Muškarci i žene...i nešto između

Pita me Medo zakaj više ne pišem..
Ne stignem.
Kad i uhvatim malo vremena, ode tema u kontra smjeru :P ili mi se ne da, ili, kajaznam kaj. Nekaj.

Nekad davno sam fakat ovdje svaštanešto pisala. I guštala u tome. Fakat guštala.
Nije da nemam kaj više za reći, naravno da imam, ali bolje i da nemam jer ..
Jer dan je sunčan.
Jer konačno me prehlada popušta.
Jer ....blog je blog :D

Čeprkam kaj sam nekad ovdje pisala.
Prije dvije godine...

22.21 minuta.
Četvrtak.
Vjetar dokazuje i dalje svoju snagu.
U susjednom dvorištu jedan bor više ne postoji.
Drugi bi mogao postati naš problem ako se preseli par metara dalje.

Potpuno sam budna.
Jučer u ovo vrijeme sam već bila na pola puta do snova. Ne spava mi se. Mogla bih slušati kako vjetar puše. Osluškivati da li se možda umorio.
Mogla bih se zavući u krevet i pustiti da moje muško dežura.
Ali...




22.37 minuta.

Piše Shale na fejsu nekaj, uz fotku koju je zakeljio, o zdravim vezama koje se događaju u intimi, misleći pri tom vjerojatno da su daleko od suvišnih očiju i ušiju, a bome i ostale anatomije.

Nekak mi se čini da svi oni koji u ovom ne vide baš nikakav smisao, osim svog, da je riječ o skrivanju sebe ispred drugih i drugih ispred trećih, emotivni su voajeri kojima je potrebno svjetlo reflektora da budu uočljiviji. Sebi i drugima.

Da brojim koliko bu trebalo da zbog ovog dobijem po prstima? :D

'ajde probajte zamisliti koliko ljudi čita sve ono što je javno, a privatno, objavljeno na netu, na fejsu, blogovima, tu?
Pa onda sve to stavite u situaciju čavrljanja u tramvaju, u jutarnjoj ili popodnevnoj špici, dok se jednom rukom preventivno držite za štangu, da ne uletite nekom u krilo, a u drugoj vam je šuškavi škanicl s croasanom jer želuček vam je pospan i prazan ili nije još pun jer ručak/večera je daleko, a gablec ste već zaboravili.
I tak, brojeći stanice do svoje, pričate gradskoprijevoznoj supatnici o ....sad tu dopišite nekaj po svom izboru, a da nije o onom kaj ste jučer kuhali, o cipelema koje ste upiknuli na 378 rata ili o plaći koja kasni 10 dana, a već je potrošena.

Ha?
Isto?
Drugačije?

Pretpostavljam da će vam glas ipak biti tiši.
Možda/vjerojatno ćete provjeriti udaljenost do vlasnika uha koji zadnjih 5 minuta dosadu krati slušajući o čemu pričate, a kao zainteresirano gleda kroz prozor i broji prolaznike.
Ili ćete stati na pola rečenice gutajući drugu polovicu kao neizgovorenu, kao pametniju varijantu gdje šutnja potvrđuje zlatno pravilo.

Ha, opet?

Ma znam, bilo kaj ak napišem u nastavku, za one koji na prvu rečenicu frkću nosom, bit će suvišno.
A i za one druge jer upravo ta prva rečenica sama je po sebi dovoljna.



22.49 minuta

Piše mala Andrassy o fensi-šmensi toleranciji, kao IN stavu jer je u kategoriji „must have“ krpica i ostalih šećućih outfit pi*darija, uz figu u džepu, babarogu u mraku i predrasude sortirane po bojama i veličinama, složene di trebaju biti.

Fakat smo postali iznenađujuće tolerantni ljudi, modom usmjereni.
Ne čudimo se više ničemu. Ništa nas više ne može toliko iznenaditi da bi trajalo duže od tračeva i priča uz jutarnju kavu u uredu.
Još samo da se riješimo osobne mjerne jedinice koja je fiksirana na vlastito dupe, pa da sve ono što nam je sasvim ok jer mora biti ok jer ako nije, nismo ni mi ok, zalijepimo na svoju adresu.
A prostitucija vlastitih žena i kćeri, ne samo tuđih kao jednokratni gušt, postane dodatni, obiteljski izvor zarade u recesijskim vremenima.
Dečko sina simpa je lik koji super peče jako fine kolače i nije tema posprdnih priča kao ona o malom iz susjedne ulice koji je čudan i vjerojatno peder, a palac i kažiprst ni na jednoj ruci nisu stisnuti u figu.



23.02 minuta

Piše Rudanica, uobičajenom retorikom i stilom, o muškoj disfunkcionalnoj anatomiji.

Provokacija je uspješna ako iza napisanog teksta ostane dovoljno tragova u prašini, a njoj to itekako uspjeva, pogotovo kad piše o onome što se tiče svih nas – u krevetu ili izvan njega.

Ribafish je kolumnist kojeg volim čitati jer, za razliku od Rudanice, u temama u kojima se preklapaju, muškarce ne tretitra kao velike bogove kojima se male žene trebaju svakodnevno klanjati.

Sve ono što se artikulira kao problem, a gleda se samo u jednom smjeru ili žmiri na jedno oko, angažiran je tekst koji ima smo jednu svrhu – opravdati stav bez da se ostavi dovoljno prostora za kontraargumente, a on kao takav, jednosmjeran, postaje porozan.

Jer žene, za razliku od muškaraca, upitne hidraulike, godine ne dodiruju.
Dođu, prođu, kao da se ništa nije dogodilo.
A sve ono o disbalansu hormoma, štitnjači, osteoporozi, višku kila, manjku žifčeka, ginekološkim i inim sranjima, obična je glupost i muška zlurada izmišljotina kao ravnoteža njihovim andro problemima i pefidna igra stavljanja žena u realne, njihove okvire.

Je, kak da ne!

Snjeguljica je monogamna.
Crvenkapica je fufa koja je zavela Luku.
Trnoružica u fušu pika goblene i prodaje ih na Dolcu.
A prinčevi postoje.



23.10 minuta

I dalje puše. Puhat će i za dva sata.
Kažu, sutra isto kao danas.

Mogla bih u pidžamu.
Zijevam.
Mogla bih i u krevet.

'noć!


***

Bora više nema.
Proljeće samo što nije.
Starija sam dvije godine, ne nužno i pametnija :P
I dalje ne volim prokulicu, ni u kojoj varijanti.
Šmrkav nos, a ne da mi se skinuti rukavice.
Ponedjeljak.
Stalno nasmiješene ili narogušene ljude.


A kaj volim?
Drugom prilikom ;)

Jesam li ti rekao da je Blog, ovaj ovdje , sada u susjedstvu? ( sarajevski malboro )

Sada trebaju samo kvantitetu, kvaliteta će doći kasnije...sama po sebi.

Medo, nemam pojma ni o kakvom blogu jer san samo tu
A kvantiteta i kvaliteta?
Je, postoji poveznica, ali ne nužno uvijek i u plusu

koliko je sati?
Jel se može odgovoriti "pola 16" ?

5 do 4 :)

Čitamo se ;)

Mislim da bi za nove trebalo uvest test...pa ako prođe moze se zvat blogerom....pred komisijom da polaze..
Najprije pismeni sastav..pa malo neku pjesmicu
Zatim izbor glazbe i dali zna prikeljit glazbeni broj..a onda naravno i fotografiju...bilo na koji nacin..
Pa da ih vidimo...nes se majci samo tako zvat blogerom.

I da im komisija preda majicu
"Da je bloger biti lako
Bloger bi bio svatko ".

hmmdaa :)

ustao sam jutros na lijevu nogu....svejedno....znam, hoću, mogu................... :)