Laprdarij

U čemu je zapravo problem? U nesnalaženju. Prosjek nam je jadan u Hrvata. A to nam je donijela naša kultura koja se temelji na katoličanstvu koje brani misliti svojom glavom. Posljedično, u školama se ne uči razmišljati već bubati činjenice. I to se osjeti u društvu, mislim tu na opću kulturu, baratanje jezikom, razumijevanje stranih i pogotovo domaćih riječi, sintaksi, proširenih rečenica pa razumijevanje okoline, vremena u kojem živimo, i tak, općenito sposobnost uočavanja i primjećivanja, smještanja samog sebe u suvremeni kontekst.

Dobro, jednim dijelom se može opravdavati time gore, no čovjek u pedesetima bi već trebao nadrasti odgoj i ideje što su mu drugi servirali, trebao bi biti znatiželjan i sam stvoriti svoju sliku na temelju vlastitog iskustva. Znači, ako je rođen 1960, onda baratati činjenicama od recimo 1965 pa nadalje u budućnost, ovisi gdje je tko počeo primjećivati i pamtiti stvari oko sebe. Recimo, trebao bi shvatiti što je bitno, a što nije bitno, ili je barem manje bitno.

Hajde da ukratko promislim, što je bitno? Što je meni bitno? Bitne su mi primarne potrebe - voda, hrana, toplina, sklonište, mir, funkcioniranje - tj. zdravlje. Primarna potreba mi je i ljubav. Prema ljudima oko mene, onima prvima - roditeljima, djeci, rođacima, prijateljima.. pa nadalje kolegama, poznanicima, naravno nisu svi zasipani istom količinom ljubavi, no meni su dragi. Gledam ih kako se koprcaju, nose se sa životom bolje i lošije, stvaraju iluzije i ruše ih, već neki i odlaze zauvijek.. Bore se svatko s alatom koji ima, trude se naći bolje alate.. Da, i povrijede me ponekad u nespretnosti, ponekad i ja popizdim, no prođe to, i opet smo si dobri. Nema meni veće vrijednosti od ljudske pažnje, i dodira, razmjene, druženja, bla..

Da mi je u pitanju teška neimaština, borba za vodu, hranu, krov nad glavom, obranu obitelji, naravno da bih izvukla rogove. Srećom, rata nema, ostalog ima i previše, i ne vidim potrebu za rogovima. To je dobro ponoviti si povremeno - nema potrebe za borbom. Nema straha, nitko nije ugrožen životno.

E, sad, postoji nadogradnja, jel, kad su primarne potrebe zadovoljene, onda se zaborave. Onda počinju pizdarije biti važne. Onda je važno tko se kako oblači, koju glazbu sluša, s kim se druži, koje je škole završio, koji auto vozi, u kojem kvartu živi, koje je boje, koje je vrste, koje je vjere, koje je seksualne orijentacije, koje je političke orijentacije.

Onda postane važno kako se zove neki trg. Neki trg koji se tako zove 70 godina. Izgleda da nam je stvarno dobro i da vlada blagostanje, veliko blagostanje. Postoji skupina ljudi koji nikako ne mogu odvratiti pogled s imena toga trga. Uzalud puno toga lijepoga oko njih, puno novih stvari koje bi bilo dobro uvesti, ako ništa otići u prirodu i raditi na vlastitom zdravlju, malo se opustiti. Ali ne. Oni bulje u ploču s imenom trga i ni makac. Stali ljudi, zaglavili, korijenje pustili, drugi o svemu, novostima, modernim stvarima, a ovi bulje u ploču. Pa jadni ljudi! Ponekad im se odvrati pažnja na trenutak, no ubrzo opet - ploča!

Našli se i oni kojima to izvrsno posluži kad treba pozornost okrenuti s neke bitne stvari za život, recimo nekog zakona koji će opet i opet raditi protiv naroda, a ići na ruku manjini već ionako prebogatih. U takvom trenutku ti isti ploču s imenom trga osvijetle reflektorom, ovima koji već bulje u nju okice se zakrvave, novine i televizija imaju temu, kost je bačena, a novi zakon ili neko drugo sranje lijepo prođe nezapaženo. Kad frka prođe, zaključi se: ostavit ćemo ime trga, trebat će nam opet kad bude frka. Tako naime rade iskusni političari. Njeguju stvari oko kojih se narod gloži pa ih po potrebi izvuku. A naš narod je lak na tomu, mahneš im ovim ili onim, eto dinamike. Vidi prvo poglavlje ovog teksta.

Kad gle čuda, promijenili ime trga! Koji neoprez, kako im se to omaknulo? Jednim potezom, i nestade sigurna kost koju su povlačili svakih par godina. Čime li će sada mahati u Zagrebu? Toliko je pogleda bilo uprtih u ploču s imenom, toliko ljudi blokiranih imenom tog trga da je preopasno tako naglo ljudima oduzeti smisao života. Pa ne može se samo tako i naglo, može biti po zdravlje opasno. Sad vidim ljude kako bauljaju centrom Zagreba, i ne znaju kamo bi gledali. Toliko su energije uložili u to da se ime trga promijeni, život je prolazio pokraj njih, i sad ne znaju kako će i kamo će.

A kako se ja osjećam? Paaa... meni je laknulo na neki način. Upravo iz gore navedenih razloga.

Jedna kost manje. Hehe :)

Fontane! :)

Mislim, nova kost, jel...

Nemaju fontane tu težinu.

Kad je Bandić čuo da u Zagrebu već pd prije ima preko 150 fontana, onda je izgubio volje. Mislio je kako je on izmilsio fontnae

Baš su se zenzuli s tim trgom. To je bila jaka karta, na koju su sa sigurnošču mogli zaigrati. Sad se moraju spominjati nekakve ploče ZDS, koje zapravo nisu važne psim nekolicini..

Nema veze, u međuvremenu poskupila struje.

Jedino što su s tim trgom zeznuli je ona moderna zgradurina i dirigentski štapić. Šaka. U oko. Nomina sunt odiosa.

Misliš na glazbenu akademiju? Meni je lijepa, malo me je strah onog šiljka, no on navodno predstavlja vrat note, a glava je ona žuta kugla.

Viš, imam jednu svoju fotku akademije, bum ju metnula ako uspijem

Vidis kokice triba jedanput javno reci iako to vijekovima duboko presucivana tajna.

Naime postoji i jedanesta Bozja zapovid a ta je,

Ne misliti svojom glavom inacecete zavrsir u paklu

Upravo na akademiju. Nije problem estetike, nego neprimjerenost lokacije. Tko izdaje dozvolu za takvo što? Za struju? Svijeće i romantika i pisanje olovkom umjesto tipkanja? :)

Cak i dvanaesta zapovid postoji

Ako se suprostavite novome Jahvi slobodno mislecem komunisti,
necete zavrsit u paklu samo na golom otoku ili lepoglavi

E jebiga ja ozbiljno pisem a ovog uzbudjuju stapici a kokica mrtva hladna upala u fontanu jer stapic ipak ie premal za odraslu damu

Prosječan, na što točno misliš kod akademije? Zašto lokacija? Ne sviđa ti se kako se uklopila, ili što

E stvarno je jadna i jgoslavija i hrvatska sto potrosi pare na vase skolovanje, bilo bi bolje da ulozili u koresovu proizvodnju kumpira on je mrvu lud ali zato mu kumpir dobro rodi e :-)

Upravo to. Takva zgrada je izgledom primjerenija prostoru koji će navodno biti druga pozornica kazališta, iza NSB-a.

Oko interpolacija su podijeljena mišljenja, meni je ova ok. Djeluje mi cijeli trg uredno, a sama akademija ne upada u oko ako se baš ne zagleda u nju, u ćošku je. Krov mi je otkvačen, a i kad se gleda iz škole primijenjene umjetnosti, veselo je i šareno. A i to crtovlje na ulazu mi je zgodno, pa ta nota.. To je moje mišljenje.. Nisam bila unutra, valjda je funkcionalna

Uostalom, ako ne mogu spriječiti, onda pokušavam uživati :)

A jarac ne glodje koscice biljozder, hehe,

A intelektualno nadmocni se prave da nevide a na pvt.
Ma vidi onoga glupog seljacine, haha.
Ma nebrinite to je dobro za tlak e ne uzbudjujtese previse :))

Kad si star, i kad znaš kako je prije izgledalo, i kako je moglo izgledati, sve je nekako teže prihvatiti. Dođu mlađi, zateknu stanje kakvo je i dobro im je. I idu dalje.

Evo, ajmo o razlici između seljaka i seljačine. Ako si seljak, to je plemenito. Ako si seljačina, e pa sam si si kriv.,

Hehe, sad čitam sebe i smiješno mi. Seljak, pa plemenit :) No, plemenit ne u smislu plemstva, nego časti.. Trebala sam napisati častan

Kokice podvojena sam licnost, pola seljak pola sljacina, za pravo rec bice veca ova polovina di seljacia e

Nisi dijete, sam biraš što si..

Zelis reci necasna seljacina ili?

Rekla sam sve što želim. A što ti zapravo želiš reći, ili bi se samo natezao?

Hehe, izgubio Tita, što ćemo sad? O čemu ćemo?

Ma nebi, natezanje prepustam mladjima mene ti u ovin godinan od toga vise bole kosti nego sto zadovoljstvo osjecam

Dakle, akademija. Lokacijski je mogla imho i trebala biti drugdje, obzirom na to gdje je Lisinski. O funkcionalnosti pojma nemam.

Kosti? Nisu problem dok ima mesa. Ali mesa je sve manje. :(

Ma nismo izgubili Tita tko ti to reka?
Kokice
Hajduk zivi vjecno a Tito slicno samo par tisuca godina manje e :-)

...joooj!...pa kak da sam tu zaboravila napisati - dosadnooo!!!... :)))

umjetnik kožarić i svi relevantni su malo njurgali oko kugle, jer oponaša kožarićevo
prizemljeno sunce

tak da bi se dalo o originalnosti i javnoj plastici