Umorni Bukovsky

Igram igru koju još nitko nije dobio.
Život.
Zove se život:
Simpatična i svima poznata igrica, ali uvijek ima poneko iznenađenje. Javi mi se prijjatelj koji isto volontira. Kaže svaki dan otkrijem neki novi fazon, caku, aritmiju iz graničnog područja, taktiku koja mijenja poziciju ali i dozvoljena pravila.
Ha...ha...ha...:
Mogu se sagnuti, ali se ne mogu ispraviti, možeš kleknuti u znak priznanja, ali ne možeš samostalno ustati.
Tonka je panično otrčala po suprugu kad je vidjela da ne mogu ustati dok se ne okrenem na trbuh a nije mi se okretalo. Bio sam na podu, valjda sišao u snu s kreveta. Uporno sam pokušavao s rukama i zamašnjakom, ono ho- ruk! Nije išlo. Nije bilo potrebne ravnoteže- balansa , waservage, prevage između obje noge i ostatka tijela. Jadan pas. Brine za mene i kad ne mora.
Što bi tek rekao da zna da su lijekovi samo alat a ne i rješenje u igrici. I medicina. I alternativa. Srp i čekić..onda trobojnica
Mogu uzeti lopatu i očistiti snijeg - ali nema teorije da ga zaustavim a kiler propušta i gubi antifriz.
To izgleda u sustavu kao da će puknuti blok kad pošteno zahladi...zaribati.
Pokušao sam ostaviti lijekove i uzeti poeziju, pa blog, pa čitanje, pa uspomene, pa prijatelje...
život je uvijek korak ispred.
Stani, Medo, na loptu!
I stanem, stanem pogledati što to toj uhodanoj, slikovitoj i zvučnoj video igrici treba?! Znam sve parametre a i imam ih dovoljno. Te poznate nijanse.
Prijatelji, ne treba mu, on se igra.
Našao je rupu u zakonu koja to dozvoljava da me može poslati na drugu lokaciju bez dozvole birokracije. Ne može biti kriv niti osuđen za istu stvar više puta. Samo jednom.
To nije presuda već kraj igre.
Pobjeda.
Njegova.
Ne treba meni pobjeda. Ja bih samo htio što duže igrati.
Bez alata, bez oruđa, čistih i praznih ruku.
Pravi se da je prihvatio ponudu i onda vara.
Klošar.
Jebivjetar.
Pizdun.
Moja jedina prednost je u tome što se sve uporno ponavlja, što sam strpljiv i hladan pa čak i kad ostanem bez alata:

Nemam vremena, jebo ti pas....dane....( je l' ti ne shvaćaš da nemam niti volje, nit vremena za svakodnevnu igru.? da te ignoriram? )

Proljeće je u čitavoj toj igrici velika njegova prednost.

A kamo pobjeći od proljeća?

Gledam ispod oka i smješim se. Palo mi je nešto na pamet. Javim se, ako prođe....

I nikad nisam sam u toj igri ( medicina mi daje šumeće tablete kalinora koje se sastoje uglavnom od saharina, saharoze i glukoze , a ja šećeraš...jebe se to njih. Tako da alternativa čisti nus pojave od alata . A ni alternetiva nije lijek. nemre očistiti žuč od kamenja, niti šećer iz gušterače...zauvijek ). Čudi me malo ta opća medicina?!

Idem otići na trenutak. Po alat.

Uzeo sam prve jutarnje alatke: controloc! Pa stanka!

a daj medo život ti je kao loto a svaki dan u novinama izlaze oni koji nisu pogodili dobitnu kombinaciju

Javim se ako prođe, ali, ako ne prođe. idem reći . Što da životu pokažem kartu na kojoj stoji: duga i mudra starost?

ko nekad zetove karte - molim prelaz :)

Romane, loto je kupovni život. Moj je poklonjeni. Moj je dar. Treba imati neki razlog da bi se moglo tražiti povratak dara. Ako smo ozbiljni i odgovorni.

ona s crvenom crtom popreko i štambiljem sjećaš se medo :)

Sve se mislim da život sve uzima statistički a statistika je potkupljiva i oscilira.

Idem ovom linijom do Zvijezde, a onda ću nastaviti pješice i ne trebam prijelaz. Da li se može nabaviti pokaz, povratni pokaz, i gdje?

život nije statistika život je ukupna slika a ne zbroj piksela isto kao što i sarma nije samo zbroj zelja mesa riže :)

statistika je umijeće tumačenja točnih činjenica polupuna ili poluprazna čaša

Čak da i je sarma samo to što navodiš, ako je jestivo, ne škodi. ( mudraci kažu što te ne ubije, to te postara )

A što te postara, čini te mudrijim...bar na izgled....

kako raščlaniti disanje medo i čemu služi čisto organski ili jednostavno dišeš

Kako bi to izgledalo da ja odglumim jedno dvadest godina: mudrost? Pitam te.

Čini mi se da u izbjegavanju stvarnosti ima snage. A tebi?

starost nas mijenja od materije postajemo valna duljina

jutroooo

Jebeš stvarnost ako u njoj moraš plivati i zimi.

odglumiti disanje medo ha

Raky, ljudino, utjeho, mudracu, dobro jutro!

.. evo kiša ..i crni tmurni oblaci ... popit ovu z razbuđivanje ..pa gibamo kroz život dalje

Romane, udahnemo i izdahnemo oko 16 puta u minuti, To sam uvježbao i smanjio na dvanaest uzdisaja i to ne baš dubokih uz totalno mirovanje ( zadržim zrak pa onda izdahnem sve do dna.)

Promijene vremena me bole...u reali! Ali prođe!

Uh, a kad se nebo otvori...milina....

Vjerujem u vrijeme a vrijeme ne postoji. Zato se i kaže da vjerujem!

da možeš postati boja koja boja bi bio ili bi bio samo svjetlost

i bi svjetlost

Bio bih Boja Purpura....malo mi vuče na anđele a anđeli mi malo vuku na čuvare i tako se sve produži u mir sa svima....udahni-izdahni...

One smeđe boce piva na suncu izgledaju kao da su purpurne...

Romane i Raky, ne znam da li znate da Nigerija ima 250 naroda, i da je naš nogometni protivnik na svjetskom. Kako bi bilo da ih malo posvađamo međusobno. kao dio vjekovne taktike. Tko može 250 naraoda u jednoj državi držati , bez sile, pod kontrolom? A može. Njihov bivši diktator. Onda su se izborili za slobodu i sada gladuju.( to nije u planu za nogomet...samo kažem )

Idem po još alata. U dva i pol dcl vode stavim pola tablete calcija , pola magnezija i pola Ce vitamina i šiknem. Za cirkulaciju! Bar zagrije u želucu.

libija je bliži primjer kolonijalnog nasljeđa afrike i umjetno stvorenih država

u nigeriji je još 1945 bilo slučajeva kanibalizma a tek njihova socijalizacija da je ljudetina zabranjena i ulazak u demokraciju

U jakoj smo grupi...a zvijezde su nam zasićene

Čovjek proglasi i svinju nižom vrstom i onda mirno sjedne uz odojak....

medo imam poziv iz svemirske kontrole
over and out

Svemirska kontrola nema niti dana niti noći. Zato te zovu tako rano.

kamo pobjeći do proljeća?

bok dečki :)

Do proljeća imam običaj; nitko nikud!

Bok, Meija! Nešto se baš ne guraš na blog. Kao da nije i tvoj.

znaš di sam, pa ne stignem ;)

Blog prepušten Jaranima i jaranicama: sedam rana od sedam jarana , osma rana udaje se.....

ima dana kad imam nekaj za napisati, ono - par minuta samo da uhvatim...i kad uhvatim, odu misili u kontra smjeru ili mi se tu ne sviđa, pa se ni ne logiram

SREDINA, NAPRIJED MOLIM, OSLOBODITE VRATA !

http://www.zagreb.info/wp-content/uploads/2017/05/karta-zet-stara.jpg

sunca nam iskričarsko :)

vi na pulferu zvati ću vam miliciju pa budete postali iskričari kad odrastete