BEZNADNOST

Jeste li se kad osjetili beznadno ? Ja jesam nekoliko puta, ali kao da je došlo do točke, kod koje se ili raspeš ili preporodiš - odrasteš konačno. Teška iskustva pružaju nam PRILIKU  da učimo i rastemo. Problemi su tu, prisutni svaki dan, ali nisu nepremostivi, a često niti tako važni.  Kada se problemi čine nepremostivima ? Onda kada izgubimo vezu sa Izvorom ( čitaj - Bogom ), svojom suštinom. Tko se od vas trenutno osjeća beznadno ?

09.05.2005. u 23:06   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

istina.. daleko od toga da se osjećam beznadno (osjećam se fenomenalno) ali nekad sam se znala osjećati beznadno.. a kasnije ti se sve to čini smiješno - danas važno, sutra ne znaš zašto te toliko boljelo ..( osim bolesti, smrti..)

Autor: TajnaZg   |   09.05.2005. u 23:11   |   opcije


Kamaladevi, dobro si uočila: svi negativni osjećaji su čisti egoizam. Da! Jer tek onda kada sam se okrenula drugima, osjetila njihove probleme kao svoje, suosjećala, dakle, postala "emotivno inteligentnija", oslobodila sam se osjećaja beznađa i više nikada se ne gubim u samopreokupacijama, samosažaljenju..., beznadnosti...

Autor: DIRAH1   |   09.05.2005. u 23:29   |   opcije


beznadnost je znak slabosti....

Autor: Shiki   |   09.05.2005. u 23:33   |   opcije


Dodaj komentar