nesretnu kod kod bivšeg hodže Elvedina (ne znam kako se kaže bivši hodža, rashodhodža, rashodža?), jer on zna sve o tome, jer on će joj napraviti zapis, on će je molitvom očistiti, on će SVE učiniti da iznad njene lijepe glavice ponovo sunce zasja.
I bi tako. Pokupila ona para, spremila bombonjeru, kilo kave i šećera u kocki i s autobusom lokalnog prijevoznika zaputila se na put u trajanju od dva sata. Po dolasku, raspita se za dio tog mjesta gdje taj živi te se zaputi sve poskakujući od sreće što će konačno i njoj sunce svanuti. Zastala je ispred trošne kuće na kojoj su crvenom bojom bile ispisane tri naopake šestice. Valjda kućni broj, pomislila je. Pokucala je jednom. Ništa. Drugi put malo jače. Treći put još jače, i nakon što se opet nitko nije javio, stisne kvaku na vratima i uđe. Na sredini trošne prostorije sjedio je rashodža i močio je noge u nekakvoj posudi. Rashodža E. je spavao. Ljepojka se par puta nakašlja, ovaj se trgnu,nešto promrmlja i onda je učtivo pozdravi.
Dva sata sjedila je ona kod njega. Dva sata on je njoj pjevao, čitao nešto, govorio, galamio. A onda joj je nažvrljao nekakav zapis, smotao, poškropio vodom u kojoj je noge prao i objasnio joj da kad dođe pun mjesec da to trlja među grudi. Tri puta protrlja i jednom poljubi. I tako sat vremena, od ponoći do jedan. I da to nosi stalno uza sebe i da nikad ne čita i nikada ne otvara. I da nakon toga pričeka mjesec dana i da će vidjeti što će biti. Taman se spremala da mu da para, šećera u kocki, kave i bombonijere kad se ovaj zakašlja, problijedi i samo skljoka s one stolice mrtav na pod. Opalio ga infarkt.Ova je gledala i onda zaključila da je bolje da se izgubi dok je i ovdje nisu optužili da je vještica i da bi bilo najbolje potpaliti ražanj za vola s njom.
Dođe pun mjesec i ona učini tako. Prođe mjesec dana, kada primijeti da su joj se nedaće prorijedile. Uskoro je upoznala muškarca, vjenčali su se, ostala trudna, a onda su preko nekog njegovog spakirali stvari i pravac Njemačka. Dvadeset godina poslije, ona je imala troje djece, i dva restorana od kojih je jedan imao salu za vjenčanje s specijalitetima zavičaja iz kojeg je potekla. Sjekira je pala u med (fuj, odvratno; najviše nevolim kad cjepam drva pa mi sjekira upadne u med ufff to čistiti poslije). Živjela je kao bubreg u loju (ovo je još odvratnije nego sjekira u medu, jedno veliko bljaaaaaakkkk). I ...
Eto nas opet kod onog s početka priče velikog ALI (e ovaj ALI treba biti boldan i veličina fonta 729). Počelo je kopkati što zapravo piše na papiru koji joj je dao sada već ohohoho rahmetli Elvedin, hodža bivši. Izvukla ga je, pažljivo razmotala i vidjela nešto nažvrljano na arapskom, jedino što je raspoznavala neke brojeve. Ali dosjetila se ona - otići će kod ovog što je sudski tumač za te egzotične jezike pa neka on prevede da šta tu piše. I bi tako.
A kad je konačno predigla službeni prijevod, ostala je skamenjena.
Rashodža je napisao slijedeće:

Uzmi tri jaja, dvajspet deka brašna neka je pola oštro pola glatko, tri i po deca mlijeka, dec mineralne, malo soli, malo ulja i malo ruma i to fino sve umuti pa da vidiš kakve palačinke ćeš da imaš, moja ti.

A ona ... opsova mu glasno majku i s receptom pravac kuhinja oba restorana.
I tako, eno je ima lanac palačinkarnica, od Hamburga do Frankfurta, Berlina i Stutgarta, i sve sveudilja dana danas misleći e jebo on meni mater svoju.

Jbt ove ispod mene. Još joj samo fali metla pa da leti uokolo kao muha bez glave.

Perce je metnuo porno sliku koja prikazuje bubamare kako vrše gangbang nad nekim cvijećem. Oprašuju ga nemilice, brutalno i nemilosrdno. Ima tu svega od triple-double penetration, pa do bukakke. Ali sve je u redu dokle god cvijeće izgleda zadovolj(e)no, svježe i lijepo.

1. Kada je pravo vrijeme za prave stvari?
2. Tko je najvažniji?
3. Što nam je najvažnije činiti, tj. što su nam prioriteti?

---

Ovo je ona HRanga (hrana, haringa?) pitala na svom blogu, navodno se to Tolstoj pitao, iako se mislim da se on ništa nikada nije pitao jer ono jebalo mu se za sve živo, ima je svoj đir šta bi rekli ovi iz južne središnje Hrvatske.
Ali probati ću odgovoriti.

1) Pravo vrijeme za prave stvari je otprilike između ponedjeljka i nedjelje, ali ne zna se još kada i točno koji dan, ali biti će, nije Bog cicija, je li tako?
2)Najvažniji je onaj tko je izuzetno važan kad se krene sve odvijati pod točkom jedan, kad se sve zahukta.
3)Use, nase, podase - to je smisao života. Ostalo je sve žrnavljenje kokice i mrčenje kunića.

Bakljini blogovi su sve bolji i bolji.
I sjedaju mi; jednostavni su, rječiti taman koliko trebau biti i neobično snažni. Ona me istinski razveseli na blogu.

Drugi koji me razveseli je djuro. Tip čovjeka koje nazivam ljudinama. Primjer onoga što se naziva imati srce na mjestu.

Dosta je škorpiona (hororskopskih znakova) na blogu. Invazija. Ali ono, gledam ih, kao da nisu.
Ovaj jedan od raznolikog bogatstva fundusa riječi hrvatskog jezika barata repertoarom od petstotinjak riječi (plusminus pedeset) i još malo fonetskog engleskog (piši kako čuješ), počesto se glasa s hhhhhhhhh.

Ovaj drugi, ne znam, njemu kao da je netko odstranio centar za razmišljanje u mozgu. Po mišljenje odlazi u središnjicu stranke.

a nljubo ... njegovi blogovi su čisti zen, nirvana. Nekad kresnem blog izvana samo da vidim što je dotični radio i što planira raditi i nakn toga mogu bez interneta par dana jer je to vrh, vrhunac, to je ona uzrečica: Ovo je sve, gasi internet!

Ova šta sam je maloprije spomenuo da je ispod mene, Jašara jen-tri-pet ... čini se da je bacila šape na našeg nljubu. Što znači da je potonji najebo. Ako se nastavi ovako, uskoro će morati promijeniti nick u Ljubi_Rob.
A ona će pisati po blogu kako joj je Ljubi Rob pospremio stan. U seksi teletabis kostimu s otvorom na dupetu i crvenom kuglom u ustima da se ne bi baš sada čulo (osjetljivi susjedi) kad ga iron maiden crnim HOS opasačem opandrči po dupetu. Koje će se već crvenjeti kao zastava NR Kine. Ima da Ljubi Rob bude za dom spreman i kad nije hehehe.
Onda će mu i blogovi biti drugačiji.
Popravio sam dva kompjutera, a onda sam išao kod gospodarice. A poslije mi je za nagradu dala da pijem crnjaka iz štikle njene babe. A štikla broj 48. Idealna veličina za napiti ne jednog nego dva i pol roba.

Kad sam spomeni Đuru maloprije, vidio sam neki dan da je pisao nekakvu pjesmu o snovima. Zapelo mi za oko svinja kanibal. Svinja kanibal ne jede čovjeka (to bi bila svinja ljudožder), nego svinja koja jede svinju. Svinja svinji glođe rep.
A opet možda se Đuro o nešto ogriješio pa sad nešto ispašta kroz snove, mogu će je to, gledao sam ja stručnu literatutu u svezi toga.Uostalom, što mi ljudi znamo što svinje zbilja rade. To je izrazito inteligentna živina. Ono kad neko nestane, možda ga svinje otmu, banda svinja. I onda ga zatoče, pa ga tove. Pa tamo negdje oko kakvog svinjskog dana republike ga pribeke i onda u pršut, kulen, budžole ...
Ne znam, možda on ovo treba shvatiti kao opomenu, putokaz, štajaznam nešto neki k, jer vrlo lako bi se mogao u slijedećem životu osvijestiti kao kilogram fino zapakiranih čvaraka na akciji u nekom trgovačkom lancu.

Kad su se već spomenuli kanibali, to su isto ljudi, samo malo čudnijih prehrambenih navika od ostatka ljudskog roda. To što vole mezetiti druge ljude ... Bože moj, tko smo mi da sudimo?
Vjerovatno i među njima ima vegetarijanaca. Kanibali vegetarijanci. Ti mora da jedu vrtlare. Oni pobožniji, koji su jednom prihvatili riječ misionarsku (naravno prije nego su ga pojeli) petkom kad prakticiraju post jedu ronioce.

Jebeš kanobale, mee sad kopkaju ti horskopski znakovi, škorpioni.

Kad bi ih probao opisati, škorpione, to bi bilo ovako:
Nikome ne trebaju, otrovni su, nejestivi i generalno (an ženeral kako bi jen od doajenki ovog našeg bloga rekla) su u kurcu.
A opet svijet ne može bez njih.
Ta ekipa se u stanju nanovo roditi iz hrpe dreka samo da živi isključivo da bi se opet ujebali.
Ne treba njima Bog da im da križ, daju ga oni sami sebi. I pri tome se nenormalno dobro zabavljaju.
Čisti autosadomazohizam.

Jel bi ja trebao sada staviti neki link na nešto na yt za predah?

Ne.
Idemo dalje.

Dakle, škorpioni ... oni su kao simbol ciklusa (cirkusa?) života, smrti i rađanja, te da su zbog toga morbidni i seksualni.

A što reći na to, nego jebeš ti takav ciklus života gdje ispada da si sam sebi mater i ćaća.
Što i ne mora biti loše, jer škorpionu valjda ništa ne znači kad mu kažeš: ajde jebi mater.

Vidio sam da se vratio rak03. Taj čovjek mi je drag, jako.
I ovo što je napisao da postoje žene koje se svađaju s vibratorom, hehehe.
Vjerujem u to, jer kad vidim ovdje pojedine blogerice shvatim da su takve zato jer im je vlastiti dildo preko odvjetnika poslao zahtjev za razvodom braka.
A to je udar na cijelu obitelj, pogotovo puncu to teško pada jer ... imao je zet Dildo i svoj naslonjač, i svoju zdjelicu za čips na kojoj je rozim slovima bilo napisano Hello Tittie s prigodnom ilustracijom, i zet Dildo je uvijek šutio i slušao punca dok je pričao, od komentiranja nogometnih utakmica pa do neuobičajeno dugih razgovora o teorijama zavjere, odnosno do zavjere teorija.
A sad sam se sjetio, bio je i onaj neki ustaški kaplar, Eugen Dildo Kvaternik? Ili je to neki strip? SekStrip?

A kako spomenuti teoriju zavjere, a ne spomenuti našeg dobrog blogera Slova?

Nadam se da Slova nije još otkrio kako ga mongolske obavještajne službe u suradnji s ruskim, kineskim, pakistanskim, indijskim, singapurskim, etiopijskim, islandskim i ciparskim obavještajnim službama špijuniraju kroz novi ''hodimom'' mobitel, kroz svaki milipiksel obje kamere.

Gledaju ga kroz kameru što radi, prate mu kretanje putem satelita, te mu mijenjaju raspoloženje putem HAARP-a.

Isto tako ekipa je implementirala tehnologiju gdje iz onog utora za punjenje uređaja usisavaju njegove tjelesne mirise i tako mu analiziraju životne navike, od toaletnih, preko prehrambenih, do seksualnih.

Uskoro će mu sekvencionirati kompletno genom i pretvoriti ga najvjerovatnije u zapovjednika bojne reptilijanaca, čiji će zadatak isključivo biti pimplanje po vrijednostima kriptovaluta onako kako se njemu sćejfne.

Što mi sad ovo prethodno s kriptovalutama nameće jedno sasvim drugo pitanje.

U današje vrijeme kad se višemanje svodi sve na virtualu i sad recimo neka gospodična koja se s trideset godina života ulogirala na Iskricu, i iako danas ima pedesetipet godina (ovo je hipotetski), kad upadne u žrvanj klimakterija, hoće li ta gospodična imati valunge ili kriptovalunge?
Čungalunga.

A kad smo kod iskričarki ... volio bih da blog češće posjećuju fotografije iskričarki koje su pokazale previše. Npr da korisnica iskrice ceznutljiva_bozonka objavi fotografiju koja pokazuje previše, ono sise i tako to.

Vidi koliko sati, vrijeme je za poći.
Idem se okačiti nekom drugom na blog, dopizdio sam habeesu.

Croranga nije ova ispod mene na početku komentara.
Bila je to Jadranka ... pobrisala je pjesmu koja je imalao tome kako joj crnilo i zlo hrane dušu.
Jbt.
Pobrisala je samo zato da ispadne da Crorangu zajebavam.

E judi moji to van je tako, svi pravi pisci i pisnici nikad ne spavaju e, oni Tolstoj pa oni Hemigvej pa ovi hbs, p jarac,e.

A uni Nobel spava pa ni zna nista napisat lipa i unda odmuke i jubomore izmislija delamit e.

A nu ovi nasi pisaca i pisnikinja spavaju ki medo zimski san e.
Nikad nista od vas e.

A stas moj prijatelju nastavimoli ovako nespavat nas ce dica za lektiru citat e a za ove druge niko nece znat,e

A za pravu umitnost se vaja zrtvovat, a koce ako necemo ti i ja e.

Ziv i zdrav mu bija i lip ti pozdrav

Šteta što su nadahnuti komentari zasjenili ovu odličnu i duhovitu priču.:)

Placebo je moćna stvar, kao i vjerovanje u nešto. Time definitivno mijenjamo realnost.

Babilonska je napisala ono što sam ja namjeravala :-)
Priča je sjajna, nasmijala sam se nekoliko puta dok sam ju čitala i jako me zanimalo što je napisano u onom hodžinom zapisu. Kraj je neočekivan i jako dobar!
Onda sam čitala komentare i ugasio mi se onaj dojam sjajne priče.

Cro, ja mislim da to on škorpionira :)

o samozvani bože vrlo samozvanog sexa
neznam kome objašnjavaš šta je kanibalizam il ljudožderstvo...
a đe si ti to nadasve kratkovidno i uobičajjeno elastično vidio da brkam te pojmove ?

nemoj mi uguravat riječi u usta koje ja ne izgovorih.
nit smisla davat krivog mojoj očitosti..

bez ljubavi i pozdrava...zauvjek svoj...đuro.

evotijebenilink https://www.youtube.com/watch?v=kkoldomW08U

te te jebo...

ma ti si ge-ni-(o) -je

neb'te majka rod'la da te nije.. ti bi sam se rodijo

placebasto

a ja vjerujem da u radijju zivu mali ljudi - sam da se zna

eto t' :)